Dostupni linkovi

logo-print

Pokrenuto rješavanje problema otpuštenih radnika


Pitanje radno-pravnog statusa bespravno otpuštenih bosanskohercegovačkih radnika u Hrvatskoj trebalo bi rješavati u okviru aktivnosti Međudržavnog vijeća za saradnju između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, jedan je od zaključaka Komisije za ljudska prava Zastupničkog doma Parlamenta BiH.

Komisija je na osnovu predstavke Udruženja građana otpuštenih radnika pod nazivom UGOR iz Tešnja utvrdila da su prilikom otpuštanja između 60 hiljada i 100 hiljada radnika, državljana BiH, prekršena osnovna ljudska prava, te će kroz rad nadležne komisije i Zastupničkog doma Parlamenta BiH predložiti Predsjedništvu i Vijeću ministara BiH da u saradnji sa vlastima susjedne države ovo pitanje „pokrenu s mrtve tačke“.

Između ostalog, u predstavci UGOR-a se navodi kako je u razdoblju od 1991. do 1995. godine primjenom Zakona o strancima u Hrvatskoj došlo do otpuštanja između 60 hiljada i 100 hiljada radnika, Bošnjaka i Srba, koji su živjeli i radili u Hrvatskoj. Velikom broju ljudi oduzeta su preko noći gotovo sva prava – pravo na državljanstvo, na rad, socijalnu i zdravstvenu zaštitu, otpremninu, materijalno zbrinjavanje, sudjelovanje u privatizaciji, radni staž...

Članovi Komisije za ljudska prava, izbjeglice i azil su početkom mjeseca obavili razgovor s predstavnicima udruženja, čije je sjedište u Jelahu, općina Tešanj, nakon čega je predsjedavajući radne grupe Tihomir Gligorić izjavio da će Parlamentu BiH biti predloženo da donese zaključke na osnovu kojih će Predsjedništvo BiH i Vijeće ministara moći preduzeti konkretne poteze prema Hrvatskoj:

„Radnici su se obraćali firmama u kojima su radili i nisu mogli da riješe to svoje pitanje. Nakon toga, jednostavno su upućeni da se po osnovu zakona koji tretiraju pitanje radnih odnosa obrate pravosudnim organima. Ali mi ovdje imamo problem da ljudi 13 i više godina plaćaju advokate, ali da i advokati i pravosudni organi u cjelini jednostavno štite Republiku Hrvatsku i nijedno pitanje do sada nisu uspjeli da riješe.“

Član radne grupe Komisije za ljudska prava Skupštine BiH Selim Bešlagić:

„Zadužićemo prije svega našu delegaciju Međudržavne komisije za odnose sa Republikom Hrvatskom da povede razgovore upravo o pitanju ovih građana koji su u udruženju UGOR, pogotovo kategorija koje su danas najviše ugrožene –penzionera, invalida i tako dalje, da bi onda određena naša ministarstva i ministarstva Republike Hrvatske došla do toga da se sprovodi već postignuti ugovor između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske ili da se napravi novi ugovor o rješavanju statusnih pitanja ovih građana.“

Predsjednik Upravnog odbora Udruženja radnika otpuštenih iz Hrvatske Ramiz Mervan rekao je da hrvatski sudovi odugovlače predstavke ovih radnika navodeći kao obrazloženje da ne mogu rješavati pojedinačne slučajeve:

