Dostupni linkovi

logo-print

Hamlet u tri države regiona


Krv, strast, vlast, ubistva, manipulacije, zavere - to je Balkan s kraja XX veka. Zvuči li ohrabrujuće da je na početku XXI veka sve to preneto na pozorišne daske? Jedan Hamlet je naš savremenik, drugi je na Otomanskom dvoru, treći ostaje nepoznat do premijere. Naši novinari razgovarali su sa režiserima sve tri predstave: Dušanom Jovanovićem, rediteljem Hamleta u Budva teatru, Harisom Pašovićem, rediteljem Hamleta koji je krajem jula premijerno prikazan u Tuzli i Lenkom Udovički, režiserkom brionskog Hamleta čija će premijera tek biti.

*****

Jedini Hamlet koji još nije premijerno prikazan, a koji će se moći videti na Brionima, u Hrvatskoj, od 19. do 29. avgusta, je Hamlet u produkciji Ulisis teatra čiji su osnivači poznati umetnički par Lenka Udovički i Rade Šerbedžija. Režiserka, Lenka Udovički, odgovara na pitanje, koje smo postavili našim sagovornicima: otkud tri Hamleta u isto vreme u tri države?

UDOVIČKI: Mislim da je to jedna od kazališnih slučajnosti koje puno govore. Kada smo se odlučili raditi Hamleta, nisam znala ni za Budvu, ni za Sarajevo. Kada sam saznala za to, bio je to jedan od tajanstvenih znakova koje nam kazalište daje. Valjda je vrijeme takvo. Vidjet ćemo zašto je to tako. Voljela bih vidjeti i te dvije predstave, vidjeti kako su joj oni pristupili. Nadam se da će oni moći vidjeti našu. Šta će tko reći publici, znati ćemo nakon premijere.

UDOVIČKI: Mislim da je to jedna od kazališnih slučajnosti koje puno govore. Kada smo se odlučili raditi Hamleta, nisam znala ni za Budvu, ni za Sarajevo. Kada sam saznala za to, bio je to jedan od tajanstvenih znakova koje nam kazalište daje. Valjda je vreme takvo. Videćemo zašto je to tako. Volela bih videti i te dve predstave, videti kako su joj oni pristupili. Nadam se da će oni moći videti našu. Šta će ko reći publici, znaćemo nakon premijere.

RSE: Kako ste zamislili svoga Hamleta?

UDOVIČKI: Moj Hamlet je bio mladić koji je živio svoj bezbrižni život. On voli život, muziku, živi u vremenu bezbrižnosti. Onda mu se izmakne tlo pod nogama, otvori se provalija i mora se suočiti sa svijetom u kojem živi, kao i sa sobom. Mora preuzeti odgovornost za stvari koje je on počinio i za one koje nije počinio. Mora odlučiti kakav će biti svijet koji će on kreirati i u kojem će živjeti, ili ne. Predstavu igramo na tvrđavi Minor. Prvi dio igramo na jednom prostoru tvrđave, a potom se selimo u mračne dubine.

UDOVIČKI: Moj Hamlet je bio mladić koji je živeo svoj bezbrižni život. On voli život, muziku, živi u vremenu bezbrižnosti. Onda mu se izmakne tlo pod nogama, otvori se provalija i mora se suočiti sa svetom u kojem živi, kao i sa sobom. Mora preuzeti odgovornost za stvari koje je on počinio i za one koje nije počinio. Mora odlučiti kakav će biti svet koji će on kreirati i u kojem će živeti, ili ne. Predstavu igramo na tvrđavi Minor. Prvi deo igramo na jednom prostoru tvrđave, a potom se selimo u mračne dubine.

RSE: Ovom predstavom obilježavate pet godine teatra Ulisis. Vaše kazalište je uspjelo u onome što mnogima nije. Ponovno su zajedno, kao i nekada na Dubrovačkim ljetnim igrama, glumci iz cijele regije. Kakvo je to iskustvo?

