Dostupni linkovi

logo-print

Jesu li otkazi jednonacionalni?


Dušanka Ignjatić, bivša radnica Mlinsko-pekarske industrije Kombinata ¨Belje¨, kaže kako je upućena na čekanje neposredno nakon što se u Baranju 1998. vratila hrvatska vlast. Potom je vrlo brzo dobila i otkaz, pod obrazloženjem da je tehnološki višak. No, ona smatra kako su posrijedi bili sasvim drugi razlozi:

¨Dobila sam otkaz 1998. godine, kratko rečeno, zato što sam Srpkinja. Dobila sam knjižicu bez ikakvog objašnjenja, jednostavno, nemaš više šta da tražiš. Najviše me boli to što sam otkaz dobila na nacionalnoj bazi. Ne boli me to što sam tehnološki višak. Ja sam to šta sam i ne mogu biti drugo nego što jesam.¨

Sličnu sudbinu doživio je i Svetozar Mrđenović, koji je na ¨Belju¨, prije nego što mu je uručen otkaz, radio 23 godine. I njemu je rečeno, prilikom uručivanja otkaza, da je tehnološki višak.

¨Dobio sam otkaz, zaključeno u radnoj knjižici, 31.07.1998. godine, sa rješenjem kao tehnološki višak. Možemo reći šta bilo, ali u rješenju piše tehnološki višak. Nije on meni tamo napisao da dobijam otkaz zato što sam Srbin, normalno, neće to ni napisati.¨

Na pitanje: je li imao osjećaja da je dobio otkaz zbog svoje nacionalne pripadnosti, a ne zbog toga što za njega više nije bilo posla, Mrđenović kaže:

¨Sigurno da sam imao osjećaj, jer ostalo je raditi četvero Srba te 1998., kada je ta mirna reintegracija počela, a svi ostali Srbi su dobili prekide radnog odnosa.¨

U Jagodnjaku su uvjereni da su žrtve odmazde, jer je njihovo selo, neposredno pred početak rata, posjetio sadašnji haški optuženik Vojislav Šešelj i održao žestok anti-hrvatski govor. No, kažu u Jagodnjaku, kao što oni Šešelja nisu zvali, nitko od radnika koji su povratkom hrvatskih vlasti dobili otkaz, nije sudjelovao u bilo kakvim zločinima ili protjerivanju Hrvata.

Branko Bertić, koji je na ¨Belju¨ radio 20 godina, prije nego što je dobio otkaz smatra se žrtvom odmazde:

¨Dobio sam otkaz 26.9.1998. Kada sam ujutru došao na posao rekli su mi da sam suspendovan. Meni su samo u dva sata uručili rješenje o prekidu radnog odnosa radi unošenja alkohola. Ja alkohol nisam unio. Imam toga Bergoveca koji kaže da će bilo gdje reći da je on alkohol unio, a ja sam dobio otkaz samo zato što sam Srbin. Oni su samo čekali pogodan momenat da bi se mogli mene riješiti.¨

Da je riječ o odmazdi, kaže Bertić, pokazuje i slučaj ostalih Srba koji su ostali bez posla:

¨Tu gdje sam ja radio bilo je 24 Srbina i 22 Hrvata. Niko u firmi nije ostao od Srba.¨

Stanovnici Jagodnjaka, bivši radnici ¨Belja¨, kaže Dušanka Ignjatić, traže da se prema njima primjene isti kriteriji kao i prema Hrvatima koji su do rata zajedno sa njima radili:

¨Tražim moje zaostale plate i tražim moju otpremninu. Ako su mogli dobiti Hrvati, mogu dobiti i ja. Ako ja sa njima rame uz rame radim, zašto nisam plaćena kao i oni?¨

U novoj upravi ¨Belja¨, kombinata koji je nedavno preuzela zagrebačka tvrtka ¨Agrokor¨, samo su kratko rekli kako će sva prava radnika, bez obzira na njihovu nacionalnost, biti poštovana dokaže li se da su njihovi zahtjevi utemeljeni.
XS
SM
MD
LG