„Trebalo bi pokrenuti određene inicijative da se sa Republikom Hrvatskom potpiše nekakav međudržavni dogovor da bi se ta problematika riješila. Masa ljudi je tamo radila toliko teške poslove, toliko se radno iscrpila da više stvarno nisu ni za šta. Nisu ni za posla, a godine im jednostavno ne dozvoljavaju da idu u mirovinu. Zatim, tu ima ljudi koji su postali invalidi rada radeći u hrvatskim firmama. Međutim, i oni su svi takođe istjerani kao da nikada ta prava nisu ni stekli, niti ostvarili. Hrvatska se stvarno nekorektno ponijela prema ovim ljudima jer ti ljudi su radili i gradili u Republici Hrvatskoj, zadužili je na svaki način jer njihov doprinos je ogroman u izgradnji Republike Hrvatske. Ti ljudi su godinama izdvajali iz svog vlastitog ličnog dohotka u sve fondove Republike Hrvatske, gradili te firme koje su tada bile njihove, međutim tada, početkom devedesetih, taj famozni Zakon o strancima je dosta ljudi ostavio bez posla. Ono što nije obuhvatio zakon, to su uradili poslodavci nekakvim programom. Mi sada, kako kažu naši ljudi, visimo kao lusteri. Niko nema nikakvu obavezu prema nama. Jedini razlog formiranja našeg udruženja je da na nekakav način dođemo do svojih radnih i ljudskih prava, što prije i što jednostavnije.“

* * * * *

U Bihaću je održan dvodnevni sastanak federalnog i kantonalnih ministara za izbjegle i raseljene osobe, direktora Uprava za povratak i predsjednika Odbora za povratak Parlamenta Federacije BiH. Ministar za izbjeglice i raseljene osobe Edin Mušić je izjavio kako je na tom sastanku postignut dogovor o operativnom provođenju projekata i ulozi lokalne zajednice, koja će morati podnijeti veći teret u ovoj oblasti:

„On se odnosi na realizaciju projekata smještaja u kolektivnim centrima i alternativnim smještajima, koji će obuhvatiti ukupno negdje oko 1100 stambenih jedinica sa ukupnim budžetom od 24 miliona KM.“

Predsjednica Odbora za provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma federalnog Parlamenta Slavica Josipović naglašava da je deseta godina od potpisivanja mirovnog sporazuma prava prilika da se podvuče crta i analizira ono što je u oblasti povratka do sada učinjeno:

„Vrlo brzo ćemo govoriti o održivom povratku, o opstanku. Mislim da više nećemo govoriti o tome kako vratiti ljude, nego kako onima koji su se vratili omogućiti da opstanu, onima koji tu žive da ne odlaze, da vide da je Bosna i Hercegovina država svih nas, da je ovdje najbolje živjeti, a da bi živjeli, mora im se zaista puno pomoći.“

* * * * *

Pomoćnik ministra za izbjeglice i raseljena lica u Vladi Republike Srpske Drago Vuleta izjavio je da će u RS-u do kraja godine biti okončano rješavanje statusa raseljenih lica i izbjeglica.

Vuleta je rekao da će svim raseljenim licima, koja ispunjavaju zakonom propisane uslove, biti potvrđen taj status i izdate odgovarajuće legitimacije, dok je potvrđivanje statusa izbjeglih lica povjereno Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice u Vijeću ministara BiH.

On je rekao da je u Republici Srpskoj zahtjeve za ponovnu registraciju i priznavanje statusa ukupno podnijelo 26 hiljada porodica ili 85 hiljada iz reda raseljenih i oko dvije i po hiljade izbjegličkih.

* * * * *

U prošloj emisiji smo najavili kako je Savez izbjeglica pokrenuo inicijativu za izmjenu postojeće komplikovane procedure za odabir korisnika različitih programa rekonstrukcije i obnove, kako bi ova podjela bila što pravednija. U ovoj emisiji prenosimo reakcije iz udruženja izbjeglih, raseljenih i povratnika.

