Dostupni linkovi

logo-print

Crna Gora neće biti meta za potkusurivanje


RSE: Vi ste zamenik šefa diplomatije Državne zajednice Srbije i Crne Gore. Dolazite iz crnogorske partije koja se zalaže za nezavisnu Crnu Goru. Kako uspevate da uskladite te dve pozicije?

BOŠKOVIĆ: Mislim da je Beogradskim sporazumom Državna zajednica oročena na tri godine. Poštujem taj sporazum i mislim da osim onih standardnih neprijatnosti i onoga što je sastavni dio posla kojim se bavim, nema nekih drugih poteškoća koje bi kod mene izazivale neku nedoumicu da li sam trebao prihvatiti ovu dužnost ili ne.

RSE: Kako je moguće da javnost dobije kontradiktorne informacije o tome da li je specijalna policija pretukla, ili ne, zatvorenike zatvora Spuž i o tome koliko je bilo povređenih zatvorenika? Te kontradiktorne informacije su stizale sa adrese uprave zatvora Spuž, istražnog sudije, državnog tužioca i policije.

BOŠKOVIĆ: Treba ostaviti nadležnim organima Crne Gore da se pozabave tim slučajem i da, ako postoji određena odgovornost, utvrde čija je i da odgovorne pozovu na odgovornost. Mislim da je prerano donositi zaključak ko je odgovoran i za koje djelo. Potpuno sam siguran da će državni organi privesti odgovorne pravdi, ako postoje.

RSE: Ministar finansija vlade Srbije, Mlađan Dinkić, zatražio je od Saveta ministara Srbije i Crne Gore da povuče odluku o nabavci vojne opreme kojom je Ministarstvu odbrane odobreno naručivanje vojne opreme vredne 296 miliona eura. Dinkić kaže da mu nije jasna politička poruka ove nabavke, tvrdeći da za vojsku, koja broji 28 hiljada vojnika, nije potrebno 74 hiljade šlemova i 69 hiljada pancirnih prsluka. Da li je vama jasna ova nabavka?

BOŠKOVIĆ: Ne bavim se pitanjima odbrane i vojske i ne mogu odgovoriti na ova pitanja. U Vojsci i u Ministarstvu odbrane rade odgovorni ljudi koji su očigledno sproveli kompletnu analizu šta je vojsci potrebno i u kojoj količini. Niti Davinić, niti predsjednik Marović, nisu sami donosili tu odluku. Postoje stručni ljudi koji se bave tim pitanjem i koji su došli do podataka šta, i u kojoj količini, vojsci treba. Ne vidim bilo koju mogućnost da se pare poreskih obveznika zloupotrebe. Pare se uplaćuju iz budžeta Srbije i Crne Gore, tako da je prostor za malverzacije, i bilo koje druge zloupotrebe tih sredstava, minimalan, pogotovo sa nivoa Državne zajednice. Da li postoje određene političke konotacije tih priča i zloupotreba, utvrdiće naredni dani kada se to pitanje stavi na dnevni red i pod uvid javnosti.

RSE: Čini se da je za ministra Dinkića sporno to što je u pitanju dobavljač iz Srbije i što će cenu od 296 miliona eura platiti Srbiji.

BOŠKOVIĆ: Ima tu i jedna druga strana. Gospodin Dinkić je zatražio od Savjeta ministara da se gospodin Davinić razriješi zbog toga što je omogućio Crnogorcima da uzurpiraju srpski budžet i da Crna Gora iz toga izvuče najveću korist. Šta bi se desilo da je dobavljač iz inostranstva? Da li bi u tom slučaju značilo da srpske pare treba da idu nekom inostranom dobavljaču? Ne bih ulazio u detalje jer nemam informacije, niti bih mogao da kažem nešto konkretnije o tom pitanju.

RSE: Spor ministra Dinkića i ministra Davinića je nastao nakon tvrdnje Dinkića da je Davinić omogućio odliv sredstava u Crnu Goru. Možemo li očekivati neke konkretnije podatke?

BOŠKOVIĆ: Ne očekujem ih jer sam potpuno ubjeđen i siguran, na osnovu informacija sa kojim raspolažem iz Savjeta ministara, da je nemoguća zloupotreba i prelivanje sredstava iz jednog u drugi budžet. Komplentnim sredstvima se raspolaže na nivou država članica. I Ministarstvo finansija Srbije i Ministarstvo finansija Crne Gore raspolažu tim budžetom. U slučaju da je nešto sporno i ako nešto ne treba da se plati, onda to oba ministarstva neće uraditi. Mislim da su u pitanju politički razlozi, mnogo više nego ekonomski.

RSE: Stranka G17 Plus, kojoj pripadaju i Dinkić i Davinić, je odlučila da u Parlamentu Državne zajednice pokrene opoziv ministra odbrane koji je izgubio podršku vlade Srbije. Čini se da je sada odluka na Crnoj Gori. Da li to što je ministar Davinić izjavio da će se povući sa dužnosti tek kada Srbija i Crna Gora postignu sporazum, znači da vi iz Crne Gore možda imate neki dogovor sa Davinićem?

BOŠKOVIĆ: Nemamo nikakav dogovor, niti pravimo dogovore po tim pitanjima. Postoje dvije države članice koje se moraju dogovarati o krucijalnim pitanjima. Naravno da će Crna Gora ispoštovati stavove Srbije, ali prije toga mora da se razjasni zašto je pokrenuta smjena gospodina Davinića jer razlozi koji su u javnosti navedeni, ne stoje. Tražićemo da se to do kraja objasni, a onda ćemo vidjeti kako ćemo reagovati. Karte su otvorene.

RSE: Da li to znači da postoji mogućnost da Crna Gora zatraži rotaciju, mogućnost iz Ustavne povelje?

BOŠKOVIĆ: Uvijek postoji mogućnost. Crna Gora će nastojati da zaštiti svoje interese, ne dozvoljavajući da time budu ugroženi interesi Srbije. Bitno je da nećemo pristati na to da se nama prebaci da smo trošili pare srpskih poreskih obveznika. Za to nije podnijet nikakav konkretan dokaz.

RSE: Da li postoji vezana trgovina, kako navode mnogi beogradski mediji, da će Podgorica podržati smenu Davinića, ukoliko Beograd podrži smenu načelnika Generalštaba Vojske Srbije i Crne Gore, Dragana Paskaša? U tom slučaju bi Crna Gora tražila da joj pripadne jedno od ta dva mesta?

