*****
U Bosni i Hercegovini dnevno se u prosjeku ukrade šest automobila. Za prvih šest mjeseci u oba entiteta ukradeno ih je 1.157. Najkritičnije područje je Sarajevo. U policiji ističu da kriminalci uglavnom biraju skuplje automobile.
Ruždiji Lekiću iz Banje Luke prije godinu dana ispred stana ukraden je auto marke “mercedes” - i od tada mu se gubi svaki trag:
“Tako sam ja prijavljen, normalno, policiji i od tada nema ništa. To je “mercedes 250”, dizel, 127 kilometara prošao. Ja sam išao ranije par puta, pitao i to mi dosadilo i šta ću. Kasnije su mi odgovorili da je moj auto na toj potjernici prijavljeno, tako da... i ništa od toga nema.”
Podaci Europola pokazuju da je 2003. godine u zapadnoj Evropi ukradeno milion i 100.000 automobila. Pronađeno je svega 388.000. Veliki dio vozila završava na prostoru jugoistočne Evrope, zbog čega na ovim prostorima postoji i šala koja kaže: “Posjetite nas. Vaša kola su već ovdje.” Procjenjuje se da kriminalne grupe od krađe automobila u Evropi zarade oko šest milijardi eura.
U Bosni i Hercegovini dnevno se u prosjeku ukrade šest vozila. Za prvih šest mjeseci u oba bh. entiteta otuđeno je 1.157 automobila, ali taj broj iz godine u godinu raste. Portparol Uprave policije Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova, Robert Cvrtak:
“U prvih šest mjeseci ove godine ukradeno je na prostoru Federacije BiH ukupno 860 motornih vozila. Od toga ponovno se pojavljuje Kanton Sarajevo kao mjesto gdje se najviše otuđuju motorna vozila, čak 54 posto od ukupnog broja otuđenih motornih vozila otuđeno je na prostoru Kantona Sarajevo. Znači, u ovih šest mjeseci u odnosu na prošlu godinu zabilježeno je povećanje otuđenja motornih vozila za 6 posto, dok je, recimo, prošle godine u odnosu na pretprošlu godinu povećanje bilo čak za 40 posto.”
Portaprol direktora Policije RS-a, Radovan Pejić:
“U prvih šest mjeseci ove godine na području RS-a evidentirano je da je ukradeno 297 vozila. To je za četiri procenta više u odnosu na isti period prethodne godine, a oko 30 posto vozila je policija pronašla i vratila vlasnicima.”
Ukradena vozila, prema saznanjima policije, uz prethodno pribavljene registarske tablice i falsifikovane dozvole, odlaze uglavnom u drugi bh. entitet, državnu zajednicu Srbije i Crne Gore i druge zemlje u okruženju. Jedan dio vozila kriminalci rastavljaju u dijelove, a sve češće, nakon krađe, od vlasnika se iznuđuje novac. Radovan Pejić:
“Da smo mi uočili da u pravilu krađu vozila prati i drugo krivično djelo, a to su iznude ili pokušaji u iznudama. Prilika je da građanima prenesemo da policija ima mehanizme kojima može zaštiti kod takvih nastojanja i mi predlažemo da se nikad ne pristaje na pogodbu sa kriminalcima.”
Načelnik Krim-policije Centra javne bezbjednosti Istočno Sarajevo, Bojan Cvijan, kaže da kriminalci prilikom pregovora s vlasnicima traže od 500 do 20.000 konvertibilnih maraka za vraćanje ukradenog vozila. I dok policajci apeluju na građane da ne plaćaju svoje ukradene automobile već da se obrate policiji, veliki broj ove savjete ne sluša. Robert Cvrtak:
“Postotak vraćenih automobila je negdje oko 50 posto od broja ukradenih. Naravno, tu se broje i automobili koje su vlasnici posredstvom otkupnine sami vratili, znači bez sudjelovanja policije, pa tek naknadno uključili policiju u razotkrivanje počinitelja ovoga kaznenoga djela. Negdje trećina automobila koja je vraćena je vraćena upravo na takav način.”