UDOVIČKI: To je veoma dragocjeno iskustvo. Ta razmjena kreativne energije je nešto najdragocjenije. U našoj predstavi igraju glumci iz Engleske. Muzičari su iz Nemačke i Engleske. Imamo goste sa raznih strana. Mislim da je dragocjenost dovesti različite ljude i koristiti njihove kreativne energije. Vjerujem da jedni od drugih uče i jedni druge potiču. Jedna od ljepota je raditi u Ulisis teatru na Brionima.

UDOVIČKI: To je veoma dragoceno iskustvo. Ta razmena kreativne energije je nešto najdragocenije. U našoj predstavi igraju glumci iz Engleske. Muzičari su iz Nemačke i Engleske. Imamo goste sa raznih strana. Mislim da je dragocenost dovesti različite ljude i koristiti njihove kreativne energije. Verujem da jedni od drugih uče i jedni druge potiču. Jedna od lepota je raditi u Ulisis teatru na Brionima.

RSE: Hamleta u ovoj predstavi igra Goran Navojec. Igrati Hamleta je jedan od najvećih izazova svakoga glumca, vrhunac karijere. Po čemu će vaš Hamlet biti drugačiji od onoga kojeg je nedavno na Dubrovačkim ljetnim igrama igrao Goran Višnjić ili Rade Šerbedžija prije više od 30 godina?

UDOVIČKI: Moj Hamlet svira, pjeva, pleše, ljubi, kolje, ubija, recitira. Sve te glumačke bravure smo mogli puno puta vidjeti i mislim da su teško usporedive. Imala sam prilike par puta vidjeti sjajne Hamlete. Mislim da se ta uloga naslanja na čovjeka koji je donosi pred publiku, da ona ide iz njega i on iz nje. Ako se postigne jedinstvo između Hamleta i čovjeka koji ga igra, onda je recept za uspjeh zagarantiran.

UDOVIČKI: Moj Hamlet svira, peva, pleše, ljubi, kolje, ubija, recitira. Sve te glumačke bravure smo mogli puno puta videti i mislim da su teško usporedive. Imala sam prilike par puta videti sjajne Hamlete. Mislim da se ta uloga naslanja na čoveka koji je donosi pred publiku, da ona ide iz njega i on iz nje. Ako se postigne jedinstvo između Hamleta i čoveka koji ga igra, onda je recept za uspeh zagarantiran.

RSE: Vaš Hamlet nije introvertiran, kakvog smo navikli gledati?

UDOVIČKI: Moj Hamlet je strastven, pun života. To su ti razlozi oko kojih se on dvoumi. Dvoumi se pri uzimanju života nekome drugome jer sam jako voli život i uživa u njemu. Zbog toga zna kako je strašno ne cijeniti tuđi život. Čak i za one za koje je siguran da su krivi, ostaje mu jedan dio sumnje. Oduzimanje tuđeg života, znači oduzimanje i vlastitog.

UDOVIČKI: Moj Hamlet je strastven, pun života. To su ti razlozi oko kojih se on dvoumi. Dvoumi se pri uzimanju života nekome drugome jer sam jako voli život i uživa u njemu. Zbog toga zna kako je strašno ne ceniti tuđi život. Čak i za one za koje je siguran da su krivi, ostaje mu jedan dio sumnje. Oduzimanje tuđeg života, znači oduzimanje i vlastitog.

RSE: Zvuči prilično uobičajeno za naše prilike?

UDOVIČKI: Za naše prilike zvuči uobičajeno jer su naše prilike pokazivale da ljudima nije uopće teško oduzimati tuđe živote. Mislim da nisu cijenili ni svoj. Na sreću, sada je to sve prestalo. Mi smo htjeli pokazati nešto drugo, a to je da oduzeti nekome drugome život nije nimalo lako ako cijeniš svoj.

UDOVIČKI: Za naše prilike zvuči uobičajeno jer su naše prilike pokazivale da ljudima nije uopće teško oduzimati tuđe živote. Mislim da nisu cenili ni svoj. Na sreću, sada je to sve prestalo. Mi smo hteli pokazati nešto drugo, a to je da oduzeti nekome drugome život nije nimalo lako ako ceniš svoj.