Himzo Bajrović, udruženje „Povratak u Jugoistočnu Bosnu“:

„Ja bih samo pomenuo jednu tačku, a to je izjava korisnika da nema drugu imovinu i da nije nikada dobio donaciju. Do sada se opština ogradila od odgovornosti. To je bila samo izjava korisnika. Međutim, mi tražimo da opština uzme na sebe odgovornost i da na osnovu svoje baze podataka i svoje provjere donese odluku ili potvrdu da osoba nema druge imovine. Dalje, tražili smo da naši predstavnici u opštinskim komisijama budu ravnopravni članovi, da ne budu formalnost i mislim da smo imali dobru podršku državne komisije i da je ovaj rad i ova saradnja na visokom nivou jer državna komisija ima pred sobom čitavu Bosnu. Mi smo došli ovdje iz svih krajeva i mi smo izuzetno korisni i potrebni državi, a ona isto tako nama i mislim da ćemo postići dobre rezultate.“

Alija Pavica, udruženje povratnika u Rogaticu:

„Želimo da svi građani imaju jednako pravo da dobiju donaciju. Mislim da je danas svakom jasno da su se od jedne predratne porodice formirale dvije ili tri. Znači, ako je bilo kod od njih ostvario svoje stambeno pitanje, ostali nisu u mogućnosti da dobiju donaciju. Međutim, nadam se da će taj kriterij biti promijenjen i da će svima onima koji žele da se vrate na svoje, to biti i omogućeno.“

Uroš Makić, Regionalni savez izbjeglica Banjaluka:

„Ovi zahtjevi su apsolutno opravdani, pogotovo što se tiče dislokacija kuća. Ovdje sam i na prošloj komisiji istakao da je apsurdno da se ne rade kuće u mjestima gdje nema infrastrukture, odnosno da se radi infrastruktura u mjestima gdje nema kuća. Ima i slučajeva gdje je par kuća udaljeno od naseljenih mjesta. Tako da bi to pojednostavilo proces povratka. Prisutna je i korupcija. Konkretno imamo primjer da su opštinski funkcioneri, odnosno predsjednik komisije dozvolio falsifikovanje dokumenata za korisnike koji nisu imali kuće da ih pribave. Tako da je učešće Saveza neophodno u ovim komisijama, čak i u radu regionalnih centara Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice.“

Predsjednik udruženja „Održivi povratak“ Odžak, Bahrudin Sejdić, predlaže:

„Da se nevladine organizacije odnosno udruženja izbjeglih i raseljenih lica BiH koja su članice Saveza ubace u komisije za odabir korisnika, programe rekonstrukcije i ostale donacije koje dolaze na općinu. Da općine ne dobiju nijedan projekt dok se u njega ne uključe nevladine organizacije. Znači da zbog relevantnosti raspodjele donatorskih sredstava u svakoj općini, nevladine organizacije u tome učestvuju. To je najkonkretnija stvar koja je danas dogovorena. To je prijedlog i nadam se da će to biti usvojeno.“

Zbog čega do sada članovi udruženja koja čine Savez izbjeglica nisu bili u komisijama za odabir korisnika donacija?

„Mi bi im praktično tu smetali pri odabiru korisnika jer je poznato – ja to javno kažem, odavno to govorim i želim da se to čuje – da u mnogim općinama u Bosni i Hercegovini postoji ona linija koja naplaćuje povratnicima donacije. A mi bi kao predstavnici nevladinog sektora u tom slučaju smetali. Iz tog razloga nismo bili do sada prisutni.“

* * * * *

Na radost tridesetak učenika iz povratničkih mjesta Dugandžići i Kolakovići u opštini Olovo, otvorena je nova područna škola, a sredstva je obezbijedila švedska razvojna agencija SIDA. Švedski ambasador Lars Erik Wingren je tom prilikom izjavio:

„Pomoć ljudima koji se vraćaju svojim domovima bila je osnovna metoda podrške Bosni i Hercegovini. To je rezultiralo izgradnjom 15 hiljada kuća i povratkom 50 hiljada ljudi. Obrazovanje je definitivno glavna stvar za jednu državu da popravi svoju budućnost. Mi smo u Švedskoj svjedoci dobrog obrazovnog sistema koji je postojao u ovoj državi. Tokom rata, oko 60 hiljada Bosanaca i Hercegovaca je našlo svoje utočište u Švedskoj kao izbjeglice. Danas, oko 60 hiljada Bosanaca i Hercegovaca živi u Švedskoj i dobro su integrirani u švedsko društvo. Rade i prihvaćeni su u toj državi. A zahvaljujući dobrom obrazovanju koje su prije rata stekli u ovoj državi, sada su u potpunosti članovi švedskog društva, dobili su zaposlenje i njihova naobrazba i njihovo znanje potpomaže i doprinosi razvoju švedskog društva. Siguran sam da će ova škola na isti način i na osnovu iste tradicije pripremati mlade ljude da grade bolju budućnost ove države.“

Djeca, koja sada neće morati pješačiti, radost i zahvalnost su iskazala stihovima:

„Jako si mlada, školo
Draga si mi ti
U tvom zagrljaju učit ću ja“

„Moja škola je najljepša na svijetu
Ne bih je dao za cijelu planetu“

„Kad jutrom u školu krenem, sviće zora
Pred školom me čeka učiteljica moja“

* * * * *

Slučaj „Kotorsko“ u blizini Doboja, gdje su raseljeni Srbi izgradili kuće bez dozvole na imanjima Bošnjaka, bilježi novu epizodu – rušenje bespravno izgrađene kuće Gavrila Močića:

Uz asistenciju oko 200 policajaca, u Kotorskom je srušena kuća Gavrila Močića, raseljenog lica iz Vozuće i oca poginulog borca Vojske RS-a. Za razliku od prethodna dva rušenja, kada je situacija bila na granici incidenta, danas je u ovom dobojskom naselju bilo mirno. Iako su najavili da će se drugačije ponašati, izbjegli i raseljeni Srbi ostali su u svojim kućama, uz upaljene svijeće jer, kako je objasnio njihov advokat Siniša Đorđević, u Kotorskom je danas dan žalosti.

Rušenje kuće porodice Močić urađeno je nezakonito, ustvrdio je Đorđević, pozivajući se i na dopis iz Vlade RS-a:

„Ministarstvo urbanizma, građevinarstva i ekologije je dostavilo dopis i načelniku opštine i Građevinskoj inspekciji opštine Doboj. Rečeno je da ovo rješenje nije izvršno, nije konačno jer nije dostavljeno strankama, što znači da nisu imali mogućnost za žalbu i ovaj posao je uzaludan u smislu prava. Nije uzaludan u smislu sile. Glavni i odgovorni čovjek za sve ovo što se dešava je načelnik opštine Doboj.“

Dobojski načelnik Obren Petrović nije se pojavio u Kotorskom, a nije bio ni na radnom mjestu. Opštinski građevinski inspektor Spomenka Tošić kazala je da je rješenje o rušenju pravosnažno, a tvrdnju advokata Đorđevića prokomentarisala je ovako:

„Gospodin Đorđević to nije dobro pročitao. Možda je čitao previše brzo. Prije toga je došlo rješenje kojim je potvrđeno naše rješenje o rušenju.“

Srbi u Kotorskom nisu htjeli razgovarati sa novinarima. Prošle sedmice njihov predstavnik Miroslav Rodić za naš je radio rekao:

„Ista ta struktura vlasti u Doboju nam je to ponudila. Ista ta struktura vlasti nam sada ruši te kuće i ne da nam rješenje. Znači, ako idemo odatle, da se dogovorimo kako idemo, kao ljudi.“

Advokat Siniša Đorđević kaže da će slučaj Kotorsko biti riješen smjenom kotorskog načelnika. Đorđevićev kolega na bošnjačkoj strani Zijad Mehmedagić ne misli tako:

„Građani Kotorskog bošnjačke nacionalnosti su upisani u gruntovnici Opštinskog suda u Doboju kao vlasnici i njima se ta zemlja treba vratiti. Sad je u toku donošenje Zakona o restituciji na nivou Bosne i Hercegovine.“

Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske u potpunosti je odbacilo optužbe načelnika opštine Doboj Obrena Petrovića da vrši pritisak na opštinske organe, odnosno na građevinsku inspekciju u pogledu rješavanja bespravno započete izgradnje objekata u Kotorskom.