Jedan od onih koji nema previše povjerenja u rad nadležnih institucija je i Stojan Šumonja iz Banje Luke, koji traga za automobilom marke “pasat” svog rođaka iz Rijeke, koji je ukraden u avgustu ove godine ispred njegove kuće. Putem oglasa u lokalnim medijima Šumonja pokušava da pronađe ukradeno vozilo:
“Ja sam dao i oglas, međutim ništa. Prijavili smo policiji, ali i od toga izgleda ništa. U stalnoj sam potrazi, čak nudim i nagradu. Međutim, izgleda od tog ništa, da je to sprega malo veća. Sad ko stoji iza toga, ja ne znam.”
Kako bi se smanjio broj krađa automobila potrebno je, kažu u policiji, jačanje saradnje policajaca unutar BiH, kao i policija zemlja u regionu, te zaoštravanje procedura oko registracije vozila.
*****
Uvoz ukradenih automobila jedan je od najrasprostranjenijih oblika kriminala na ovim prostorima, a sami građani neretko su žrtve prodavaca automobila sumnjivog porekla. Istovremeno, u MUP Srbije ne negiraju postojanje automafije, ali kažu da se u poslednjih nekoliko godina broj krivičnih dela koja se tiču krađe vozila, ipak, smanjuje.
Crno tržište kradenih automobila i automafija postoji, ali se od 2002. godine broj ukradenih vozila, naročito onih iz inostranstva, znatno smanjio, kaže u izjavi za naš program Nikola Trifunović, šef Odseka za suzbijanje imovinskih delikta MUP-a Srbije. On ovu tvrdnju ilustruje podatkom da je od 80.000 vozila, koja su u prošloj godini bili prvi put registrovana jer su uvezena iz inostranstva, samo 127 bilo pod potragom Interpola, dok je broj ukradenih automobila u Srbiji 5.800 komada. Prema Trifunovićevim rečima, ovom vrstom kriminala češće se bave organizovane grupe nego pojedinci.
“To su uglavnom grupe gde su poslovi podeljeni unutar grupe, znači, zna se ko krade vozila, ko priprema samo falš dokumentaciju ili istovremeno prekucava brojeve, odnosno menja brojeve na šasiji, ponekad i na motoru. Zatim se nalaze lica koji prevoze vozila, takozvani piloti koji služe samo da prevezu vozila od mesta A do mesta B, znači to su uglavnom grupe koje su organizovane gde su poslovi podeljeni.”
Istovremeno, generalni zastupnik francuskog Renoa i japanskog Nisana, direktor firme Reno Hit, Zoran Draguj kaže da se promet kradenim automobilima često obavlja i među ljudima iz država bivše Jugoslavije.
“Ljudi trguju i među ovim republikama bivše Jugoslavije sa kradenim vozilima. Drugo, znam da oni naravno moraju proći kroz našu zemlju, kroz Kosovo idu masovno jer tamo te ne pita niko ni za šta, nema zakona i gotovo, a ovde najviše vozila dolazi iz Zapadne Evrope, jer ti ne možeš... Ako ukradeš automobil u Uzebekstanu tamo će da te ubiju, tamo se ne krade tako lako. Znači vozilo mora biti ukradeno u Zapadnoj Evropi gde se oni ne sekiraju, puno jer će i ovako osiguranje da ga plati.”
A da najveći broj ukradenih automobila iz Zapadne Evrope u Srbiju stiže upravo preko susednih zemalja Bosne i Hrvatske potvrđuje i Nikola Trifunović iz MUP-a Srbije. On dodaje da je pored provere vozila u Interpolu upravo saradnja sa kolegama iz susednih zemalja jedan od načina za suzbijanje ove vrst kriminiliteta:
“U svakodnevnom smo kontaktu i telefonskom i sa kolegama iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makdedonije, Bugarske, Mađarske, tih okolnih zemalja odakle dolaze ta vozila ili iz tih zemalja ili preko tih zemalja i gde odlaze naša vozila. S tim da tu imao jedan veliki problem koji se trenutno zove Kosovo, gde dobar deo naših vozila odlazi, a saradnja sa UNMIK policijom je vrlo tanka.”