BOŠKOVIĆ: To su insinuacije. Niti smo o tome razgovarali, niti se o tome vodila polemika. Ne vidim zašto bi gospodin Paskaš bio sporan. Ako se misli na onu priču oko crkve na Rumiji, Vrhovni savjet odbrane treba da se sastane i da definiše ko je odgovoran za to što je vojska, svjesno ili ne, politički zloupotrebljena. Ne može se apriori etiketirati gospodin Paskaš. Niti smo trgovali, niti imamo namjeru da trgujemo. Ono što nas u Crnoj Gori zaokupira je pitanje gospodina Davinića i način kako izaći iz ovih teških optužbi koje je na račun Crne Gore iznio ministar Dinkić.

RSE: To znači da Crna Gora neće zatražiti smenu, ili ostavku, gospodina Paskaša na zasedanju Vrhovnog saveta odbrane?

BOŠKOVIĆ: Mislim da Vrhovni savjet odbrane prvo treba da utvrdi ko je odgovoran za zloupotrebu vojske u jednom političkom pitanju vezanom za Crnu Goru, a onda, onoga ko je odgovoran, pozvati na odgovornost.

RSE: Vi ćete insistirati da neko odgovara za postavljanje crkve na Rumiji?

BOŠKOVIĆ: Neko mora da objasni zbog čega je ona postavljena i kako se vojska umiješala u jedno političko pitanje koje je uzburkalo međunacionalni sklad u Crnoj Gori. Možda je to neko uradio i nenamjerno, ali mislim da je na predsjedniku Državne zajednice i na predsjednicima država članica da utvrde ko je odgovoran kako bi se to pitanje skinulo sa dnevnog reda.

RSE: Pojedini analitičari ocjenjuju da ukoliko crnogorska država ne pokaže da može da sprovodi zakone na svojoj teritoriji, nikada više neće moći da spreči samovolju crnogorskog mitropolita Amfilohija. S druge strane, ako ukloni crkvu, može biti kritikovana da uklanja jedan verski objekat. Kako ćete izaći iz ove situacije?

BOŠKOVIĆ: Mislim da je na vladi Crne Gore da ispoštuje sve pozitivne propise i Zakon u Crnoj Gori i da riješi to pitanje tako što neće uzburkati strasti, niti još više pojačati podjele u Crnoj Gori. Mislim da je vlada Crne Gore dovoljno sposobna i kompetentna da to pitanje privede kraju na najbolji mogući način.

RSE: Pošto je pokrenut zahtev za smenu ministra odbrane, danima se licitira sa kandidatima. Za DPS je prihvatljiv samo kadar iz Srpskog pokreta obnove. Zašto baš SPO?

BOŠKOVIĆ: Mislim da je to lično mišljenje gospodina Vukovića. DPS će pomno pratiti situaciju oko ministra odbrane i kada to pitanje dođe na dnevni red, prije svega Savjeta ministara, definisati će svoju poziciju po tom pitanju. U svakom slučaju su sve karte otvorene: i pitanje rotacije i pitanje personalnih rješenja. O tome se do sada nije raspravljalo, ali sva imena koja su pomenuta u novinama su plod novinskih spekulacija.

RSE: Uključujući i Andreja Jovičevića, bivšeg crnogorskog ministra unutrašnjih poslova?

BOŠKOVIĆ: Naravno.

RSE: Pre nekoliko dana ste konstatovali da su politički odnosi Srbije i Crne Gore drastično pogoršani, lošiji od prethodne godine, a mnogo lošiji od vremena kada je na čelu vlade Srbije bio Zoran Đinđić i da za to pogoršanje nije kriva Crna Gora. Da li ste aludirali da je krivica na srpskom premijeru Vojislavu Koštunici sa kojim zvanična Podgorica nema dobre odnose?

BOŠKOVIĆ: Ne bih etiketirao njega, već vladu Srbije koja je u nekoliko zadnjih mjeseci napravila prema Crnoj Gori nekoliko nepromišljenih poteza i na taj način dovela nivo odnosa na niži od prethodnih godina. Do sada, i u onim lošijim vremenima i nesporazumima kojih je bilo i sa gospodinom Đinđićem, su se stvari rješavale u direktnom kontaktu između zvaničnih organa Srbije i zvaničnih organa Crne Gore. Na žalost, to više nije slučaj. Sada Srbija sa Crnom Gorom komunicira isključivo preko Brisela. Traži se posrednik i izbjegava se direktna komunikacija sa Crnom Gorom, što svakako ne doprinosi poboljšanju odnosa između Srbije i Crne Gore, već se na taj način snižava nivo odnosa. Ako komunicirate preko posrednika znači da niste u mogućnosti da uspostavite kontakt sa nekim drugim i da te stvari koje su problem dovedete na neki nivo rješavajući ih zajedno, a ne preko posrednika.

RSE: Ipak se može zaključiti da prvenstveno mislite na vladu Srbije?

BOŠKOVIĆ: I rekao sam da mislim na vladu Srbije, a ne personalno na Koštunicu.

RSE: Ali on se nalazi na čelu vlade Srbije.

BOŠKOVIĆ: Svakako da trpi najveću odgovornost.

RSE: Da li je drugačija situacija kada je u pitanju predsednik Srbije, Boris Tadić?

BOŠKOVIĆ: Gospodin Tadić je limitiran kapacitetima funkcije predsjednika Srbije koja su mu Ustavom dana. U svakom slučaju sa gospodinom Tadićem smo već nekoliko puta dokazali da možemo da uspostavimo kontakt i da možemo da razgovaramo i o onim pitanjima u kojima se on ne slaže sa nama, ili mi sa njim. Bitno je da možemo da vodimo razgovor i da po tim pitanjima nalazimo neka zajednička rešenja koja su prihvatljiva i za političku partiju kojoj pripada i čiju politiku sprovodi i onoga što mi personifikujemo u Crnoj Gori i za šta se zalažemo. Između zvaničnih organa Srbije i Crne Gore mora da postoji permanentna i direktna komunikacija. Za sve probleme, za koja trenutno ne mogu da se nađu rješenja u nekoj komunikaciji, svakako da će se naći neka rješenja koje neće zadovoljiti na najbolji mogući način i jednu i drugu stranu, ali će biti rješenja koje će biti prihvatljiva za obje strane. Bez direktne komunikacije sigurno da rješenja neće ni biti.

RSE: Ne mislite li da obe strane povlače poteze koji iritiraju onu drugu stranu? Već ste pomenuli da Beograd razgovara sa Podgoricom preko Brisela. Tako je srpski premijer Koštunica odneo u Brisel spisak Crnogoraca iz Srbije za koje traži da im se omogući učešće na crnogorskom referendumu. Predsednik skupštine Crne Gore, Ranko Krivokapić, je čestitao samo crnogorskim sportistima pobedu vatrepolo reprezentacije Srbije i Crne Gore.