U saopštenju Ministarstvo ističe da nije nikad podlijegalo pritiscima, niti ih je vršilo na bilo koga, te da se u svom radu rukovodi jedino pravilima struke i pozitivnim zakonskim propisima Republike Srpske i Bosne i Hercegovine kojim je utvrđena njegova nadležnost.

Ministarstvo podsjeća da je Petrović izjavio kako je ova institucija izvšila pritisak na građevinsku inspekciju opštine Doboj da odloži zakazano izvršenje o rušenju objekta Gavrila Močića iz Kotorskog.

* * * * *

Predstavnici Srpskog demokratskog foruma najavili su u Banjaluci kako će pokrenuti inicijativu za izmjene Sporazuma o dvojnom državljanstvu između BiH i Hrvatske. Problem je, kako kaže Drenko Gaćeša, šef Kancelarije, u tome što će Sporazum, u postojećem obliku, onemogućiti ostvarivanje imovinskih prava izbjeglicama iz Hrvatske koje su rođene u Bosni i Hercegovini:

„Zamislite izbjeglicu iz Republike Hrvatske koji je rođenjem građanin Bosne i Hercegovine i koji je podnio zahtjev za stambeno zbrinjavanje i imao je stan u Zagrebu. I oni mu kažu – da, gospodine, u redu, vi ispunjavate sve uslove, samo morate izvaditi ličnu kartu u Republici Hrvatskoj. I on sad spada pod zakon koji mu nimalo nije naklonjen. Kao da prvi put dolazi u Republiku Hrvatsku. Mora biti zaposlen, mora imati osiguranje, mora imati primanja. Što niko neće moći ostvariti. I to je ono što je neko na nivou Bosne i Hercegovine odnosno Republike Srpske zanemario.“

Gaćeša je podsjetio kako krajem ovog mjeseca ističe rok za stambeno zbrinjavanje u Hrvatskoj pozivajući bivše nosioce stanarskih prava da se prijave. Uz ovo, on naglašava kako bi i Republika Hrvatska morala nuditi više podsticaja
za povratak građanima koji su ovu zemlju napustili:

„Neki su podnijeli zahtjev prošle godine. Vlada Republike Hrvatske, iako smo mi tražili, do sada nije transparentno riješila problem stambenog zbrinjavanja nijednog čovjeka. Bio bi najbolji poticaj da je Vlada Republike Hrvatske u Zagrebu, u Osijeku, u Rijeci, u Splitu, riješila desetak slučajeva da ljudi vide da će od toga nešto biti. Ja znam da će od toga biti nešto, ali mora se vidjeti kad će to biti, neki vremenski okvir.“

* * * * *

Naš pravni savjetnik Milan Račić, Američki komitet za izbjeglice – Kancelarija u Podgorici, govori o Programu stambenog zbrinjavanja Vlade Republike Hrvatske, odnosno o njegovim manjkavostima:

OPSTRUKCIJA POVRATKA I OBNOVE

Zakonom o obnovi uređeno je pitanje obnove uništenih ili oštećenih materijalnih dobara u Republici Hrvatskoj. Ovim Zakonom propisano je da pravo na obnovu u ratu oštećenih objekata mogu ostvariti vlasnici koji su imali prebivalište do početka ratnih operacija na tom području, da nisu koristili kreditna sredstva ili donacije za obnovu, da u drugom mjestu nemaju kuću ili stan, da postoji oštećenje i da lice koje podnosi zahtjev nije pravomoćno osuđeno za zločine.
Ukoliko nije ispunjen jedan od propisanih uslova ne može se ostvariti pravo na obnovu.

