Dostupni linkovi

logo-print

Često se istina sazna kasno


Poznato je da novinari nemaju dug životni vijek. Ovo pravilo na najljepši način opovrgava 86-ogodišnji Kosta Krušić, dugogorišnji šef dopisništva «Večernjih novosti» iz Podgorice, danas penzioner. On tvrdi da je najstariji novinar u Crnoj Gori.

Gordana BOROVIĆ

Sudeći po primjeru Koste Krušića, nema velike tajne u dugovječnosti. Uredan život, bez alkohola i duvana i dnevni raspored koji se striktno poštuje, a to ne bi bilo moguće bez požrtvovanja njegove dvadeset godina mlađe supruge Vuke koja se za njega udala kada je imala samo 16 godina.

«Meni su se nametale moje koleginice sa fakultetima, ali ja sam tražio domaćicu, a ne učiteljicu».

Prije nego se udala, Vuka je budućeg muža samo jednom vidjela:

«Ni dan danas nijesam rekla da ću ga uzeti».

Imala je 17 kada je postala majka:

VUKA: U današnje vrijeme...

RSE: Šta bi rekli?

VUKA: Da sam trudna došla.

Vuka i Kosta imaju dvije odrasle kćerke i sina. Naravno i unučad. A prve tri godine braka živjeli su u zgradi Radio Titograda, u kojem je Kosta do 1966.godine bio pomoćnik glavnog urednika. Od supruge je uvijek imao bezrezervnu podršku.


VUKA: Ja sam znala da djecu odvedem u sobu da bi on radio.

RSE: Od prvoga dana, Vama od 16 godina, on je davao svoju platu.

VUKA: Čitavu platu mi je dao. On je honorar zarađivao i od toga kupovao što treba u kuću. Slike.

I Kosta je bio izuzetan suprug.

VUKA: Prije pet godina kupila sam neki komplet i on kaže: «Nemaš nikakav lančić. Pođi, kupi lančić. Evo, od 63 godine.

RSE: Gdje su muškarci kao što ste Vi? Ima li ih više?

KOSTA: Ima, no se o tim ljudima ne govori. Obično se ekstremni slučajevi objavljuju.

Krušić je već 24 godine penzioner. Od kada je izašao iz redakcije, objavio je pet knjiga među kojima je jedan roman i dvije knjige aforizama:

«Žena i muškarac se bolje međusobno upoznaju za nedjelju dana braka, nego za godinu dana ljubavi i zajedničnog druženja».

RSE: Odakle znate?

KOSTA: Iz prakse.

To što kao aktivni novinar nije dočekao politički pluralizam, Kosta doživljava kao svoju privilegiju. Za novinara u komunizmu nevolja nastaje kada sjedinica plenuma CK ode nepredviđenim tokom, a izvještaj, naravno, sa unaprijed pripremljenim zaključcima već je u centralnoj redakciji. To mu se desilo samo što je prešao u «Večernje novosti».
Kosta Krušić:

«Ja sam se našao u «neobranom grožđu». Zvao sam redakciju - što da radim.
Kažu: «Nećemo te odmah baciti u vatru».

RSE: Pratite li beogradsku štampu i način na koji se piše o Crnoj Gori?

KOSTA: Pratim. »Novosti» dobijam besplatno. Mislim da je jednostrana i da je na Miloševićevoj liniji.

RSE: Još uvijek?

KOSTA: Još uvijek.

RSE: Jeste li Vi u poslu bili toliko hrabri koliko u privatnom životu?

KOSTA: Cilj mi je istina. Sad, često se istina sazna kasno.

Tokom radnog vijeka u «Novostima» Kosta Krušić je najviše pratio sudstvo. Ništa manje opasan i klizav teren od politike. Pritisaka je, kaže, bilo i od advokata i od aktera u sudskom sporu. Tako mu je jedan čuveni beogradski advokat u pauzi suđenja došapnuo kako će se njih dvojica već dogovoriti o izvještavanju:

«Ja sam mu rekao da se ni sa kim ne dogovaram».

Od tog istog advokata jedan drugi novinar je, veli Kosta, dobio «fiću»:

«Novinar ne smije da popusti da ga korumpiraju, a toga ima».

Smatra da je današnjim novinarima mnogo teže, jer se od njih često traži da objavljuju laži. Mada, ni za njegova radna vijeka, nije se znalo sa koje strane očekivati «udarac». Političarima i akterima sudskih hronika pridruživale su se ponekad i kolege. Jednom su tako tražili od Veljka Milatovića da kazni Krušića, jer izvještavajući sa otvaranja mauzoleja na Lovćenu nije citirao zvanično saopštenje Sekretarijata za informacije:

«Mene je stid bilo da sam išao na Cetinje i platio dnevnicu da objavim zvanično saopštenje koje je dao «Tanjug» u doslovno istoj verziji».

Milatovića, srećom, Krušićeva navodna greška nije toliko impresionirala. Krušić redovno prati sve moguće informativne emisije. Jedino izbjegava prenose zasijedanja Skupštine:

«Takva nekultura. Prosto se čudim kako ti ljudi zbog svog autoriteta mogu takve stvari mogli da pričaju. Brukajući druge oni sami sebe brukaju».

RSE: Jeste li išli da vidite most «Milenijum»?

KOSTA: Jesam i mislim da je Mugoša veliki, najbolji predsjednik opštine koga ja pamtim, a ovdje sam od '49.godine.

RSE: Dobro. Pošto Vam je sad sin savjetnik kod Mugoše ovo je ustvari oportuno da objavimo.

Naravno, naš sagovornik ima i svoju životnu filozofiju:

«Treba ocijenit svoj domet i držati se toga. Ni ispod toga, ni iznad.

RSE: Na koji način razmišljate o smrti?

KOSTA: O tome uopšte ne razmišljam. Ne treba mrijet unaprijed. Strah je strašniji od smrti, od same smrti. Ako nam ne smeta što su milioni godina prošli da nas nije bilo, neka prođu i novi milioni bez nas.
XS
SM
MD
LG