BOŠKOVIĆ: I sa strane Crne Gore ima pojedinih nepromišljenih poteza po nekim pitanjima, ali u svakom slučaju su mnogo manjeg intenziteta i mnogo manje važnosti, nego ono što se dešavalo u Srbiji, da ne idem u to ko je prije, a ko kasnije počeo sa problemima u komunikaciji. Mislim da su mnogo važnija pitanja miješanja u unutrašnje stvari Crne Gore, kao što je pitanje izbora ili pitanje referenduma, od onoga da li je to bila čestitka upućena samo sportistima iz jedne države članice. To se ne može staviti u istu ravan.

RSE: Možda bi se sa tim mogla staviti u istu ravan priča u beogradskim medijima da je to urađeno jer postoji neko upustvo da se ne govori o uspesima sportista reprezentacije Državne zajednice, već samo o crnogorskim sportistima, kako bi se na taj način sprečilo poistovećivanja građana Crne Gore sa Državnom zajednicom. Da li tako nešto zaista postoji?

BOŠKOVIĆ: Ako to postoji, kako to da to nisu ispoštovali predsjednik i premijer Crne Gore? Oni su čestitali uspjehe vatrepolo reprezentacije svim njenim članovima.

RSE: Da li je predlog Podgorice Beogradu o Savezu nezavisnih država možda dat kako bi se lakše osigurao uspeh referenduma u slučaju da Srbija prihvati ovaj model?

BOŠKOVIĆ: To što je ponuđeno Srbiji je nešto što smo smatrali da može zadovoljiti interese i jedne i druge strane. Naš interes je da Crna Gora dobije nezavisnost, a interes i Srbije i Crne Gore jeste da ostanemo u nekom zajedništvu. Mnogo toga nas vezuje i tradicionalno i istorijski. Ono što je bitno jeste to da će vladajuća koalicija u Crnoj Gori apsolutno sigurno uspjeti na referendumu. Opozicija se protivi tom referendumu jer je sigurna da neće uspjeti na njemu. Da je sigurna u uspjeh, zašto bi se protivila kada bi to jednom za uvijek riješilo pitanje odnosa Srbije i Crne Gore. Smanjile bi se tenzije unutar same Crne Gore, ali i tenzije između Srbije i Crne Gore, kada bi Srbija prihvatila jedan takav model. Mi imamo svoj cilj i taj cilj ćemo, uz poštovanje kompletne demokratske procedure, sprovesti početkom sljedeće godine.

RSE: U slučaju da Srbija prihvati model Saveza nezavisnih država, onda bi referendum u Crnoj Gori ipak bio formalnost.

BOŠKOVIĆ: Naravno. Pretpostavljam da bi se tada organizovao jedan referendum koji nije organizovan početkom devedesetih. Mislim da bi se onda tenzije među običnim građanima spustile i u Srbiji i u Crnoj Gori.

RSE: Obzirom na ovaj predlog može da se postavi teza da niste potpuno sigurni u uspeh referenduma?

BOŠKOVIĆ: Nije osnovni razlog što smo to ponudili nesigurnost u ishod referenduma. Naprotiv, sigurni smo u ishod referenduma, ali smo to rješenje ponudili da smanjimo tenzije u odnosima između država članica i unutar same Crne Gore. Tim modelom bi smo pokušali da zadovoljimo i one koji se protive crnogorskoj nezavisnosti jer bi ostali u nekoj vrsti zajedništva sa Srbijom.

RSE: Znači zbog smirivanja tenzija bi vam odgovaralo da opozicija učestvuje na referendumu. Iluzorno je očekivati da će se prosrpske stranke predomisliti, pogotovo ako ne dobiju takav signal iz Beograda. Čini se da je ipak ključni igrač SNP, stranka Predraga Bulatovića, a on je rekao da će ta partija prihvatiti stav Brisela. Da li to znači da su svi vaši napori usmereni ka Briselu, da od Brisela dobijete podršku za referendum?

BOŠKOVIĆ: Ne mislim da su nam svi napori usmereni ka Briselu jer je gospodin Bulatović tako reagovao. Svi naši napori su usmjereni unutar Crne Gore, da u razgovorima sa našom opozicijom nađemo model da i ona učestvuje u tom referendumu. Nesporno je da je Socijalistička narodna partija opozicija koja je najbliža nama iz dva razloga. Ona je najjača opoziciona partija i jedina je, iz tog kompletnog opozicionog bloka koji se zalaže za zajedničku državu, sačuvala nivo građanske partije. Mislim da s njom možemo napraviti kvalitetan kontakt koji bi omogućio zadovoljenje njihovih interesa u samom referendumskom procesu. Nama je cilj da što više građana učestvuje u tom referendumu. Cilj nam je i da ispoštujemo standarde koji su poznati u međunarodnoj praksi kada je u pitanju referendumski proces. Spremni smo da sve poznate standarde ispoštujemo u Crnoj Gori. Potpuno sam siguran da Brisel neće imati ništa protiv sprovođenja tog referendumskog procesa i samog referenduma u Crnoj Gori i da će nakon toga priznati rezultate onakvi kakvi budu.

RSE: Ovih dana Koštunica uspostavlja saradnju sa Ugljaninovom Listom za Sandžak. U medijima se spekulisalo da on to radi kako bi uticao na Bošnjake u Crnoj Gori da odustanu od glasanja za nezavisnost Crne Gore. Da li nakon tih informacija imate neku bojazan?

BOŠKOVIĆ: Nemam bojazan jer znam da je uticaj gospodina Ugljanina na Bošnjake u Crnoj Gori zaista mali. I ranije su preko određenih političkih struktura u Crnoj Gori, kada su bili izbori 2002. i 2001. godine, pokušali da utiču na to biračko tijelo da okrene leđa građanskoj opciji u Crnoj Gori. Naravno da ih nisu poslušali. Siguran sam da ih ni sada neće poslušati jer uticaj nekih drugih ljudi na te grupe stanovnika u Crnoj Gori je mnogo jači. Svakako da će oni biti, kao i do sada, za projekt građanske Crne Gore.

RSE: Može li se desiti da crnogorski premijer Milo Đukanović ponovo napravi neki ustupak i odustane od referenduma, kao onda kada je potpisao Beogradski sporazum?

BOŠKOVIĆ: To morate da pitate gospodina Đukanovića. Bitno je da je kompletna infrastruktura postavljena, dinamika ide svojim tokom. Naravno da ćemo sve raditi u komunikaciji sa međunarodnom zajednicom jer nam je veoma bitno mišljenje međunarodne zajednice i Evropske unije. U krajnjem želimo, i osnovni nam je cilj, da postanemo punopravni član Evropske unije.

