Dostupni linkovi

Spoljna politika u drugom planu


Od terorističkih napada 11. septembra, mandat predsjednika Buša je pod snažnim pečatom spoljnopolitičkih tema. Uragan Katrina mijenja taj trend, jer je predsjednik prinuđen da pažnju preusmjerava na domaću scenu.

Rat u Iraku se nastavlja, a Vašington i dalje mora voditi računa o delikatnim odnosima sa zemljama poput Rusije i Kine. U novonastaloj situaciji, mnoge zadatke mogu izvršavati članovi vlade bez direktnog dnevnog angažovanja predsjednika Buša, smatra Patrik Basam, ekspert Kejto instituta u Vašingtonu. Spoljna politika je “uvijek bila zatočenik situacije u kojoj se predsjednik nalazi” napominje ovaj stručnjak i dodaje:

“Dok god se predsjednik upinje da odgovori na kritike povodom uragana, njegova pažnja se odvlači od zbivanja u svijetu. Time se troši i dio njegovog političkog kapitala koji bi inače nastavio da koristi za spoljnu politiku, posebno Irak. Taj kapital se sada troši na domaćem planu.”

Neblagovremena reakcija na uragan takođe prikazuje šefa Bijele kuće u lošem svjetlu u inostranstvu, upozorava Basam. Svijet će biti još sumnjičaviji prema Bušovoj javnoj diplomatiji, usmjerenoj prije svega prema arapskom svijetu. Demokrati, kako kaže ovaj ekspert, mogu jedino stalno potsjećati na predsjednikov mlak odgovor na uragan i na probleme u Iraku:

“Ukazala se šansa za Demokrate da usaglase kritike Bušove administracije i da prvi put predstavljaju koherentnu opoziciju, ukazujući da administracija nije previše konzervativna, već jednostavno nesposobna. Loše vodi irački rat i jadno izlazi na kraj sa krizom kod kuće.”

Ovakva strategija Demokrata neće upaliti, smatra Alan Lihtman univerzitetski profesor iz Vašingtona:

“Argumenti nečije sposobnosti nikada nisu uticali na Amerikance. Prisjetimo se Majkla Dukakisa, kandidata Demokrata 1988., koji je bio rival Bušovom ocu. Kada je izjavio da je suština kampanje sposobnost, a ne ideologija, propao je načisto. Amerikanci žele nešto što je više od sposobnosti, oni žele viziju, žele liderstvo i hrabrost. Ostaje da vidimo ko to od Demokrata može ponuditi.”

Lihtman smatra da Demokrati mogu ušićariti na nesposobnosti administracije, ne samo kritikama, već nudeći širu viziju svoje spremnosti da formiraju vladu koja je ne samo sposobna, već i osjetljivija na potrebe naroda. Teško je vjerovati da će Bušov spoljnopolitički kurs biti izmijenjen udarima Katrine. Predsjednik to neće dozvoliti, makar se suočio sa osudama javnosti i neuspjesima u Iraku ističe profesor Lihtman:

“Smatram da neće moći mnogo da propagira svoju spoljnu politiku. On je to pokušao, ali javnost nije nasjedala. Činjenica da predsjednik neće držati govore o spoljnoj politici ipak neće imati većeg uticaja, jer će javnost reagovati na stvarne događaje , a ne na njihovu interpretaciju.“

“Vol Strit Džornal” donosi u međuvremenu rezultate istraživanja među 85 uglednih američkih stručnjaka za istoriju, politologiju, ekonomiju i pravo. Zamoljeni da ocijene 40 dosadašnjih američkih predsjednika i aktuelnog šefa Bijele kuće, učesnici istraživanja su smjestili Džordža Buša na 19 mjesto, dajući mu ocjenu 3.01 od mogućih 5. U društvu prosječnih su još njegov otac, Bil Klinton i Lindon Džonson. Republikanci sadašnjeg predsjednika smatraju petim na listi najboljih, a Demokrati šestim na listi najgorih . “Vol Strit Džornal“ konstatuje da je Džordž W. u svom mandatu suočen sa izazovima bez presedana: ratom protiv terora i demokratizacijom Bliskog istoka. To je danas figura koja polarizuje javnost. Ako vrijeme pokaže da je njegova politika uspješna, Džordž Buš može osigurati mjesto među velikanima zaključuje ovaj dnevnik.
XS
SM
MD
LG