Nezadovoljna učenjem o Domovinskom ratu, Udruga hrvatskih veterana Tigar 90/91 izradila je projekt nastave Domovinskog odgoja za osnovne škole, te ga ponudila Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa. Savjetnica ministra za odnose s javnošću Anđelka Toto - Ormoz:
„Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa je dalo mišljenje prema kojem Udruga može svoje mišljenje ponuditi školama i to tako da se u sklopu nastave koja se koristi u osmom razredu, dakle u okviru redovite nastave ili dodatne nastave ili izvan nastavnih aktivnosti, organiziraju susreti sa hrvatskim braniteljima. Na tim susretima bi se obradila jedna ili više tema, a odluku o prihvatanju programa će odobravati škola.“
Takvu ideju, koja se već počela provoditi u zagrebačkim osnovnim školama, kolumnist „Globusa“ Boris Dežulović naziva sumanutom:
„Naravno, sve je to podsetilo na one časove istorije na otvorenom, koje smo imali pre 20-30 godina u školama, kada su nam dolazili nekakvi pukovnici i generali, koji su pričali o tome kako su oni probijali obruče na Neretvi. No, što je nama bilo užasno dosadno, a njima užasno nepotrebno. Ja ne mislim da klinci ne moraju znati šta je bilo u ratu, apsolutno moraju, ali nisam siguran da je to dobar način da se zna. Nikad u povijesti nisu veterani ratova, ni generali, a naročito pobjedničkih vojski, pisali vjerodostojnu povijest, pa tako sigurno neće ni naši. U ostalom, znamo kako bi izgledala povjest ovih zadnjih 15 godina, kada bi je pisali generali i političari.“
Savjetnica u Ministarstvu znanosti i obrazovanja ističe da se cijela priča u javnosti nepotrebno karikira:
„Program je zamišljen kao moguća nadopuna nastavnih jedinica u kojima se obrađuje razdoblje Domovinskog rata i stvaranje hrvatske države, a časnici, uz jedan vrlo bitan uslov, da su osposobljeni i kvalificirani za rad s djecom, na satu bi bili prisutni uz redovitog nastavnika povjesti koji će nastavni sat pripremiti i pedagoški ga osmisliti i koji je direktno odgovoran za provođenje nastave. Znači, nikako se ne radi o ne kontroliranom i samovoljnom izvođenju nastave od strane hrvatskih branitelja.“
Ravnatelj Osnovne škole Ivo Andrić u Zagrebu Ante Brešan:
„Pozdravljam takvu inicijativu i slažem se s tim, ali ne bih se složio sa osobama koje će to provoditi. Moje mišljenje je da bi to trebalo ući u nastavne planove i programe povijesti i da to provodi nastavnik u sklopu svog predmeta ili, ako to već nije napravljeno, osposobiti ljude koji su stručni, koji imaju pedagoško obrazovanje, a ne časnici Hrvatske vojske koji za to nisu niti osposobljeni, niti stručni, niti imaju pedagoškog obrazovanja.“
I sami smo se u kratkoj anketi pred jednom novozagrebačkom osnovnom školom uvjerili koliko djeca od petog do osmog razreda doista malo znaju o Domovinskom ratu:
„Ja znam samo da je trajao od 1991. do 1995.“
„Da su puno ljudi poginuli.“
„Srbi su napali Hrvate.“
A, jel znaš ko se borio u domovinskom ratu?
„Ne znam.“
„Hrvatska i Bosna i...Srbija. I mi smo pobijedili i ništa, to je to.“
Neznanje je očito, ali ideja s veteranima na satovima povijesti nije rješenje ili je, zaključuje u svom stilu Dežulović, treba proširiti i na ostale predmete:
„Zašto ne bi tjelesni odgoj klincima držali veterani nogometne lige, a recimo seksualni odgoj prostitutke iz parkova i četvrti Crvenih lampiona. One bi sigurno znale bolje klincima objasniti kako se stavlja kondom nego neki mrzovoljni učitelj ili časna sestra.“
„Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa je dalo mišljenje prema kojem Udruga može svoje mišljenje ponuditi školama i to tako da se u sklopu nastave koja se koristi u osmom razredu, dakle u okviru redovite nastave ili dodatne nastave ili izvan nastavnih aktivnosti, organiziraju susreti sa hrvatskim braniteljima. Na tim susretima bi se obradila jedna ili više tema, a odluku o prihvatanju programa će odobravati škola.“
Takvu ideju, koja se već počela provoditi u zagrebačkim osnovnim školama, kolumnist „Globusa“ Boris Dežulović naziva sumanutom:
„Naravno, sve je to podsetilo na one časove istorije na otvorenom, koje smo imali pre 20-30 godina u školama, kada su nam dolazili nekakvi pukovnici i generali, koji su pričali o tome kako su oni probijali obruče na Neretvi. No, što je nama bilo užasno dosadno, a njima užasno nepotrebno. Ja ne mislim da klinci ne moraju znati šta je bilo u ratu, apsolutno moraju, ali nisam siguran da je to dobar način da se zna. Nikad u povijesti nisu veterani ratova, ni generali, a naročito pobjedničkih vojski, pisali vjerodostojnu povijest, pa tako sigurno neće ni naši. U ostalom, znamo kako bi izgledala povjest ovih zadnjih 15 godina, kada bi je pisali generali i političari.“
Savjetnica u Ministarstvu znanosti i obrazovanja ističe da se cijela priča u javnosti nepotrebno karikira:
„Program je zamišljen kao moguća nadopuna nastavnih jedinica u kojima se obrađuje razdoblje Domovinskog rata i stvaranje hrvatske države, a časnici, uz jedan vrlo bitan uslov, da su osposobljeni i kvalificirani za rad s djecom, na satu bi bili prisutni uz redovitog nastavnika povjesti koji će nastavni sat pripremiti i pedagoški ga osmisliti i koji je direktno odgovoran za provođenje nastave. Znači, nikako se ne radi o ne kontroliranom i samovoljnom izvođenju nastave od strane hrvatskih branitelja.“
Ravnatelj Osnovne škole Ivo Andrić u Zagrebu Ante Brešan:
„Pozdravljam takvu inicijativu i slažem se s tim, ali ne bih se složio sa osobama koje će to provoditi. Moje mišljenje je da bi to trebalo ući u nastavne planove i programe povijesti i da to provodi nastavnik u sklopu svog predmeta ili, ako to već nije napravljeno, osposobiti ljude koji su stručni, koji imaju pedagoško obrazovanje, a ne časnici Hrvatske vojske koji za to nisu niti osposobljeni, niti stručni, niti imaju pedagoškog obrazovanja.“
I sami smo se u kratkoj anketi pred jednom novozagrebačkom osnovnom školom uvjerili koliko djeca od petog do osmog razreda doista malo znaju o Domovinskom ratu:
„Ja znam samo da je trajao od 1991. do 1995.“
„Da su puno ljudi poginuli.“
„Srbi su napali Hrvate.“
A, jel znaš ko se borio u domovinskom ratu?
„Ne znam.“
„Hrvatska i Bosna i...Srbija. I mi smo pobijedili i ništa, to je to.“
Neznanje je očito, ali ideja s veteranima na satovima povijesti nije rješenje ili je, zaključuje u svom stilu Dežulović, treba proširiti i na ostale predmete:
„Zašto ne bi tjelesni odgoj klincima držali veterani nogometne lige, a recimo seksualni odgoj prostitutke iz parkova i četvrti Crvenih lampiona. One bi sigurno znale bolje klincima objasniti kako se stavlja kondom nego neki mrzovoljni učitelj ili časna sestra.“