RSE: Da li ćete pokušavati da uspostavite komunikaciju sa Koštunicom, da probate da dobijete neko razumevanje za referendum?

BOŠKOVIĆ: U kom god smjeru u budućnosti Crna Gora bude išla, pa i ako postane međunarodno nezavisna i priznata država, uvijek će imati ispruženu prijateljsku ruku ka Srbiji jer smatramo da nemamo bližeg, boljeg i dobronamjernijeg susjeda nego što je Srbija.

RSE: Ubeđeni ste da referendum, i eventualno izglasavanje nezavisnosti na njemu, neće pogoršati odnose sa Srbijom?

BOŠKOVIĆ: Mislim da to nije u interesu ni Srbije, a svakako ne Crne Gore, jer će ona uvijek imati otvorena vrata za Srbiju. Ništa se za obične građane neće promijeniti, što se tiče Crne Gore. Imaće ista prava kao i danas. I u buduće će Crna Gora biti vezana za Srbiju, na ovaj ili na onaj način i uvijek će Srbiju podržavati u međunarodnim institucijama.

Ismet: ''Crkve i džamije se prave tamo gdje stanuju ljudi, da mogu da se mole. Ko će da se moli u crkvi na Rumiji? Vukovi ili zečevi? Mislim da je to urađeno da se stvori nacionalizam između naroda. Srpska pravoslavna crkva prlja ruke nacionalizmom i šovinizmom odavno.''

BOŠKOVIĆ: Postavljanje crkve na Rumiji je prije svega političko pitanje koje je trebalo da uzburka strasti u Crnoj Gori. U to političko pitanje je crkva sasvim nepromišljeno ušla pod uticajem nekih političkih struktura. Na kraju je i vojska uvedena u to političko pitanje. Na žalost, upropašćena je jedna dobra tradicija koja je bila na toj planini. Sve tri konfesije su iznosile kamenje i skupljale se na toj planini. Naravno da je to ovim projektom urušeno, ali mislim da se to može ispraviti i da nešto što je učinjeno ne može ugroziti međuetnički sklad koji postoji u Crnoj Gori.

RSE: Predsednik Državne zajednice Srbije i Crne Gore, Svetozar Marović, je izjavio da se radi na slučaju Ratko Mladić. Da li to znači da se može očekivati Mladićev skori odlazak u Hag?

BOŠKOVIĆ: Ne bih licitarao datumima. Bitno je da se to pitanje što hitnije skine sa dnevnog reda. Sami pregovori o asocijaciji i stabilizaciji, koji bi trebali da počnu 5. oktobra kao nagrada za ono što je postignuto u ovoj godini na planu ispunjavanja obaveza prema Haškom tribunalu, i dalje su pod određenim znakom pitanja. Srbija i Crna Gora, nakon 12. aprila kada je dobijena pozitivna Studija izvodljivosti, nisu napravile pozitivan korak u saradnji sa Haškim tribunalom, tako da postoje oprečna mišljenja u Briselu i u međunarodnoj zajednici o tome koji su preduslovi da Srbija i Crna Gora počnu pregovore o asocijaciji i stabilizaciji 5. oktobra. Tek u sljedećih tridesetak dana ćemo imati iskristalisan stav Brisela po ovom pitanju. Nemam informacije o tome šta se dešava po pitanju Mladića. Problem postoji i treba ga hitno rješavati.

RSE: Da li makar imate informaciju da li se nešto radi na rešavanju tog problema?

BOŠKOVIĆ: I u ono vrijeme dok smo bili u Savjetu za saradnju sa Haškim tribunalom, svaki put smo dobijali informaciju da se radi intezivno po tom pitanju i da se u saradnji sa sličnim službama iz međunarodne zajednice neprestano provjeravaju određeni lokaliteti. Ni do dana današnjeg to nije dalo rezultate.

RSE: Kada ćete se vratiti u Nacionalni savet za saradnju sa Haškim tribunalom? Koje uslove tražite?

BOŠKOVIĆ: Nisu u pitanju personalni uslovi već politički stav i politička hrabrost pojedinih institucija koje treba tim pitanjima da se bave. Kada smo izlazili iz Savjeta, rekli smo da je neophodno da se po tom pitanju naprave kvalitetniji pomaci i da kada su poznate adrese optuženih, institucije Srbije, kao najodgovornije u ovom slučaju, trebaju hitno da reaguju i da rješavaju jedno po jedno pitanje, bez obzira koja je težina svakoga od njih. Nesporno je da je vlada Srbije napravila dosta pozitivnih koraka u saradnji sa Haškim tribunalom od početka ove godine do početka aprila, ali sve su to bile dobrovoljne predaje. U onim slučajevima gdje i dan danas postoje određena saznanja, nije se reagovalo onako kako treba, a to je da se optuženi privedu pravdi.

Slobodan: ''Opozicija u Crnoj Gori često stranke na vlasti nazivaju pogrdno - Dukljani. Zašto veoma rijetko na to reagujete, obzirom da je istorijska činjenica da je Duklja prva crnogorska država?''

BOŠKOVIĆ: Nesporno je da je Duklja prva crnogorska država. To je i naučno dokazano. Istorija je to i potvrdila. Ne vidim zašto bi neko reagovao. Ako neko smatra da me uvrijedio time što mi kaže da sam Dukljanin, to je njegov problem. Mislim da istoriji treba ostaviti njeno i gledati u budućnost, ne osvrtati se na te tako, po meni, banalne stvari. Možda nekome to dosta znači u nekim političkim prepucavanjima, ali ono što je veoma bitno jeste da budućnost i Srbije i Crne Gora bude evropska budućnost, riješena tih mitomanskih i istorijskih kompleksa i sukoba. Smatram da je i Srbiji i Crnoj Gori mjesto u novoj Evropi i da i Srbija i Crna Gora imaju dosta potencijala, kako prirodnog tako i kadrovskog, da to mogu u skorijoj budućnosti ostvariti ako prevaziđemo te komplekse iz prošlosti.

RSE: Povremeno se čuju tvrdnje, uključujući i glavnog tužioca Haškog tribunala, da se Radovan Karadžić povremeno krije u Crnoj Gori. Možete li odgovorno da tvrdite da se Karadžić ne nalazi na teritoriji Crne Gore, a da pri tome mislite i na objekte Srpske pravoslavne crkve?