*****

U Tuzli je krajem jula premijerno prikazan Hamlet sarajevskog režisera Harisa Pašovića, u kome igra regionalna glumačka ekipa. Među onima koji su finansirali ovaj projekt su i gradovi Zagreb i Beograd. Na pitanje kako tumači postavljanje tri Hamleta u istom trenutku u tri države regiona, Haris Pašović kaže:

PAŠOVIĆ: To je koincidencija. Nisam znao da se radi Hamlet i u Beogradu i na Brionima kada sam odlučio da radim svoga Hamleta. Tek kada sam objavio da radim Hamleta, čuo sam da ga rade i kolege. To je za mene bilo vrlo zanimljivo jer to znači da se u čitavom regionu prepoznalo hamletovsko pitanje kao relevantno, kao nešto što se tiče svih nas. Hamlet je uvijek relevantan, ali kada se dogodi da se baš u isto vrijeme u tri susjedne zemlje radi Hamlet, to znači da nam je to pitanje - Biti ili ne biti - možda izrazitije.

RSE: Da li je pitanje pojedinca i dileme mislećeg čovjeka u ovom vremenu, i ne samo na ovom prostoru, preraslo na jedan širi kontekst, na čitave kolektivitete, čitave narode, tradicije i civilizacije?

PAŠOVIĆ: Moguće je. Ne znam šta su kolege uradile. Nisam gledao njihove predstave, niti su oni gledali moju. Svi smo bili zauzeti našim poslovima. Često sam u kontaktu sa Dušanom Jovanovićem. Često pričamo o tome šta radimo. To su potpuno dvije različite priče i predstave. Lijepo je kada komuniciramo i razmjenjujemo mišljenje. Čujem se često sa Lucijom Šerbedžijom koja igra na Brionima. To je jedna, i teatarski i umjetnički, vrlo uzbudljiva situacija. Svi smo mi dobri umjetnici i svi smo ozbiljni ljudi. Biće jako zanimljivo vidjeti kako je svako od nas ispričao i vidio tu priču. Mi smo imali premijeru 23. jula u Bosanskom kulturnom centru u Tuzli. Sada pripremamo sarajevsku premijeru koja će biti 9. septembra. Potom ćemo imati predstave u Brčkom, Tuzli, Mostaru, Banja Luci i još nekim bosansko-hercegovačkim gradovima, ali i u Beogradu i Zagrebu.

RSE: Na ovom prostoru je bilo previše demonstracija sile, otpora, bratomorstva, doslovno i simbolično, za sve pokušaje da se reafirmišu ova velika hamletovska pitanja o moći, pobuni, pravdi, osveti. Da li je baš osveta razlog aktualne hamletizacije?

