Dostupni linkovi

logo-print

Ipak otkup nacionalizovanih stanova?


*****

Vlada Federacije BiH je u skupštinsku proceduru po hitnom postupku uputila Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova.

„Ovim zakonom nosiocima stanarskog prava nacionaliziranih stanova osigurat ćemo da otkupe svoje stanove i prije usvajanje Zakona o restituciji“, kazao je na konferenciji za novinare federalni ministar za prostorno uređenje i planiranje Ramiz Mehmedagić.

„Stanove čiji su vlasnici bili zadužbina, vakuf ili legat, to jest oni stanovi koji su po svom svojstvu van prometa, zaštiti će se tako što će iz kontingenta stanova, za koje nije podnesen zahtjev za povrat, fizički namiriti ove institute, a nosiocima stanarskog prava omogućiti otkup“, dodao je ministar Mehmedagić.

Vlada Federacije BiH je usvojila Izvještaj o radu Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica za prvo polugodište ove godine, koji sadrži podatke o utrošku sredstava u ovom razdoblju, o provođenju procesa reregistracije, te donosi pregled projekata po kantonima i oblastima. U Izvještaju se ističe da su se sa krajem juna ove godine u Bosni i Hercegovini registrirale 273.364 izbjegle i raseljene osobe, od čega u Federaciji BiH oko 97.500 osoba. Od Daytona do kraja juna ove godine vratilo se u Bosnu i Hercegovinu milion i dvanaest hiljada osoba, od čega u Federaciju BiH oko 740.000. Od 211.808 zahtjeva za povrat imovne na nivou Bosne i Hercegovine, u posjed je vraćeno 197.044 vlasnika imovine.

U Izvještaju se naglašava da je glavni limitirajući faktor uspješnijeg povratka, za koji je povećan interes, nedostatak financijskih sredstava za podršku ovom procesu kroz rekonstrukciju i održivi povratak. Vlada Federacije je u kontinuitetu izdvajala proračunska sredstva za podršku povratku, bilo u vidu donacija građevinskog materijala ili putem pomoći u podršci održivom povratku.

Ministar za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske Jasmin Samardžić je razgovarao u Foči sa predstavnicima lokalne uprave o modalitetima za poboljšavanje uvjeta u kojima žive povratnici na području te opštine.
Samardžić je najavio nova ulaganja u projekte infrastrukture u fočanskim povratničkim naseljima i izrazio nadu da će te projekte podržati i donatorske organizacije u Bosni i Hercegovini.

Istaknuto je kako povratnici u pojedinim seoskim mjesnim zajednicama još uvijek žive u veoma teškim uvjetima, bez vode i struje, i naglašeno da se rješavanju problema koji opterećuju tu kategoriju stanovništva u narednom periodu mora posvetiti više pažnje.

* * * * *

Namik Alimajstorović, predsjednik Glavnog odbora Svjetskog saveza dijapsore BiH govori o zahtjevima koje je ova organizacija postavila pred vlasti BiH i o njihovom rješavanju:

RSE: Možete li učiniti neku vrstu analize Vaših zahtjeva koje ste upućivali nadležnim organima Bosne i Hercegovine i ocijeniti kako su oni reagovali na te zahtjeve? Zapravo, ima li povoljnih vijesti?

ALIMAJSTOROVIĆ: Nažalost baš i nemam povoljne vijesti za bosanskohercegovačku dijasporu, osobito po pitanju dvojnog državljanstva. Mi smo početkom aprila 2003. godine dostavili te naše zahtjeve našim nadležnim organima i po pitanju dvojnog državljanstva do sada je urađeno malo ili gotovo ništa. Naime, potpisana su dva bilateralna sporazuma sa Srbijom i Crnom Gorom, Švedskom i evo ovih dana i sa Hrvatskom. Da bi se ovaj problem riješio, mi smo u više navrata tražili da se iz tog Zakona o dvojnom državljanstvu izbaci samo jedna klauzula koja glasi da se ne moraju potpisivati bilateralni sporazumi sa tim zemljama. Nažalost, to do sada nije urađeno. Uvijek se pred nas postavi famozni Dayton i izgleda dok se Dayton ne promijeni, ni pitanje dvojnog državljanstva se neće skinuti sa dnevnog reda. Drugi naš zahtjev koji interesuje naše građane u dijaspori je izgubljen radni staž u periodu od 1992. do 1995. godine. To je ustvari naša inicijativa da se nadoknadi šteta i prizna radni staž svim našim građanima koji su u toku rata od 1992. do 1995. godine ostali bez svog radnog mjesta, koji su nasilno istjerani sa svog posla. Nažalost, po tom pitanju također nije ništa riješeno. Treći naš zahtjev je bio povratak u Bosnu i Hercegovinu i Daytonski sporazum, odnosno konačna implementacija tačke VII Daytonskog sporazuma i omogućavanje nesmetanog povratka u BiH. Kao što i sami vidite, po tom pitanju je dosta toga riješeno. Mali je procent građana koji još nisu došli do svoje imovine, to su sve predmeti sudskog procesa.