BOŠKOVIĆ: Odgovorno mogu da tvrdim da se Karadžić ne nalazi na teritoriji Crne Gore, u suprotnom za to ne znaju državni organi Crne Gore. Znate kakav je teren na graničnom pojasu između Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine i da je nevidljiv prelaz preko granice vrlo moguć. Onog momenta kada bi državni organi, prije svega mislim na Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore, dobili informaciju da se Karadžić nalazi u Crnoj Gori, siguran sam da bi u istom momentu reagovali po tom pitanju. Do sada je bilo dosta tvrdnji da se Karadžić nalazi u pojedinim objektima u Crnoj Gori i na pojedinim lokalitetima. MUP Crne Gore je, u saradnji sa određenim stranim službama, reagovao po tom pitanju i provjeravao te lokacije. Informacije su bile netačne.

RSE: Ono što je interesantno je to da iz međunarodne zajednice stižu potpuno različite informacije. Šef delegacije Evropske komisije u Beogradu je rekao da nije moguće da pregovori počnu u oktobru, ali što se više pozitivnih koraka načini u nekoliko narednih nedjelja, više će argumenata članice Evropske unije imati da ubrzaju proces davanja mandata za početak pregovora. Pre nekoliko dana gospođa Valdner je rekla da proces pregovora može biti usporen zbog problema Unije sa usvajanjem Ustava koji će biti prioritet za Uniju, a ne proširenje.

BOŠKOVIĆ: Ne bih se osvrtao na izjavu gospođe Valdner jer ona tangira unutrašnje probleme Evropske unije. Ono što je mnogo važnije jeste poruka šefa delegacije Evropske komisije u Beogradu po pitanju onoga šta Srbija i Crna Gori treba da urade da bi se kvalifikovale za otpočinjanje procesa asocijacije i stabilizacije. Mislim da ni sami činovnici u Briselu nisu usaglasili stav po pitanju da li je Mladić uslov za otpočinjanje pregovora o asocijaciji i stabilizaciji ili nije. Možda će se i to pitanje skinuti sa dnevnog reda na sastanku ministara inostranih poslova zemalja Evropske unije. Možda će se do 5. oktobra raspravljati o pitanju da li će on biti uslov za Srbiju i Crnu Goru kako bi otpočeli pregovori o asocijaciji i stabilizaciji. Možda će se riješiti i pitanje Hrvatske, da li je Ante Gotovina uslov za otpočinjanje pregovora sa Hrvatskom. Kompletan Balkan treba posmatrati kao jedno pitanje. I Hrvatska i Bosna i Hercegovina i Srbija i Crna Gora suočavaju se sa problemom da još uvijek nisu ispunile političke uslove kako bi ispunili obaveze prema međunarodnoj zajednici, iako su po nekim kriterijima ispred onih zemalja koje su već dobile pozitivne odgovore po pitanju asocijacije i stabilizacije. Ako riješimo veoma brzo ova politička pitanja, onda možemo napredovati mnogo brže nego što su neke zemlje u regionu sposobne. U svakom slučaju zavisi od nas i nema jasne poruke iz Brisela šta je to u ovom momentu što Srbiju i Crnu Goru koči da 5. oktobra počnu pregovori o asocijaciji i stabilizaciji.

RSE: Kakva su vaša očekivanja od ovoga sastanka? Da li imate neke nezvanične informacije da bi moglo biti nekog pomaka na bolje kada je u pitanju Srbija i Crna Gora?

BOŠKOVIĆ: Pomak na bolje zavisi od nas, a ne od njih. Oni mogu da kažu šta su Srbija i Crna Gora do sada uradile, a šta ne. Ono što se mnogima ne sviđa, i u Srbiji i u Crnoj Gori, je to da mi uvijek slušamo njih. Ali poenta je u tome da oni ne žele nama da se priključe, nego mi njima. Da bi smo se priključili moramo da ispunjavamo neke standarde koje i oni ispunjavaju. Odnos nadređenog i podređenog će biti do onog momenta dok Srbija i Crna Gora ne postanu punopravan član Evropske unije. Do tada imamo podređeni položaj u kome moramo neke stvari, koje se nama moralno ne sviđaju ili ne odgovaraju našem mentalitetu, da prihvatimo, da rješavamo ta pitanja u hodu, kako bi smo što prije dostigli te političke kriterije koji su u ovom slučaju glavna prepreka da naše priključenje uspije.

RSE: Pored saradnje sa Haškim tribunalom, jedan od uslova je i reforma pravnog i ekonomskog sistema. Dokle se tu stiglo? Šta nas sprečava da dovršimo pravne i ekonomske reforme?

BOŠKOVIĆ: One idu svojom dinamikom u onom kapacitetu u kojem nisu usporene nekim drugim političkim pitanjima koja postoje u Srbiji i Crnoj Gori. Osnovni prioritet u Srbiji, koji trenutno zaokuplja sve političke partije i kompletan politički život, je pitanje Kosova. To pitanje će opterećivati kompletnu vladu i kompletan politički život u Srbiji, tako da se Srbija ne može u punom kapacitetu posvetiti privrednim i pravnim reformama. Mislim da su i vlada Srbije i vlada Crne Gore napravile dosta pozitivnih pomaka po pitanju ekonomskih i pravnih reformi. Put je težak i treba ispraviti sve ono što je nelogično činjeno u prošlosti. U svakom slučaju to je mnogo manji problem od nekoliko političkih pitanja koja su veliki problem.

Lukšić: ''Gospodin Solana, gospođa Olbrajtova i kompanija dali su suglasnost da se naša Juga bombarduje unazad par godina, a Vuk Drašković ljubi ruke Olbrajtove. To mi nije jasno. U nijednoj zemlji Evrope nema toliko partija kao što ih ima kod nas. Njihove vođe u medijima pričaju svoju priču, pri čemu zbunjuju ove narode. Mislim da bi se trebali dogovoriti da sve ove partije ugase i da se stvori par novih jakih partija kako bi život krenuo naprijed.''

BOŠKOVIĆ: Za ovih sedamnaest mjeseci, koliko sam na mjestu zamjenika ministra spoljnih poslova, imam odličan odnos i kontakt sa gospodinom Draškovićem. Smatram da je uradio dosta pozitivnog u međunarodnoj komunikaciji za Srbiju i Crnu Goru. Bio je jedno prijatno osvježenje za Ministarstvo spoljnih poslova.

Jeste neophodan što veći konsenzus i u Srbiji i u Crnoj Gori o svim otvorenim pitanjima, pogotovo oko Kosova. Mora se naći zajednički stav svih glavnih političkih subjekata u Srbiji. Ni u Srbiji ni u Crnoj Gori niko ne može zabraniti osnivanje političkih partija jer je to jedan od vidova demokratije. Da li to doprinosi stabilnosti jedne zemlje, ili ne, to je već drugo pitanje. U Srbiji ima oko 200 registrovanih partija, a u Crnoj Goro oko pedesetak.

