Dostupni linkovi

Kako isplivati nakon propale privatizacije?


Privatizacije preduzeća u zemljama bivše Jugoslavije, kako ocjenjuju predstavnici Sindikalne mreže jugoistočne Evrope za ekonomsku politiku, tokom posljednjih petnaestak godina bila je neuspješna. Države nastale raspadom Jugoslavije nisu primjenivale iskustva zemalja u okruženju, pa je kao posljedica privatizacije došlo do otpuštanja velikog broja radnika. Prema procjenama Sindikalne mreže, na području Bosne i Hercegovine bez posla je ostalo oko pola miliona građana, dok je na području Srbije taj broj duplo veći.

Potpredsjednik Konferderacije sindikata Bosne i Hercegovine, Edhem Biber, kaže kako zabrinjavajući podatak predstavlja činjenica da je od ukupne prodajne vrijednosti preduzeća od oko 8 milijardi maraka u BiH privatizacijom dobijeno tek 400 miliona. Prema njegovim riječima, većina privatizovanih preduzeća nije obnovila proizvodnju, čime je stanje u firmama dodatno usložnjeno:

“Privatizacija je neminovnost. Sindikat podržava restruktualizaciju, ali aposlutno ne podržava ovakav način privatizacije, gdje je nažalost jedna grupa ljudi na jedan vrlo sumnjiv način došla do ogromnog kapitala, a da su pri tome na desetine hiljada ljudi doveli u izuzetno tešku poziciju - radnici su izgubili radna mjesta. Država ustvari ovdje treba da radi za svoje građane, za svoje ljude, da im obezbijedi da rade. Podaci da trenutno u BiH 505.000 građana, odnosno radnika je prijavljeno na birioma za zapošljavanje su zaista katastrofalni i mislim da trebaju da zabrinu svakoga građanina BiH.”

Stručni konsultant Ujedinjenih granskih sindikata “Nezavisnost” Srbije, Zoran Ristić, kaže kako većina radnika koji su ostali bez posla nakon neuspješne privatizacije radi na sivom tržištu rada, a jedan od problema je i što veliki broj njih dolazi na posao, ali ništa ne radi, jer su preduzeća pred kolapsom:

“Svi ti ljudi će ostati bez posla. Dakle, zvanično to je ta cifra od blizu milion. Uz to imate podatke od 700.000 ljudi, zavisno od toga ko radi procene, od 500.000 do 700.000 ljudi koji rade na sivom tržištu, tako da je dosta komplikovano zaista imati neku preciznu informaciju o tome koliko ljudi je stvarno nezposleno. Znači, možemo da govorimo o zvaničnim podacima, možemo da poredimo te podatke sa nim brojem koji rade na sivom tržištu, ali moramo da uzmemo u obzir i one ljude koji su zaposleni formalno, u principu ništa ne rade. I što je najgore, ne dobijaju nikakvu zaradu, jer u ovom trenutku imate u Srbiji preko 150.000 ljudi koji ne dobijaju nikakvu platu na kraju meseca - praktično dolaze na posao, a ne dobijaju zaradu.”

Predstavnik Sindikata Makedonije, Kiril Celeski, kaže kako je na području ove zemlje privatizacija završena. O tome koliko je bila uspješna, Celeski kaže:

“To će da se vidi u sledećem periodu, pošto su preduzeća neka uzeta pošto-poto, pa se odmah zatvaraju, a ljudi ostaju bez posla. A momentalni broj je oko 37 posto. Ali moramo da se uključimo u međunarodne standarde. Pošto imamo mnogo ljudi što se prijavljuju u zavod za zapošljavanje samo da bi uzeli one plave kartone za zdravstvenu zaštitu. Sad se reorganizuju zavod za zapošljavanje i ovi ljudi uzimat će plave kartone iz zavoda za zdravstvo, tako da mislim da će se malo smanjiti broj, ali opet je, mislim, mnogo, mnogo veći nego što bi trebalo da bude. Imamo neki nacionalni akcioni plan, imamo budžet od 10 miliona eura, imamo tu - dio tih sredstava je iz makedonske vlade, dio sa strane - fondove da se ovi ljudi što ostaju bez posla prestruktuiraju, da se obrazuju i slično, zato što većina onih koji su ostali bez posla su stariji ljudi.”

Sociolog Salih Fočo smatra kako niti u jednoj državi na području bivše Jugoslavije privatizacija nije bila osmišljena, te da se uopšte nije vodilo računa o tome šta će se desiti sa radnicima preduzeća. Svaka vlast je, kaže Fočo, donosila i provodila zakone o privatizaciji onako kako je to njoj odgovaralo, što je rezultiralo privrednim kolapsom nekada razvijenih preduzeća:

“Proces tranzicije je zaista išao jednom svojom stranputicom, suprotnim putem od onog što su radnici i uopće građani očekivali. Određene političke elite su se dobrim dijelom tu snašle i zbog tog je u izvjesnom smislu raširen princip korupcije, a svi drugi efekti po svom odnosu više su nego negativni, ili u izvjesnom smislu negiraju ono što je dosad urađeno, ili što se htjelo sa procesom tranzicije.”

Predstavnici Sindikalne mreže jugoistočne Evrope jedinstveni su u ocjeni kako u narednom periodu postojeće vlasti u zemljama bivše Jugoslavije moraju pronaći nove metode privatizacije preostalih preduzeća u državnoj svojini. Smatraju da je neophodno formiranje fondova za makro kredite, ali i garantna sredstva, kako bi banke bile podstaknute za kreditiranje privatnog sektora. Neophodno je, ocjenjuju, napraviti programe za politiku aktivnog zapošljavanja, kako bi se smanjio broj nezaposlenih i istovremeno omogućio bolji životni standard građana.
XS
SM
MD
LG