RSE: Dopunske škole na maternjem jeziku, Vaš je sljedeći zahtjev.

ALIMAJSTOROVIĆ: Ja bih se ovdje zahvalio Ministarstvu civilnih poslova, gospodinu Haliloviću i njegovom timu. Prije svega gospodinu Arnautu, njegovom pomoćniku ili zamjeniku, koji je uložio mnogo truda da se konačno dođe do jedinstvenog plana i programa za bosanskohercegovačke dopunske škole. Kada je prije par mjeseci plan i program usvojen, mi smo očekivali da će brzo doći i do štampanja knjiga. Međutim, vi ste svjedoci ovdje da je to oko štampanja knjiga zapelo, oko toga šta će biti u tim knjigama i tako dalje. Tako da će i ova školska godina u dijaspori krenuti bez učila i knjiga. Tako da je ovo, hajde da tako kažemo, polovično urađeno. Nadamo se da će makar naredna školska godina krenuti sa novim knjigama. Ovaj dosadašnji plan, moramo biti objektivni, bio je bošnjački orijentiran i nije odgovarao učenicima iz druga dva naroda. A mi želimo da ova škola privuče sve građane Bosne i Hercegovine koji žive u dijaspori, odnosno njihovu djecu.

RSE: A kakva je sudbina zahtjeva da se u Bosni i Hercegovini priznaju diplome stečene u svijetu?

ALIMAJSTOROVIĆ: To još uvijek zavisi od univerziteta do univerziteta. Neki to priznaju za manji iznos, neki za veći. Uglavnom, još nije došlo do potpune implementacije Bolonjske konvencije. Tako da diplome naših studenata stečene u inostranstvu još uvijek nisu u potpunosti priznate. Da bi se priznale, mora se izdvojiti znatan dio sredstava. Ako to naši apsolventi fakulteta u inostranstvu neće da urade, ovdje ih stave na biro rada kao nekvalifikovanu radnu snagu. To na neki način pogađa sve te mlade ljude. Ukoliko se vrate i pokušaju ovdje da rade, u startu naiđu na sve te naše administrativne zavrzlame i prepreke, a ustvari sve se tu vrti oko novca. Ako je neka diploma priznata jednom studentu i ako je on platio, ne vidim razlog da svi iza toga redom moraju plaćati taj puni iznos. Nadam se da će sa potpunom implementacijom Bolonjske konvencije i taj problem biti riješen. Zadnji naš zahtjev je bio investiranje u bosanskohercegovačku privredu. Pokrenuli smo inicijativu da se što hitnije i što dosljednije provede akcija „Buldožer“. To je bilo 2003. godine. Evo sad je 2005. godina, prošle su dvije i po godine. Znate dobro šta je bilo sa tom akcijom „Buldožer“. Od slikanja Ashdowna i Terzića sa šljemovima na glavi i malih buldožera, to je prebačeno negdje u ćošak i niko više to i ne spominje. Nedavno sam na biznis konferenciji u Bihaću čuo jednu vijest da sada u BiH ne treba više 180 dana da bi se otvorila firma, već „samo“ 60 dana. To je smiješno, znamo da se na Zapadu firme otvaraju za dva do tri dana, da čovjek ne mora nigdje ići, da sve to završi telefonom i tako dalje. Da li će i kada će doći do masovnijeg ulaganja u Bosnu i Hercegovinu, vjerovatno zavisi i od ovih političkih promjena u Bosni i Hercegovini jer stranac neće ulagati ukoliko nema sigurnost. Ove promjene u vojsci i policiji možda idu u svrhu toga. Sve dok se to ne završi, neće doći ni do masovnijeg ulaganja u Bosnu i Hercegovinu. Ja bih ovdje još spomenuo da je u ovom trenutku bosanskohercegovačka dijaspora najveći investitor u našu zemlju jer po podacima koje je nedavno iznio gospodin Kemal Kozarić, guverner Centralne banke Bosne i Hercegovine, bosanskohercegovačka dijaspora donosi u BiH preko dvije milijarde eura. Poznavajući nas, znam da najmanje šaljemo novac preko banke, najviše ga volimo nekako sa sobom donijeti ili poslati na druge načine – autobusom, po prijateljima i tako dalje, tako da mislim da je taj iznos sigurno i mnogo veći. Međutim, ovdašnji organi baš i nisu voljni to čuti, niti im je to drago. Iz njihovih usta se još nikada nisu čule riječi zahvale ili jednostavno podrške svemu tome. Nažalost, oni izgleda misle da je i to malo.