RSE: Nedavno, kada se Vuk Drašković založio za što brži ulazak Srbije i Crne Gore u Partnerstvo za mir, Miodrag Vuković je imao primedbu na to jer je to shvatio kao Vukov način da spreči nezavisnost Crne Gore. Vi ste imali razumevanja za Vuka Draškovića i rekli ste da te kritike iz DPS-a nemaju osnove.

BOŠKOVIĆ: U ovih sedamnaest mjeseci sam se uvjerio u dobronamjernost Vuka Draškovića i prema Crnoj Gori i prema svim prijedlozima koji dolaze iz Crne Gore. Nesporno je da mi svi želimo da i Srbija i Crna Gora budu što hitnije dio euro-atlantskih struktura, koje su možda u ovom momentu čak i bitnije od učlanjenja Srbije i Crne Gore u Evropsku uniju, upravo zbog toga da bi se ovaj dio Balkana rasteretio tih bezbjedonosnih prijetnji koje još uvijek potresaju ovaj region. Onog momenta kada Srbija i Crna Gora uđu u Partnerstvo za mir, a kasnije i u NATO, nesporno je da će pitanja koja se tiču bezbjednosti biti skinuta sa dnevnog reda jer ćemo tada biti uvezani u kompletan sistem koji funkcioniše na Balkanu. Nesporna je želja gospodina Draškovića da Srbija i Crna Gora postanu dio euro-atlantskih integracija i potpuno sam siguran da taj njegov nastup nije nosio ništa negativno prema Crnoj Gori, već potpuno suprotno. Nije gospodin Drašković kriv što nam je država ovakva kakva je, pa izaziva dosta nedoumice.

RSE: Da li ste uspeli gospodina Vukovića da ubedite kako nema razloga za zabrinutost?

BOŠKOVIĆ: Gospodin Vuković je moj veliki prijatelj i naravno da vrlo često razmjenjujemo informacije. Sasvim sam siguran da je i on shvatio da je Drašković dobronamjeran prema Crnoj Gori.

Belić Miodrag iz Peći: ''Ako se zagovara referendum u Crnoj Gori, čemu onda da Srbija finansira budućnost crnogorske vojske?''

RSE: Hoćete da kažete da će se ova sredstva koja Dinkić navodi koristiti za finansiranje buduće crnogorske vojke?

''I buduće crnogorske vojske i buduće srpske vojske. Mislim da je nelogično ulagati u vojsku prije referenduma. Da li će u slučaju secesije, Crna Gora ignorisati pitanje KOSMET-a?''

BOŠKOVIĆ: Crna Gora apsolutno ne oštećuje Srbiju ni za jedan euro, pa i kada je u pitanju Ugovor o Vojsci Srbije i Crne Gore. Ovaj ugovor je za 2010. godinu. Tek sada kreće procedura. Ako Crna Gora postane nezavisna, to će biti mart iduće godine. Nema šanse da može da ošteti budžet Srbije ni za jedan euro. Ostavimo nadležnim organima da ispitaju šta se tu dešavalo i da vidimo da li su Crna Gora i predstavnici Crne Gore u Državnoj zajednici namjeravali da oštete srpski budžet po tom pitanju.

Ne radi se o secesiji Crne Gore. Crna Gora ima isto pravo kao i sve države bivše Jugoslavije i može da odluči o svojoj sudbini. Crna Gora je, za razliku od Srbije, organizovala referendum 1992. godine o opstanku u zajedničkoj državi. Isto tako kako je ušla u Saveznu republiku Jugoslaviju, ima pravo da odluči o svom opstanku u zajedničkoj državi. Ono što je bitno jeste da Crna Gora neće ni na bilo koji način otežavati poziciju Srbije kada je u pitanju Kosovo i Metohija, niti želi da bude okrivljena za neke moguće negativne solucije oko tog pitanja. Ustavna povelja je definisana na taj način da sva prava i obaveze koje Državna zajednica ima po pitanju međunarodnih ugovora i sporazuma u slučaju odlaska Crne Gore iz te države zajednice prelaze na državu Srbiju. Po pitanju Kosova i Metohije, sa tog formalno pravnog aspekta, nema nikakve mogućnosti da referendum u Crnoj Gori oteža poziciju Srbije po pitanju Kosova i Metohije. Vlast u Crnoj Gori ni jednim svojim činjenjem ne želi da oteža poziciju Srbije. Želimo da se zaštiti interes Srba, a prije svega nealbanskog naroda na Kosovu i Metohiji.

RSE: Šta vaše ministarstvo radi da se zaštite interesi Srba na Kosovu i Metohiji?

BOŠKOVIĆ: I vlada Srbije i Ministarstvo spoljnih poslova su veoma limitirani. Odgovornost za sve ono što se dešava na Kosovu i Metohiji je u rukama međunarodne zajednice i ona ima kompletne vojne efektive i praktično politički upravlja Kosovom i Metohijom, bez obzira što su nekoliko puta održani izbori na Kosovu i Metohiji. Ono što je bitno jeste da za sve ono što se dešava, i loše i dobro, na Kosovu i Metohiju adresa je međunarodna zajednica.

RSE: Vi možete diplomatskom politikom i lobiranjem da makar nešto učinite.

BOŠKOVIĆ: Kao neko ko se nije direktno uključivao u pitanje Kosova i Metohije, jer je to bilo pitanje ministra Draškovića i još neke grupe ljudi u Ministarstvu spoljnih poslova, smatram da je Srbija napravila dosta pozitivnih koraka kada je u pitanju Kosovo i Metohija, da je napravila dosta značajnih kontakata. Kada na dnevni red dođe Kosovo i Metohija, različiti stavovi sa nekih zvaničnih adresa se odašilju međunarodnoj zajednici. To je ono što Srbija mora da prevaziđe i da svi zvanični organi i sve političke partije nađu jedno zajedničko stanovište.

RSE: Da li za državu nešto znači prisustvo načelnika Generalštaba Vojske Srbije i Crne Gore, Dragana Paskaša, na Kosovu?

BOŠKOVIĆ: Naravno da znači. Međunarodna zajednica respektuje Rezoluciju 1244. Još uvijek su Kosovo i Metohija dio Srbije i naravno da je to jedan pozitivan pomak. Vidjećemo šta će se u budućnosti dešavati.

RSE: To može da ima i negativne konotacije, s obzirom da slede razgovori Beograda i Prištine, i skoro sve albanske partije su negodovale NATO i ceremonije primopredaje dužnosti komandanta KFOR-a upravo zbog prisustva Paskaša.

