Dostupni linkovi

logo-print

Tomaž je spašen!


Nakon šest dana zatočeništva u ledu, u kojem se zaštitio od lavina, na 6.400 metara visine, u jednoj od najsloženijih himalajskih akcija spašavanja Humara je izvukao pakistanski helikopter, jutros oko 3.00 sata po srednjeevropskom, odnosno oko 6.00 sati po lokalnom vremenu. U Pakistan je jutros sa slovenskim vojnim avionom stigla i jedna švicarska posada s helikopterom da spasi Humara, ali to, na sreću, više nije bilo potrebno.

Tomaž Humar se osjeća dobro i ostao je za sada u baznom logoru, odbivši prebacivanje u bolnicu u Islamabad. Jutros, kad ga je helikopter spustio na zemlju, prvo je nju poljubio, a onda je nazvao prijatelje među kojima je i splitski alpinist Stipe Božić koji ga je pratio do 5000 metara visine i s kojim se rastao 3. kolovoza:

"Stigla je SMS poruka 'Tomaž je rešen!' Nepuni minut iza te poruke, neposredno nakon prizemljenja, javio se i Tomaž koji mi je ispričao uzbudljivu priču kako je hvatao uže iz helikoptera sa cepinom i s još nekom palicom koja mu je bila pri ruci. Na kraju je uspio uhvatiti, ali je imao problema s ukopčavanjem za pojas. Pri tome još je bio vezan za ledenu
padinu, za stijenu.... Potegli su ga iz helikoptera i to je bila zamka. Na sreću, konop s kojim je bio vezan za led je bio tanji i pukao je....", kaže Stipe Božić, koji je za svojih kontakata s Tomažom savjetovao da stalno razmišlja o mogućnosti, ako ne uspije spašavanje iz helikoptera, da sam krene niz stijenu.

"Potvrdio mi je da je razmišljao da već jučer (srijeda), ako ne uspije spašavanje, krene sam. No, to bi bio alpinističko - kaskaderski pothvat.“

Božić je od 2. do 3. kolovoza pratio Humara od baznog logora do visine od skoro 5.000 metara. Još 3. kolovoza ga je snimao s jednog grebena. Božić se morao vratiti u Hrvatsku radi svog posla. Na Karakorumskoj cesti 4. kolovoza je saznao da je Humar zapeo u stijeni. Onda je i počela akcija spašavanja... To nije bilo prvi put da je Božić sudjelovao u spašavanju Tomaža Humara:

"To je bilo na Daulagiriju 1999., kad je napravio svjetski podvig, ispenjavši južnu stijenu tog vrha, preko 8.000 metara. Onda je morao ići na drugu stranu, a tamo na drugoj strani je nepoznata padina na kojoj je zapeo. Tada sam ja od nepalske Vlade dobio helikopter za spašavanje. Međutim, nezgoda je bila da baš taj dan, kad je spašavanje trebalo početi, maoisti napadnu nepalske vojnike, te su svi helikopteri bili angažirani u njihovom spašavanju. I onda je Humar morao čelkati u rupi, kao i ovih dana. Mi smo uspjeli nabaviti helikopter i odvesti ga slijedećeg dana na mjesto od 6.000 metara, gdje je bio. Ali, to je tehnički bilo mnogo jednostavnije mjesto za spašavanje od ovog na kojem je obavljeno sada. Sad su to Pakistanci
napravili tako da zaslužuju međunarodno priznanje."

Stipe Božić i Tomaž Humar su prije dvije godine krenuli na Nanga Parbat, također neuspješno:.

"Nas dva smo se popeli do slične visine, do 6.000. Morali smo odustati zbog lošeg vremena i lavina."

Hoće li Humar krenuti i treći put na Nanga Parbat, Božić još ne zna:

"I mi smo normalni ljudi koji znamo reći: Što je ovo sve nama trebalo? Nećemo više... Međutim, nakon odmora i drugih brda ponovo nam se javi izazov i ponovo bismo htjeli pokušati tamo gdje smo stali."

Jutros su Božić i Humar planirali malo lakše ekspedicije:

"Razgovarali smo o moru, Jadranu, gdje ćemo otići kad se on vrati. Možda Korčula ili Hvar, gdje ćemo se najprije odmoriti u toplom moru, a onda ćemo pričati o novim izazovima", rekao je Stipe Božić.
XS
SM
MD
LG