RSE: Kakva je situacija sa formiranjem poslovnih klubova?

ALIMAJSTOROVIĆ: Svjetski savez je do sada inicirao osnivanje više biznis klubova. Oni su trenutno osnovani u Velikoj Britaniji, Norveškoj, Holandiji i Njemačkoj. U toku je osnivanje biznis klubova u Švedskoj, Sloveniji, Austriji i Italiji. Mi na taj način pokušavamo u prvoj fazi okupiti sve naše ljude koji su u biznisu. Osim Njemačke i Austrije, u drugim zemljama imamo manje biznismena koji vode svoje biznise, ali imamo mnogo obrazovanih mladih kadrova koji su završili prestižne fakultete u tim zemljama i rade u prestižnim kompanijama. Nastojimo i njih okupiti jer smatramo da su oni ključ koji će u onom momentu kad se stvore uslovi za nesmetano ulaganje, dovesti, na primjer, IBM ili neku veliku kompaniju u Bosnu i Hercegovinu, imaće dovoljno utjecaja i volje da to urade, što mi smatramo u ovom momentu da je mnogo važnije nego, recimo, da jedan biznismen našeg porijekla, sa relativno limitiranim sredstvima, ovdje ulaže. I to je itekako važno, ali ipak mislimo da je bitnije da rasporedimo što više mladih Bosanaca i Hercegovaca u prestižnim kompanijama, da ih kroz te biznis klubove kanališemo, da danas-sutra dovedu neku značajnu firmu na ove prostore.

RSE: U nekim našim biznis klubovima su već uvezani ljudi zemlje domaćina, znači poslovni ljudi stranci, uz bosanskohercegovačke građane.

ALIMAJSTOROVIĆ: Mi nastojimo da se što više širimo. Na kraju krajeva mi smo mlada dijaspora. Ako se ima u vidu da je devedeset posto bosanskohercegovačke dijaspore izašlo sa kesom u rukama, teško je očekivati naglo bogaćenje. Toga nema baš na Zapadu. Zato pokušavamo te domaćine uključiti, na neki način im približiti Bosnu i Hercegovinu, da dođu i ulože ovdje. Ima pomaka. Čuo sam da je guverner Zeničko-dobojskog kantona napravio neku agenciju koja radi samo taj posao i da u roku od četiri do pet dana omogućava strancima da počnu sa biznisom i tako dalje. Treba se ugledati na taj primjer i u drugim kantonima i u drugim sredinama.

RSE: I ovog ljeta u mnogim gradovima su održani „Dani BH dijaspore“. Šta mislite o ovim manifestacijama?

ALIMAJSTOROVIĆ: To je, hajde da tako kažem, najjeftiniji način kontakata. Do domaćih organa je onda samo da privuku naše građane koji su tu na odmoru, ponuditi im neke projekte, fino ih prihvatiti. Jer, našim ljudima je zaista stalo do Bosne i Hercegovine i na sve moguće načine žele pomoći. Znači, samo treba naći malo dobre volje i ti kontakti će biti više nego uspješni. Nažalost, u materijalnom smislu ta razlika je sve očitija. Jer, gore ljudi puno rade i teško rade. Onda ja često apeliram na njih da pokušaju ovdje da se ponašaju malo normalnije, da ne iritiraju ovaj svijet ovdje koji je samom ekonomskom situacijom na neki način u podređenom položaju. I onda kad vam dođe u komšiluk neko iz dijaspore, sa bijesnim autom, odvrne muziku do daske, iznese sva čuda tehnike, na neki način to mora stvoriti neki mali jaz. Onda mi uvijek pokušavamo gore reći – dajte, ponašajte se prirodno jer vi ste, ipak, dio te sredine i pokušajte na neki način pomoći tim ljudima. Želimo da se na neki način te dvije Bosne ne udaljavaju jedna od druge.

* * * * *

Na osnovu relevantnih propisa, u toku je proces revizije statusa raseljenih u BiH, podsjeća Udruženje „Vaša prava“, koje inače građanima pruža besplatnu pravnu pomoć.