BOŠKOVIĆ: Nesporno je da postoje dva potpuno različita interesa kada su u pitanju Kosovo i Metohija. S jedne strane imate zvanični Beograd koji kaže - nezavisnost Kosova ni po koju cijenu. S druge strane su svi zvaničnici Albanci na Kosovu koji kažu da je sve osim nezavisnosti Kosova za njih neprihvatljivo. Tako imamo dva suprostavljena interesa. Neophodno je da međunarodna zajednica, kao medijator i posrednik između Beograda i Prištine, nađe neki pristup koji će omogućiti zadovoljavanje interesa i jedne i druge strane na najvećem mogućem nivou. Pomiriti ta dva interesa je zaista teško.

RSE: Crna Gora je međunarodnoj zajednici uputila zahtev da u slučaju sticanja nezavisnosti nastavi tamo gde je stala, kada je u pitanju pridruživanje Evropskoj uniji, dok je bila u zajednici sa Srbijom. Ako se ne varam, u Briselu taj predlog nije komentarisan. Da li se plašite da može da vam se desi da ćete u slučaju sticanja eventualne nezavisnosti morati da krenete iz početka?

BOŠKOVIĆ: Mislim da je nemoguć proces da se krene iz početka, pogotovo zbog toga što su i u ekonomskoj i pravnoj sferi napravljeni krupni pomaci. Sve to ne može da se vrati na početak. To su neki od uslova koji su veoma bitni za pridruživanje Evropskoj uniji. Crna Gora nema otvorenih političkih pitanja. Saradnja sa međunarodnom zajednicom je na zavidnom nivou i sva otvorena politička pitanja koja se tiču Crne Gore su riješena. Sve ono što se dostigne do momenta kada dođe do referenduma u Crnoj Gori samo će se kasnije nastaviti u nekom drugom okviru procesa pridruživanja Evropskoj uniji. To da će u slučaju sticanja nezavisnosti Crna Gora morati krenuti iz početka, su neki zluradi komentari od nekih političkih partija u Srbiji. Naravno da to nije bilo komentarisano od strane Evropske unije, što je po meni razumnjivo, jer Evropska unija ima mnogo pametnija posla nego da se bavi komentarisanjem političkih prepucavanja na relaciji Crna Gora – Srbija.

RSE: To nisu samo politička prepucavanja. Vi ste, ako se ne varam, uputili zahtev Evropskoj uniji.

BOŠKOVIĆ: Nije to bio klasičan zahtev, već je ministarka evropskih integracija u Crnoj Gori napisala pismo u kome mi je rekla da sve ono što Crna Gora postigne do momenta sticanja međunarodne nezavisnosti će ostati u onom kapacitetu koje je bilo do tada. To je samo uvjeravanje da sve ono što se tiče političkih stvari, se neće promijeniti u Crnoj Gori. Naravno da je nemoguće vratiti nešto što je već učinjeno po pitanju usvajanja novih reformskih zakona u oblasti ekonomije, prava, zakonodavstva i drugih oblasti.

RSE: Crnogorsku vlast je Nebojša Medojević kritikovao da za sve ovo vreme ništa nije uradila na reformama kako bi pokazala da je spremnija od Srbije za ulazak u Evropsku uniju.

BOŠKOVIĆ: Zaista je nemoguće komentarisati gospodina Medojevića jer je on dao toliko komentara u jednom kratkom vremenu. Mislim da sve ono što se dešava definitivno potvrđuje da i uz sve one probleme koje Crna Gora ima u procesu tranzicije, ipak je uspjela napraviti zaista ogromne pomake i oni su vidljivi na licu mjesta. Dobila je i određena priznanja od same međunarodne zajednice da su napravljeni kvalitetni pomaci u mnogim pitanjima. Po pitanju medijske legislative u Crnoj Gori pretvorila je državna medija u javni servis. Kada su u pitanju krivična zakonodavstva, dobile su najveće moguće ocjene. Zaista, uz sva ograničenja koja su postojala, napravljen je ogroman korak. Naravno da je to samo jedan mali dio od onoga što je pred nama na putu naših evropskih integracija.

RSE: Da li se diplomatska politika Državne zajednice vodi na dva koloseka?

BOŠKOVIĆ: Ne bih rekao da se vodi na dva kolosjeka, već na više. Svaki predstavnik i Srbije i Crne Gore ima svoje diplomatske aktivnosti. Veliki broj naših funkcionera ima veoma živu diplomatsku aktivnost objašnjavajući ljudima da ono što se dešavalo devedesetih godina nije pravo svjetlo Srbije i Crne Gore, već da Srbija i Crna Gora dijele te iste vrijednosti koje dijeli savremeni svijet i međunarodna zajednica. Mislim da su veliki pomaci na tom planu napravljeni i da se sasvim drugačije sada gleda na Srbiju i Crnu Goru. Nije to samo zasluga ove garniture, već svega onoga što se dešavalo od 2000. godine pa na ovamo. Ima dosta toga da se radi i u buduće. Ono što mora biti svima nama jasno je to da će vrlo teško Srbija i Crna Gora dostići nivo koji je imala SFRJ, kada su diplomatske aktivnosti u pitanju. Ide se uzlaznim trendom i glavno je da ne krene u suprotnom pravcu.

RSE: Nije sporno da je sada drugačiji imidž Srbije i Crne Gore u odnosu na period pre 2000. godine. Mislila sam na politiku diplomatsko-konzularnih predstavništava. Pominje se da crnogorski ambasadori zastupaju i lobiraju nezavisnost Crne Gore, a da ambasadori koji dolaze iz Srbije zastupaju politiku Državne zajednice Srbije i Crne Gore.

BOŠKOVIĆ: Svima mora biti jasno da je Ministarstvo spoljnih poslova Srbije i Crne Gore, ministarstvo koje sprovodi politiku obje države članice. Mora svima biti jasno da je zvanična politika Crne Gore da do kraja istraje u tome da stekne svoju punu međunarodnu nezavisnost. Svi ambasadori moraju poštovati sve te činjenice. Svi objašnjavaju, u svim svojim diplomatskim kontaktima, ono što je trenutna situacija u Crnoj Gori, a to jeste Državna zajednica Srbije i Crne Gore, Beogradski sporazum i Ustavna povelja, ali i ona moguća rješenja koja se mogu desiti nakon isteka trogodišnjeg perioda poslije potpisivanja Beogradskog sporazuma i usvajanja Ustavne povelje. Jedan od mogućih scenarija je i državna nezavisnost Crne Gore i od toga ne treba bježati. Da li neko lobira, na ovaj ili onaj način, ne znam, ali znam da svi ambasadori, bez obzira odakle dolaze, sprovode državnu politiku Srbije i Crne Gore. Na taj način smo apsolutno zadovoljni sa svim kadrovima koji se trenutno nalaze u našim diplomatskim predstavništvima.