PAŠOVIĆ: Hamleta sam postavio na osmanski dvor. Priča je ostala potpuno ista, imena su ista, samo je promijenjen kontekst. Ispitali smo Hamleta u jednom muslimanskom kontekstu koji je relevantan i za Bosnu i Hercegovinu, za čitav region, ali i za čitav svijet u ovom trenutku. Svijet je senzibiliran na pitanja Muslimana. I Muslimani i sve druge religije, kao i ateisti i sve kulture, su jedno vruće političko pitanje u ovom trenutku. Mi smo htjeli da vidimo kako izgleda iz te perspektive ta najveća priča koja je ikada ispričana u istoriji čovječanstva. Došli smo do univerzalnih značenja Hamleta koja se tiču svakog čovjeka, bez obzira na njegovu religiju, naciju i uvjerenja. To je priča o moći, o jednoj pobuni. Hamlet je istovremeno i politička i privatna priča. Možda je zbog toga tako zanimljiv za današnji trenutak i kod nas, ali i u svijetu. Nismo se toliko fokusirali na pitanje osvete, koliko smo se fokusirali na pitanje zločina i pravde, na pitanje jednog individualnog razmišljanja o pojedincu i svijetu, o pojedincu i univerzumu, o nekim suštinskim pitanjima koje Šekspir tako genijalno postavlja u tom komadu. Mi nismo pravili direktne asocijacije na naše vrijeme u kojem živimo i na eks-Jugoslaviju. Više smo ga posmatrali u jednom svjetskom kontekstu. Cijela ekipa iz Bosne, Hrvatske, Srbije, Slovenije, Francuske, Španije i Turske se posvetila zajedničkom cilju. Mislim da smo napravili lijepu, dobru i važnu predstavu sa mladim glumcima i njihovim iskusnijim kolegama. Ova predstava je važna jer smo obuhvatili jedan novi organizacioni model. Nekoliko gradova iz Bosne i Hercegovine, kao i izvan nje, se udružilo da bi se napravila ova predstava. Predstavu je radila Nezavisna produkcija u koprodukciji sa Bosanskim kulturnim centrom Tuzla, općinom Tuzla, Britanskim savjetom, Skupštinom grada Beograda, Uredom za kulturu grada Zagreba, Vijećem ministara Bosne i Hercegovine i Federalnim ministarstvom za kulturu. To je po prvi put da su Skupština grada Beograda i Ured za kulturu grada Zagreba učestvovali zajedno u jednom kulturnom projektu. Mislim da je ovaj projekt, regionalnog i međunarodnog karaktera, privukao jedan broj komercionalnih sponzora bez kojih ne bismo mogli napraviti predstavu.

RSE: Znači, miriše trulež u državi Osmanskoj. Tu se referiraš na islamsku tradiciju, na mudrost, na muziku. Kako se Hamlet snalazi na osmanskom dvoru?

PAŠOVIĆ: Postavili smo ga u okvire Osmanske države. To da je nešto trulo u državi Osmanskoj, nema veze sa islamom. Šekspir ne tretira samu religiju, koja nije ni tema Hamleta. Riječ je o vladavini jednog čovjeka koji je došao na vlast nakon toga što je ubio svoga brata. Cijela ta stvar je zanimljiva jer se mogla dogoditi na danskom dvoru, na engleskom, francuskom, osmanskom, japanskom, ruskom. Mi smo izabrali perspektivu osmanskog dvora.

RSE: Ima zločastih ljudi, i u tvojoj i u mojoj profesiji, koji bi mogli pomisliti da si ovu neobičnu deložaciju proveo zbog nekih bizarnih razloga, ili da pretenciozno pokušavaš pomiriti civilizaciju u sukobu.

PAŠOVIĆ: Mene ne zanimaju zločesti ljudi. Ja radim svoj posao. Ozbiljan sam čovjek i umjetnik. Bavim se ozbiljnim stvarima. Zanimaju me ozbiljni ljudi koji su publika moje predstave. Ne pokušavam pomiriti sukobe civilizacija jer mislim da civilizacije nisu u sukobu. Mislim da je to prilično prosto tumačenje kompleksnih problema u kojima se svijet danas nalazi. Niti jedna civilizacija, kao ni jedna kultura, nije u sukobu sa drugom. Možemo govoriti da je civilizacija, kao takva, napadnuta od barbara, a to je već jedna druga priča. To nije priča o sukobu civilizacija, nego je to priča o sukobu civilizacije i necivilizacije.

RSE: I hamletska dilema i Hamlet kao lik su u svim vremenima univerzalna pitanja. Vjerovatno zbog toga se radi o najfrekventnijem teatarskom liku.