Ova obnova podrazumijevala je popravak i opremanje kuće. Opremanje podrazumijeva nabavku u najnužnijim predmetima kućanstva, prema broju članova porodice.

Prvi rok za podnošenje zahtjeva za obnovu bio je 31. decembar 2001.godine.
Vlada Republike Hrvatske je potom početkom 2004. godine ponovno donijela odluku da se do 30. septembra mogu podnijeti zahtjevi za obnovu ratom oštećene imovine i to, kako je zvanično precizirano Odlukom, to su lica koja nisu podnijeli zahtjev za ostvarivanje ovog prava do 31. decembra 2001. godine.

No, kako to obično biva – propisi drumom, praksa šumom. Naime, veći broj izbjeglih obraća se kancelarijama za pravnu pomoć upravo zbog opstrukcija u ostvarivanju prava za obnovu, pa čak i oni koji su zahtjeve predali u 2001. godini.

Između ostalih, obratila nam se gospođa iz bjelovarske županije, koja je zahtjev za obnovu svoje porodične kuće u Daruvaru predala tri dana poslije isteka prvog roka, to jest 3. januara 2002. godine. S pravom, nadležni županijski organ odbija zahtjev kao neblagovremen. Uvođenjem ponovnog roka za predaju zahtjeva za obnovu u 2004. godini, ista osoba, blagovremeno, ponovno predaje zahtjev za obnovu kuće. Ovog puta, ekspresno, županijski organ svojim zaključkom ponovno odbija zahtjev za obnovu uz obrazloženje da se zahtjev odbija jer je o istom već donijeto rješenje početkom 2002. godine, pa se zbog toga ne može udovoljiti zahtjevu za obnovu.

Na ovaj zaključak klijent ulaže žalbu jer su grubo prekršeni propisi i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Županijski organ i ovog puta, a samo dva dana nakon prijema žalbe, umjesto da odluči o suštini stvari, donosi novi zaključak kojim samo mijenja broj prethodnog zaključka o odbijanju zahtjeva, pa umjesto broja 02 imamo isti zaključak sa brojem 18. U međuvremenu je za poštarinu, ovjere dokumenata i telefonske razgovore potrošeno čitavo izbjegličko bogatstvo od 100 maraka, bez troškova pravnih usluga. I na ovaj zaključak valjalo je podnijeti novi podnesak kojim se traži da nadležni županijski organ donese odluku. Sada nam nekoliko mjeseci valja čekati odgovor. Potom nove žalbe, najvjerojatnije i vođenje sudskog postupka – pa ko izdrži. Obično posustanu izbjeglice jer niti mogu, niti su kadri da se hrvu sa birokratijom i silnim opstrukcijama koje ih očekuju da bi samo ostvarili pravo koje im pripada. Sa stambenim zbrinjavanjem je slično ili još gore. Zato je od nekoliko desetina hiljada nosioca stanarskog prava, zahtjev za stambeno zbrinjavanje podnijelo samo njih par hiljada. Vjerovatno i zato jer će umjesto utvrđenog im prava, dobiti samo novi broj starog zaključka.

*****

Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa, posvećena pravima izbjeglih i raseljenih osoba i vraćanju njihove imovine, na programu je svake nedjelje u 15 sati, na kratkim talasima 9 660, 11 770 i 13 685 KHz. Možete je slušati i na 20-tak lokalnih radiostanica u BiH. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u BiH, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pismo s pitanjem pošaljite u našu redakciju u Sarajevu, gdje se priprema ova emisija, a adresa je: Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Ako je to za vas jednostavniji put, pisma možete poslati i našoj redakciji u Pragu. Adresa je: Vinohradska 1, Češka Republika; ili našim dopisništvima:
- u Zagrebu, Iblerov trg 9,
- u Beogradu, Kneza Miloša 25.
Na pismu naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje
XS
SM
MD
LG