RSE: U beogradskim novinama su se pojavila optuživanja da Srbija plaća za lobiranje crnogorske nezavisnosti time što iz svoga budžeta plaća crnogorske ambasadore koji vode ovakvu politiku.

BOŠKOVIĆ: Toliko puta do sada smo obrazlagali finansiranje diplomatije Srbije i Crne Gore i opet ponavljam da nema nimalo istine u tome da Srbija plaća kompletnu diplomatsku mrežu Srbije i Crne Gore. Treba dati punu informaciju pa vidjeti šta se iza toga krije. Dogovorom vlada Srbije i Crne Gore, Crna Gora plaća 6,7 posto troškova Državnoj zajednici, a ostatak plaća Srbija. Bitno je da Crna Gora plaća 14 posto vojnog budžeta, što na nivou svih izdataka za Državnu zajednicu daje tih 6,7 posto. Problem je što Državna zajednica nema svoj budžet pa da se sve pare iz budžeta Srbije i Crne Gore slivaju u jednu kasu, da se raspoređuju po organima i institucijama Državne zajednice. Sve ono što je na nivou od 6,7 posto, koliko je dogovoreno, Crna Gora plaća. Crna Gora ne dobija niti jedan euro ili dinar od prihoda koja ostvaruju diplomatsko-konzularna predstavništva Srbije i Crne Gore, ako se zna da je prošle godine bilo nešto više od dvadeset miliona dolara diplomatsko-konzularnih prihoda i da su sve te pare otišle u budžet Srbije. Zaista ne stoji ta neistina koju su plasirali pojedini mediji u Srbiji iz usta određenih političkih grupacija u Srbiji.

RSE: Isti ti mediji su objavili da na sajtu vlade Crne Gore u budžetu za 2004. godinu nema stavke za finansiranje spoljne politike Srbije i Crne Gore. Saopšteno je da ambasade troše više nego što zarađuju i da se ostatak namiruje iz budžetskih sredstava, što demantuje vašu izjavu od prije nekoliko dana da se ambasade finansiraju od svojih prihoda.

BOŠKOVIĆ: Jedan dio ambasada se finansira iz svojih prihoda, a jedan dio ne.

RSE: Onda su vas pogrešno citirali.

BOŠKOVIĆ: Apsolutno. Nema zajedničkog budžeta Državne zajednice da bi se mogla sredstva iz Srbije i Crne Gore uplatiti u tu kasu, pa se onda distribuiraju za diplomatiju ili vojsku. Crna Gora plaća 14 posto vojnog budžeta i na taj način kompezira ono što se ne izdvaja za diplomatiju iz tog budžeta. Svaki euro koji je dogovoren je isplaćen iz crnogorskog budžeta. Samo za prvih šest mjeseci ove godine oni izdaci koji su planirani, u 98 posto su isplaćeni iz crnogorskog budžeta.

''Kako komentarišete dolazak srpskog generala na Kosovo na ceremoniju NATO?''

BOŠKOVIĆ: Ne bih htio taj odlazak da stavljam u neki politički kontekst. Gospodin Paskaš je pozvan od međunarodne zajednice i njegova dužnost je bila da dođe. Dok god postoji Rezolucija 1244, to je još uvijek zvanično dio Srbije i Crne Gore. Ne vidim razloga zašto se gospodin Paskaš ne bi odazvao tome pozivu koji mu je uručen od predstavnika međunarodne zajednice na Kosovu. Nesporno je da je za vrijeme devedesetih napravljen veliki broj zločina prema albanskom stanovništvu na Kosovu i Metohiji i da sve te rane koje su se desile u tom periodu, i nakon toga, i prema nealbanskom stanovništvu, moraju da se zacijele i da napokon region čitavog Balkana, i Kosovo kao najnerazvijeniji dio Balkana, krene naprijed i da svi zajedno uđemo u Evropsku uniju kojoj težimo, da zauvijek ostavimo po strani te nesporazume i sve ono što nas je dovelo do zla koje se dešavalo devedesetih godina. Mislim da to ne treba smatrati bilo kakvom provokacijom i mislim da je bila dužnost gospodina Paskaša da ode tamo gdje je pozvan.

RSE: Izjavili ste da vam je želja da poboljšate imidž Srbije i Crne Gore u svetu i da približite zemlju Evropi. Da li vam to polazi za rukom, s obzirom na stalne međusobne trzavice, ali i svojevrsne skandale poput reagovanja vlade Srbije i dela političke javnosti u Srbiji kada je šef diplomatije Vuk Drašković potpisao Sporazum o prolazu NATO snaga? Kako stranci reagauju na takve stvari i da li one umanjuju kredibilitet zemlje?

BOŠKOVIĆ: Svakako da umanjuju kredibilitet zemlje, pre svega Državne zajednice. Nesporno je da po svim ključnim pitanjima treba napraviti konsenzus pa nakon toga stupiti u kreiranje tih odluka. U svakom slučaju, svaka odluka koja kasnije izazove polemiku unutar Srbije i Crne Gore izaziva dosta problema u međunarodnoj zajednici, a onda i predstavnici Državne zajednice gube na ličnom kredibilitetu. Sve odluke koje se donose moraju se debelo izvagati, a veoma je bitno da glavni politički činioci naprave zajednički pristup tim odlukama i da to bude odskočna daska za kasnije integracije Srbije i Crne Gore.

RSE: Čini mi se da ste bili mnogo više voljni da pričate o nekim stvarima koje se tiču vašeg resora, o spoljnoj politici Srbije i Crne Gore i zahtevima Crne Gore za nezavisnost, nego što je to bio slučaj sa najnovijom događajima oko Ministarstva odbrane. Da li to znači da nam predstoji puno toga kada je u pitanju Ministarstvo obrane, ili vi ne želite da otkrijete sve karte Crne Gore?

BOŠKOVIĆ: Mislim da svako treba da radi svoj posao u domenu za koji je zadužen. Nisam zadužen za Ministarstvo obrane i nemam informacije o tome šta se dešava u tom ministarstvu. Ono što znam jeste to da oni razlozi koji su navedeni za smjenu gospodina Davinića apsolutno stoje, a naredni dani moraju pokazati da li su te tvrdnje bile opravdane ili ne. Ako informacije nisu tačne, onda neko mora da odgovara zato što iznosi netačne tvrdnje. Mislim da je to tek početak priče koja će se nekako završiti, ali Crna Gora ne želi da učestvuje u tome tako što će biti meta za potkusurivanje nekih unutrašnjih političkih nesporazuma u Srbiji.
XS
SM
MD
LG