I dok Trifunović tvrdi da je jedini način da se građani zaštite od kupovine ukradenih automobila da vozilo kupuju od lica u koje imaju poverenja ili ovlašćene firme koja daje garancije, jedan od prodavaca polovnih automobila na pijaci, koji je želeo da ostane anoniman, ističe da upravo država ne čini dovoljno da se spreči ova vrsta krivičnih dela:
“Znači, treba stati tome na put i organizovanom kriminalu što se tiče automobila. Veliki problem kod ljudi, običnih građana koji ne zna da prepozna kad je auto kraden ili dignuta godina. Dešavalo se par puta da su ljudi koje znam kupili takav auto, on im je oduzet automatski pri ulasku kod nas.”
A kako najčešće dolazi do toga da građani upadnu u zamku kupovine ukradenih automobila, objašnjava advokat Automoto saveza Srbije Milan Stanić:
“Dešava se ovde, kada se ne izvršava blagovremeno prenos automobila, registracija se odloži kao ističe registracija za par meseci, onda taj vlasnik koji prodaje auto, kaže, ma nema potrebe da vršimo prenos sada nego kad istekne registracija, da dokumenta kupcu i onda nakon toga jednostavno njega nema. Verovatno su to i falsifikovana i dokumenta kao i što je falsifikovan broj motora, šasija i svega.”
Naposletku, šef Odseka za suzbijanje imovinskih delikata MUP-a Srbije Nikola Trifunović ne odriče ni da su pojedini policajci umešani u trgovinu ukradenim vozilima, ali i dodaje da je broj onih koji su direktno učestvovali u ovim krivičnim delima izuzetno mali.
U Bosni i Hercegovini dnevno se u prosjeku ukrade šest automobila. Za prvih šest mjeseci u oba entiteta ukradeno ih je 1.157. Najkritičnije područje je Sarajevo. U policiji ističu da kriminalci uglavnom biraju skuplje automobile.
Ruždiji Lekiću iz Banje Luke prije godinu dana ispred stana ukraden je auto marke “mercedes” - i od tada mu se gubi svaki trag:
“Tako sam ja prijavljen, normalno, policiji i od tada nema ništa. To je “mercedes 250”, dizel, 127 kilometara prošao. Ja sam išao ranije par puta, pitao i to mi dosadilo i šta ću. Kasnije su mi odgovorili da je moj auto na toj potjernici prijavljeno, tako da... i ništa od toga nema.”
Podaci Europola pokazuju da je 2003. godine u zapadnoj Evropi ukradeno milion i 100.000 automobila. Pronađeno je svega 388.000. Veliki dio vozila završava na prostoru jugoistočne Evrope, zbog čega na ovim prostorima postoji i šala koja kaže: “Posjetite nas. Vaša kola su već ovdje.” Procjenjuje se da kriminalne grupe od krađe automobila u Evropi zarade oko šest milijardi eura.
U Bosni i Hercegovini dnevno se u prosjeku ukrade šest vozila. Za prvih šest mjeseci u oba bh. entiteta otuđeno je 1.157 automobila, ali taj broj iz godine u godinu raste. Portparol Uprave policije Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova, Robert Cvrtak:
“U prvih šest mjeseci ove godine ukradeno je na prostoru Federacije BiH ukupno 860 motornih vozila. Od toga ponovno se pojavljuje Kanton Sarajevo kao mjesto gdje se najviše otuđuju motorna vozila, čak 54 posto od ukupnog broja otuđenih motornih vozila otuđeno je na prostoru Kantona Sarajevo. Znači, u ovih šest mjeseci u odnosu na prošlu godinu zabilježeno je povećanje otuđenja motornih vozila za 6 posto, dok je, recimo, prošle godine u odnosu na pretprošlu godinu povećanje bilo čak za 40 posto.”
