Dostupni linkovi

Zakon o referendumu je objektivan


Nakon što su se, kako domaći tako i međunarodni, eksperti usaglasili da Crna Gora i na osnovu domaćeg, prije svega, Ustava Crne Gore i Ustavne povelje Državne zajednice, te i na osnovu međunarodnog prava, ima pravo na referendum o državnom statusu, profesor Pol Vilijams, izvršni direktor Grupe za međunarodno pravo i politiku, nekad savjetnik u State Departmentu, dao je ocjenu o postojećem crnogorskom Zakonu o referendumu:

«Zakon o referendumu Crne Gore je objektivan i uspostavlja vrlo jasne kriterijume i razumno štiti demokratski integritet glasanja, kao što se i očekuje. A zakon o građanima u Crnoj Gori je napravljen tako da obezbijedi da se budućnost u Crnoj Gori odlučuje od strane onih koji su dugotrajno vezali svoju sudbinu za Crnu Goru, koji se opredjeljuju da žive ovdje, dakle, zahtjev je da 24 mjeseca morate prethodno živjeti u Crnoj Gori da bi glasali i to je u skladu sa međunarodnim dokumentima.“

Profesor međunarodnog prava podgoričkog Univerziteta Nebojša Vučinić ukazao je na najosjetljivije pitanje kada je riječ o pravu na referendum, a to je: kako da se ostvari pravo na izjašnjavanje koje je u velikoj mjeri politički determinisano? Ali, po njegovoj ocjeni, i to je vrlo precizno regulisano:

«U ovom našem slučaju titular prava je jasno određen i poznat. To je narod Crne Gore, odnosno većina građana bez obzira na njihovo porijeklo nacionalno, etničko ili vjersko, koji stalno žive tu i koji su trajno svoju sudbinu vezali za sudbinu Crne Gore. Ovaj teritorijalni aspekt samoopredjeljenja je vrlo bitan, ja bih rekao, čak suština samoopredjeljenja, jer kod samoopredjeljenja se odlučuje o statusu teritorije.“

Profesor Pol Vilijams:

«Iako Crna Gora nije zemlja potpisnica nekih posebnih pravila koji definišu kriterijume, ovi kriterijumi koji su definisani u Crnoj Gori može se reći da su u potpunosti u skladu sa ovim postojećim međunarodnim standardima. Član 11. Zakona Crne Gore daje jasne kriterijume o tome ko može da glasa. Ovaj zakon takođe je u skladu sa mišljenjem Evropske komisije o ljudskim pravima, zatim, Odbora za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava.“

Ralf Vajld sa londonskog Univeziteta ukazao je da su načini za ostvarivanje prava na samoopredjeljenje referendum, ali i izglasavanje nezavisnosti u zakonodavnim tijelima, dodajući da je za sticanje nezavisnosti potrebna i saglasnost od države koja se dezintegriše. Ako ta država ne prihvati može se ići i na međunarodnu arbitražu:

«Ukoliko se izabera nezavisnost narod Crne Gore će i dalje uživati svoje pravo na spolješnje samoopredjeljenje kao država. Ono bi s toga moglo da odluči da se ponovo ujedini sa Srbijom negdje kasnije u budućnosti. Ukoliko se na referendumu odluči da se nastavi zajednica sa Srbijom, narod Crne Gore ne bi više imao pravo na samoopredjeljenje na osnovu ovog dogovora iz 1991. godine o raspadu Jugoslavije. Zajedno sa Srbijom, sa narodom Srbije, imali bi pravo na samoopredjeljenje, ali samo kao narod zajedničke države.“

Politikolog Vladimir Goati, sa Instituta društvenih nauka iz Beograda, kazao je da je cijelu priču o referendumu iz pravnog važno smjestiti i u politički kontekst:

«U ovom momentu, mi praktično nemamo jednu državu, ono što obeležavam kao sadašnje stanje, mi imamo dve manje više države, a ono što bi se dogodilo da tako kažemo, možda bi nekih dodataka malo bilo. Naprosto, nekako malo doterivanje svega onoga što već sada postoji.“
XS
SM
MD
LG