Velika Britanija ima drakonske antiterorističke zakone, što je razumljivo, imajući u vidu višegodišnje iskustvo sa gerilom IRA-e. Tom aresenalu početkom mjeseca dodate su nove mjere koje olakšavaju progon i deportacije zagovornika mržnje i nasilja. Policija je u petak objavila da zabranjuje povratak u Britaniju islamskom svešteniku Omaru Bakriju, uhapšenom u Libanu. Ova mjera, kako ističu analitičari, biće primjenjena i prema deset osoba uhapšenih u četvrtak zbog sumnji o vezama sa teroristima. Dala Stivens, specijalista za britanske zakone sa Univerziteta Varvik procjenjuje:
“Oni će biti ispitani pred Specijalnom apelacionom komisijom za useljavanje. To nije sud i rasprave nisu otvorene, ali se komisija bavi terorizmom. Svakako će biti obezbjeđeni advokati koji će uhapšene upoznati šta vlasti mogu učiniti na njihovom vraćanju u zemlje odakle potiču.”
Kao potpisnica Evropske konvencije o ljudskim pravima, Britanija ne smije deportovati ljude u države u kojima im prijeti progon. Otuda je Vlada u Londonu bila proteklih sedmica angažovana u intenzivnim kontaktima sa Jordanom, Alzirom i Libanom, odakle većina uhapšenih dolazi, kako bi osigurala garancije da nakon deportacije neće biti progonjeni. Dalal Stivens uočava da su se britanske vlasti odlučile za hapšenja kada je sa Jordanom dogovor već postignut:
“Memorandum o razumijevanju pretpostavlja garancije izvjesnih država. Očigledno je da je sporazum sa Jordanom već postignut, a sada se možda pažnja usmjerava ka Alžiru i drugim zemljama. Memorandumi, čini se, imaju I karakteristike ugovora.”
Organizacije za zaštitu ljudskih i građanskih prava ne kriju zabrinutost u vezi sa deportacijama. Dag Džuvel iz britanskog Nacionalnog savjeta za građanske slobode ističe:
“Shvatamo da Vlada misli kako je ostvarila memorandum o razumijevanju s Jordanom, ali mi ne smatramo da taj list papira može zaštiti ljude.”
Džuvel podsjeća da su zemlje od kojih London traži garancije koliko juče smatrane nesigurnim, jer lako posežu za torturom.
“Sumnjam da se nesto preko noci promijenilo u tim zemljama”, kaže ovaj eskpert. Dalal Stivens kaže da aktivisti za ljudska prava imaju puno razloga što insistiraju da Vlada objasni zašto je odjednom uklonila prepreke za deportaciju:
”Još u februaru, dakle nedavno, Vlada je priznala da u nekoj od zemalja koje su u pitanju deportovani mogu biti zlostavljani. Njihovi advokati će svakako tražiti više informacija i garancija da se to neće desiti.”
Osim Abu Katade, ekstremnog islamskog sveštenika, Sirijca koji živi u Britaniji 12 godina i čiji je identitet nakon hapšenja prije dva dana otkrio njegov advokat, o ostalih devet uhapšenih se samo nagađa. Procedura deportacije, kako kažu pravni stručnjaci, može trajati mjesecima, ako ne i godinama. U međuvremenu su sve prisutnija upozorenja da dejstvo najnovijih antiterirističkih mjera može biti kontraporduktivno.
Nedeljnik “Ekonomist” procjenjuje da će prijetnja deportacijom onima koji flertuju sa ekstremistima, stvoriti dvije klase građana: oni koji su rođeni u Britaniji i ostali. Vladina strategija može dovesti do otuđenja britanskih muslimana od ostatka populacije. Mnogi, nakon bombaških napada na London 7. jula, već osjećaju da su sumnjivi, napominje “Ekonomist.”
“Oni će biti ispitani pred Specijalnom apelacionom komisijom za useljavanje. To nije sud i rasprave nisu otvorene, ali se komisija bavi terorizmom. Svakako će biti obezbjeđeni advokati koji će uhapšene upoznati šta vlasti mogu učiniti na njihovom vraćanju u zemlje odakle potiču.”
Kao potpisnica Evropske konvencije o ljudskim pravima, Britanija ne smije deportovati ljude u države u kojima im prijeti progon. Otuda je Vlada u Londonu bila proteklih sedmica angažovana u intenzivnim kontaktima sa Jordanom, Alzirom i Libanom, odakle većina uhapšenih dolazi, kako bi osigurala garancije da nakon deportacije neće biti progonjeni. Dalal Stivens uočava da su se britanske vlasti odlučile za hapšenja kada je sa Jordanom dogovor već postignut:
“Memorandum o razumijevanju pretpostavlja garancije izvjesnih država. Očigledno je da je sporazum sa Jordanom već postignut, a sada se možda pažnja usmjerava ka Alžiru i drugim zemljama. Memorandumi, čini se, imaju I karakteristike ugovora.”
Organizacije za zaštitu ljudskih i građanskih prava ne kriju zabrinutost u vezi sa deportacijama. Dag Džuvel iz britanskog Nacionalnog savjeta za građanske slobode ističe:
“Shvatamo da Vlada misli kako je ostvarila memorandum o razumijevanju s Jordanom, ali mi ne smatramo da taj list papira može zaštiti ljude.”
Džuvel podsjeća da su zemlje od kojih London traži garancije koliko juče smatrane nesigurnim, jer lako posežu za torturom.
“Sumnjam da se nesto preko noci promijenilo u tim zemljama”, kaže ovaj eskpert. Dalal Stivens kaže da aktivisti za ljudska prava imaju puno razloga što insistiraju da Vlada objasni zašto je odjednom uklonila prepreke za deportaciju:
”Još u februaru, dakle nedavno, Vlada je priznala da u nekoj od zemalja koje su u pitanju deportovani mogu biti zlostavljani. Njihovi advokati će svakako tražiti više informacija i garancija da se to neće desiti.”
Osim Abu Katade, ekstremnog islamskog sveštenika, Sirijca koji živi u Britaniji 12 godina i čiji je identitet nakon hapšenja prije dva dana otkrio njegov advokat, o ostalih devet uhapšenih se samo nagađa. Procedura deportacije, kako kažu pravni stručnjaci, može trajati mjesecima, ako ne i godinama. U međuvremenu su sve prisutnija upozorenja da dejstvo najnovijih antiterirističkih mjera može biti kontraporduktivno.
Nedeljnik “Ekonomist” procjenjuje da će prijetnja deportacijom onima koji flertuju sa ekstremistima, stvoriti dvije klase građana: oni koji su rođeni u Britaniji i ostali. Vladina strategija može dovesti do otuđenja britanskih muslimana od ostatka populacije. Mnogi, nakon bombaških napada na London 7. jula, već osjećaju da su sumnjivi, napominje “Ekonomist.”