Portaprol direktora Policije RS-a, Radovan Pejić:
“U prvih šest mjeseci ove godine na području RS-a evidentirano je da je ukradeno 297 vozila. To je za četiri procenta više u odnosu na isti period prethodne godine, a oko 30 posto vozila je policija pronašla i vratila vlasnicima.”
Ukradena vozila, prema saznanjima policije, uz prethodno pribavljene registarske tablice i falsifikovane dozvole, odlaze uglavnom u drugi bh. entitet, državnu zajednicu Srbije i Crne Gore i druge zemlje u okruženju. Jedan dio vozila kriminalci rastavljaju u dijelove, a sve češće, nakon krađe, od vlasnika se iznuđuje novac. Radovan Pejić:
“Da smo mi uočili da u pravilu krađu vozila prati i drugo krivično djelo, a to su iznude ili pokušaji u iznudama. Prilika je da građanima prenesemo da policija ima mehanizme kojima može zaštiti kod takvih nastojanja i mi predlažemo da se nikad ne pristaje na pogodbu sa kriminalcima.”
Načelnik Krim-policije Centra javne bezbjednosti Istočno Sarajevo, Bojan Cvijan, kaže da kriminalci prilikom pregovora s vlasnicima traže od 500 do 20.000 konvertibilnih maraka za vraćanje ukradenog vozila. I dok policajci apeluju na građane da ne plaćaju svoje ukradene automobile već da se obrate policiji, veliki broj ove savjete ne sluša. Robert Cvrtak:
“Postotak vraćenih automobila je negdje oko 50 posto od broja ukradenih. Naravno, tu se broje i automobili koje su vlasnici posredstvom otkupnine sami vratili, znači bez sudjelovanja policije, pa tek naknadno uključili policiju u razotkrivanje počinitelja ovoga kaznenoga djela. Negdje trećina automobila koja je vraćena je vraćena upravo na takav način.”
Jedan od onih koji nema previše povjerenja u rad nadležnih institucija je i Stojan Šumonja iz Banje Luke, koji traga za automobilom marke “pasat” svog rođaka iz Rijeke, koji je ukraden u avgustu ove godine ispred njegove kuće. Putem oglasa u lokalnim medijima Šumonja pokušava da pronađe ukradeno vozilo:
“Ja sam dao i oglas, međutim ništa. Prijavili smo policiji, ali i od toga izgleda ništa. U stalnoj sam potrazi, čak nudim i nagradu. Međutim, izgleda od tog ništa, da je to sprega malo veća. Sad ko stoji iza toga, ja ne znam.”
Kako bi se smanjio broj krađa automobila potrebno je, kažu u policiji, jačanje saradnje policajaca unutar BiH, kao i policija zemlja u regionu, te zaoštravanje procedura oko registracije vozila.
*****
Uvoz ukradenih automobila jedan je od najrasprostranjenijih oblika kriminala na ovim prostorima, a sami građani neretko su žrtve prodavaca automobila sumnjivog porekla. Istovremeno, u MUP Srbije ne negiraju postojanje automafije, ali kažu da se u poslednjih nekoliko godina broj krivičnih dela koja se tiču krađe vozila, ipak, smanjuje.
Crno tržište kradenih automobila i automafija postoji, ali se od 2002. godine broj ukradenih vozila, naročito onih iz inostranstva, znatno smanjio, kaže u izjavi za naš program Nikola Trifunović, šef Odseka za suzbijanje imovinskih delikta MUP-a Srbije. On ovu tvrdnju ilustruje podatkom da je od 80.000 vozila, koja su u prošloj godini bili prvi put registrovana jer su uvezena iz inostranstva, samo 127 bilo pod potragom Interpola, dok je broj ukradenih automobila u Srbiji 5.800 komada. Prema Trifunovićevim rečima, ovom vrstom kriminala češće se bave organizovane grupe nego pojedinci.