U vezi sa ovim propisima donesene su i smjernice nadležnim organima za reviziju i priznavanja statusa raseljenim osobama u Bosni i Hercegovini, koje su potpisali predstavnici resornih ministarstva BiH, entiteta, Brčko Distrikta i UNHCR-a. Govori pravnica iz Kancelarije u Prijedoru, Snežana Cepić:

„U skladu sa državnim zakonima, zakoni entiteta propisuju slijedeće zajedničke razloge prestanka statusa raseljenog lica i to: dobrovoljni povratak u ranije prebivalište; odbijanje povratka u ranije prebivalište, iako je povratak u ranije mjesto prebivališta moguć, siguran i dostojanstven i kada ne postoje uvjerljivi razlozi koji proističu iz ranijeg proganjanja ili uvjerljivi humanitarni razlozi; kada se raseljena osoba na siguran i dostojanstven način nastani u drugom prebivalištu koje je sama dobrovoljno izabrala; kada raseljena osoba može slobodno da raspolaže svojom imovinom u ranijem mjestu prebivališta.“

„Vaša prava“ žele upozoriti korisnike da imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po donošenju rješenja, koje će svako lice dobiti pojedinačno:

„Također, sve ranije izdate legitimacije prestat će važiti poslije 31.decembra 2005. godine. Svim raseljenim osobama koje se nisu reregistrovale, neće automatski biti ukinut njihov status raseljene osobe. Te osobe će i dalje uživati status raseljene osobe, dok proces revizije ne bude okončan u svakom konkretnom slučaju ponaosob. Tokom ovog procesa, prema raseljenim osobama, a u vezi sa rješavanjem statusa, nadležni organi treba da vode računa o humanitarnim i razlozima zaštite ove kategorije, poštovati princip jedinstva porodice, dakle, koristiti princip odlučivanja u korist raseljene osobe. Raseljena lica i povratnici su jedna od prioritetnih grupa korisnika Udruženja ,Vaša prava‘. Isti se mogu obratiti u bilo koji od 15 ureda Udruženja u Bosni i Hercegovini za dobijanje besplatne pravne pomoći po ovom i svim drugim bitnim pravnim pitanjima.“

Više informacija možete dobiti na broj telefona u Sarajevu: 033 260 360.

* * * * *

Prema planu Vlade Republike Hrvatske, pravo na stambeno zbrinjavanje imaju svi povratnici bivši nosioci stanova u društvenom vlasništvu koji žele da žive u Hrvatskoj, bez obzira da li su ranije živjeli u civilnom ili vojnom stanu.

Rok za podnošenje zahtjeva ističe krajem ovog mjeseca, podsjeća nas pravni savjetnik Milan Račić, Američki komitet za izbjeglice – Kancelarija u Podgorici:

„Rok za podnošenje zahtijeva za stambeno zbrinjavanje povratnika, bivših nosilaca stanarskog prava u Hrvatskoj, ističe 30. septembra 2005.godine.
Pravo na stambeno zbrinjavanje imaju svi povratnici, odnosno bivši nosioci stanarskog prava u društvenom vlasništvu koji žele da žive u Hrvatskoj, bez obzira da li je riječ o civilnom ili vojnom stanu.

Uslov za ostvarivanje ovog prava je da povratnici nemaju vlasništvo ili suvlasništvo, odnosno kuću ili stan u Hrvatskoj ili nekoj od država nastalih raspadom SFRJ, ili da ih nisu prodali ili poklonili poslije 8. oktobra 1991. godine.

Zahtjevi se podnose Upravi za prognanike Vlade Republike Hrvatske, konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske, UNHCR-u ili preko međunarodnih organizacija koje se bave pravnom zaštitom izbjeglica.

Povratnicima koji ispunjavaju uslove, nude se dvije mogućnosti. Prvo, zakupnina stana u državnom vlasništvu pod povoljnim uslovima, odnosno najam koji iznosi jednu kunu i 53 lipe po m2.

Druga mogućnost jeste kupovina stana na kredit od 30 godina, sa kamatom od četiri posto, s tim što je obavezno učešće, odmah po sklapanju ugovora, od 15 posto ugovorene cijene stana.

I pored toga što su rokovi za podnošenje zahtijeva u nekoliko navrata produžavani, nažalost, mali je broj do sada podnijetih zahtjeva za stambeno zbrinjavanje.“

* * * * *

Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
XS
SM
MD
LG