PAŠOVIĆ: Ono do čega je Šekspir došao u svojim djelima već 400 godina zaokuplja čovječanstvo. Hamlet se odnosi na sve ljude, bez obzira iz koje kulture oni dolazili. Mi smo to i dokazali našom predstavom. Ta velika priča, koja je originalno zapadna, funkcioniše besprijekorno i na osmanskom dvoru, i obrnuto, jedan istočni kontekst se pokazao izvanrednim za tu veliku zapadnu priču. U tom muslimanskom kontekstu normalno da postoji još jedna dimenzija koja je vrlo aktuelna. Riječ je o jednom mladom čovjeku, Muslimanu, koji u jednom savremenom svijetu pokušava da nađe svoje mjesto, o tome kako on vidi savremeni svijet, svijet uopšte i kosmos. To je jedna dimenzija naše predstave. Osnovna dimenzija naše predstave su univerzalna ljudska pitanja. Vrijeme će pokazati da će ova predstava jednako dobro funkcionirati i u Evropi, ali i izvan Evrope. Drago mi je da smo uspjeli napraviti takvu predstavu.

*****

Slično Pašovićevom Hamletu koji se, posle Tuzle, priprema za sarajevsku premijeru, i Hamlet slovenačkog režisera, Dušana Jovanovića, koji je imao premijeru u Budvi, sada se prilagođava novom pozorišnom prostoru u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu. I u Jovanovićevom Hamletu igra regionalna ekipa, a ovaj projekt su finansirali Grad teatar u Budvi, beogradsko Jugoslovensko dramsko pozorište i sarajevski MESS. Režiser Dušan Jovanović, kometariše postavljanje tri Hamleta:

JOVANOVIĆ: Šekspirova osvetnička tragedija je stavila u prvi plan ubistva, manipulacije, urote. Ali je ona i drama o gresima i grešničkim radnjama. Ona ima jednu političku poruku koja odzvanja i dan danas, naročito na prostorima naše bivše zemlje. Ne čudi me interes od strane mojih kolega da postave tu dramu.

RSE: Kakvu poruku, po vama, šalje Hamlet južnoslovenskim narodima koji ni deceniju nakon ratova ne mogu da izađu iz njih? Da li je odustajanje od vraćanja duga i osvete ono glavno što bi ste želeli da poručite, ili tu ima i još nečega?

JOVANOVIĆ: To je ono glavno. To je poruka naše postavke, ali tu ima i jedna etička vertikala, nešto što izrasta iz toga. Odustajanje od osvete, od odmazde, od naplaćivanja duga zatvara taj začarani krug zločina i odmazde, kada se više ne zna ni ko je počeo, ni ko će da završi. To je jedan civilizacijski pomak u izmirenju, u oprostu. Iskazana je potreba da se prolivanje krvi završi. To je jedna moralna i etička poruka.

RSE: Kako ste se odlučili za prostor Citadele? U koje vreme ste smestili dešavanje? Kakvi su kostimi?

JOVANOVIĆ: Citadela je bila jedino mesto gde se u Budvi može igrati, ali nije bila moja ideja. Budva sa masovnim turizmom i večernjom i noćnom bukom nije najbolji ambijent za rad, a pogotovo ne za igranje predstave. Izvanredna je po lokaciji, po arhitektonskom ambijentu. Mi nismo koristili originalnu scenografiju, već smo doneli svoju. Mislim da je time predstava samo dobila. Radnja je smeštena u današnje vreme.

RSE: Svi glasovi onih koji su imali sreće da u Budvi odgledaju predstavu, jedinstveno ocenjuju da je u decentnoj pojavi Dragana Mićanovića ustoličen novi velikan glume na ovim prostorima.

JOVANOVIĆ: Dragan Mićanović je jedan velikan i izuzetan glumac, jako darovit, izvrstan tehničar, oštrouman, inteligentan, senzibilan. Bar za mene, on je jedan od najboljih Hamleta koje sam ikada video.

RSE: Da li činjenica da ste se prilikom dodelivanja uloga opredelili za glumce iz više sredina, govori o prokazanoj jugo-nostalgiji, ili su u pitanju isključivo umetnički motivi?

JOVANOVIĆ: Nije bilo tog jugo nostalgičarskog momenta. Jedino smo želeli da bar jedan od članova ansambla bude iz Sarajeva. Imao sam viziju pozitiviteta i neke katarzične seanse sa Hamletom i publikom. Kada se čovek dobronamerno i otvorenog srca predstavi publici, ona ga istom merom i prihvati.
XS
SM
MD
LG