“To su uglavnom grupe gde su poslovi podeljeni unutar grupe, znači, zna se ko krade vozila, ko priprema samo falš dokumentaciju ili istovremeno prekucava brojeve, odnosno menja brojeve na šasiji, ponekad i na motoru. Zatim se nalaze lica koji prevoze vozila, takozvani piloti koji služe samo da prevezu vozila od mesta A do mesta B, znači to su uglavnom grupe koje su organizovane gde su poslovi podeljeni.”
Istovremeno, generalni zastupnik francuskog Renoa i japanskog Nisana, direktor firme Reno Hit, Zoran Draguj kaže da se promet kradenim automobilima često obavlja i među ljudima iz država bivše Jugoslavije.
“Ljudi trguju i među ovim republikama bivše Jugoslavije sa kradenim vozilima. Drugo, znam da oni naravno moraju proći kroz našu zemlju, kroz Kosovo idu masovno jer tamo te ne pita niko ni za šta, nema zakona i gotovo, a ovde najviše vozila dolazi iz Zapadne Evrope, jer ti ne možeš... Ako ukradeš automobil u Uzebekstanu tamo će da te ubiju, tamo se ne krade tako lako. Znači vozilo mora biti ukradeno u Zapadnoj Evropi gde se oni ne sekiraju, puno jer će i ovako osiguranje da ga plati.”
A da najveći broj ukradenih automobila iz Zapadne Evrope u Srbiju stiže upravo preko susednih zemalja Bosne i Hrvatske potvrđuje i Nikola Trifunović iz MUP-a Srbije. On dodaje da je pored provere vozila u Interpolu upravo saradnja sa kolegama iz susednih zemalja jedan od načina za suzbijanje ove vrst kriminiliteta:
“U svakodnevnom smo kontaktu i telefonskom i sa kolegama iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makdedonije, Bugarske, Mađarske, tih okolnih zemalja odakle dolaze ta vozila ili iz tih zemalja ili preko tih zemalja i gde odlaze naša vozila. S tim da tu imao jedan veliki problem koji se trenutno zove Kosovo, gde dobar deo naših vozila odlazi, a saradnja sa UNMIK policijom je vrlo tanka.”
I dok Trifunović tvrdi da je jedini način da se građani zaštite od kupovine ukradenih automobila da vozilo kupuju od lica u koje imaju poverenja ili ovlašćene firme koja daje garancije, jedan od prodavaca polovnih automobila na pijaci, koji je želeo da ostane anoniman, ističe da upravo država ne čini dovoljno da se spreči ova vrsta krivičnih dela:
“Znači, treba stati tome na put i organizovanom kriminalu što se tiče automobila. Veliki problem kod ljudi, običnih građana koji ne zna da prepozna kad je auto kraden ili dignuta godina. Dešavalo se par puta da su ljudi koje znam kupili takav auto, on im je oduzet automatski pri ulasku kod nas.”
A kako najčešće dolazi do toga da građani upadnu u zamku kupovine ukradenih automobila, objašnjava advokat Automoto saveza Srbije Milan Stanić:
“Dešava se ovde, kada se ne izvršava blagovremeno prenos automobila, registracija se odloži kao ističe registracija za par meseci, onda taj vlasnik koji prodaje auto, kaže, ma nema potrebe da vršimo prenos sada nego kad istekne registracija, da dokumenta kupcu i onda nakon toga jednostavno njega nema. Verovatno su to i falsifikovana i dokumenta kao i što je falsifikovan broj motora, šasija i svega.”
Naposletku, šef Odseka za suzbijanje imovinskih delikata MUP-a Srbije Nikola Trifunović ne odriče ni da su pojedini policajci umešani u trgovinu ukradenim vozilima, ali i dodaje da je broj onih koji su direktno učestvovali u ovim krivičnim delima izuzetno mali.
