Dostupni linkovi

logo-print

Formiranje parohija u Hrvatskoj je potreba


Osnivanje parohija Crnogorske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj već je, čini se, izvjesno. Mnogo je protivnika takvoj namjeri, ali ne u Hrvatskoj, nego u Crnoj Gori. O tome tko su i zašto imaju taj stav, te gdje će parohije u Hrvatskoj biti osnovane i otkud potreba za tako nešto, razgovaramo sa povjerenikom za osnivanje parohija Crnogorske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj, profesorom doktorom Miloradom Nikčevićem.

Profesor doktor Milorad Nikčević je redovni profesor u trajnom zvanju na Odsjeku kroatistike, Katedra za hrvatsku književnost, na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta Josipa Juraja Štrosmajera u Osijeku... U zvanju naučnog savjetnika, profesor Nikčević je saradnik na enciklopedijskim edicijama Leksikografskoga zavoda “Miroslav Krleža” u Zagrebu i brojnim naučnim institucijama u Republici Hrvatskoj i Crnoj Gori. Objavljuje naučne radove i promoviše crnogorsku istoriju, kulturu i jezik kroz brojne objavljene naučne radove. Naš gost je i povjerenik i opunomoćenik Crnogorske pravoslavne crke za osnivanje parohija ove crkve u Hrvatskoj i srednjoj Evropi.

*****

RSE: Gospodine Nikčeviću, nedavno je poglavar Crnogorske pravoslavne crkve Mihajlo objavio kako će u Hrvatskoj biti osnovane parohije Crnogorske pravoslavne crkve, u skladu sa Zakonom o položaju vjerskih zajednica u Hrvatskoj, ali i potrebama Crnogoraca koji žive u toj državi. Radi se o paralelizmu dviju pravoslavnih crkava -Srpske i Crnogorske i na teritoriji Hrvatske. Vi ste imenovani za povjerenika i opunomoćenika za Hrvatsku i šire, Evropu. Recite nešto o samoj inicijativi, o potrebama, o zakonskom okviru i o Vašoj ulozi u ovom projektu?

NIKČEVIĆ: Moram reći da je naš vladika Mihajlo to prvi put izjavio 2003. godine, kada je posjetio Hrvatsku i sada ovaj tjednik ''Globus''. Ja bih nadopunio ovo vaše pitanje. Radilo bi se o tri pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj, prvo o Srpskoj pravoslavnoj crkvi pa o novoutemeljenoj Autokefalnoj pravoslavnoj crkvi i o Makedonskoj pravoslavnoj crkvi, koja je takođe prije nekoliko godina utemeljena kao svoja crkvena organizacija u Republici Hrvatskoj. Rekao bih da je sudbina i potpuna istovjetnost, a donekle i tandem utemeljenja Crnogorske autokefalne crkve sa Makedonskom. Crnogorski nacionalni entitet u Republici Hrvatskoj - prije ovoga rata je Crnogoraca bilo oko 10.000, sada ih je prepolovljeno - želi prema Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, koji je donijela ova nova država 2002. godine, stvoriti uvjete za osnivanje vjerskog života, jer prema tom zakonu, dozvolite samo jednu rečenicu da citiram: ''Sve vjerske konfesije ostvaruju slobodu vjeroispovijedi pod jednakim zakonskim uvjetima.'' Naravno, kao što je to i kod svih drugih vjerskih zajednica i konfesija, Crnogorska pravoslavna autokefalna crkva predstavljala bi sastavnicu Crnogorske autokefalne crkve, a što će se, naravno, urediti pravnim dokumentom, kako se u Crnoj Gori zove - statusom i kako ga mi u Hrvatskoj nazivamo - statutom. Drugi dio Vašeg pitanja je moje imenovanje za opunomoćenika, a taj podatak zaista nisam krio ni „Globusu“, jer sam njima izjavio: ''Na osnovu Ustava Crnogorske pravoslavne crkve i sa Božijim blagoslovom i ovlašćenjem vladike Mihajla, da se širi hrišćanska misija sa svojim legitimitetom i ukazanom potrebom, Crnogorska autokefalna crkva je imenovala svoje povjerenike u cjelosvjetskoj dijaspori''. Sukladno tom aktu, i moja osobnost je imenovana i opunomoćena da u Republici Hrvatskoj i šire u Evropi, mogu preduzimati sve zakonom predviđene radnje kako bih započeo ishodovati sva potrebna pisana dokumenta za osnivanje Crnogorske pravoslavne vjerske zajednice i Crkve u Hrvatskoj. Nadam se, naravno, da ću tu časnu misiju, zajedno sa Božijom pomoći i svim časnim vjernicima u Republici Hrvatskoj i šire, obaviti uspješno.

RSE: Imate zakonsku osnovu Republike Hrvatske, kojom možete osnivati parohije Crnogorske pravoslavne crkve. Da li je za realizaciju ove inicijative imalo naznaka, i konkretno, podrške crnogorske vlasti i da li ste imali kontakte tim povodom sa njima?

NIKČEVIĆ: Moja nadležnost i moji prerogativi proističu iz punomoćja. A da li je vrh Crnogorske pravoslavne crkve tražio podršku od crnogorske vlasti, zaista ne znam. Pretpostavljam da se sa tim upoznao ministar crnogorske diplomacije, gospodin Miodrag Vlahović, jer jedno je logika crkve, a drugo države, pa zaista ne bih o tome htio više govoriti.

RSE: Činjenica je da je namjera o osnivanju Crnogorske pravoslavne crkve vremenski koincidirala, odnosno podudarila se sa nekoliko političkih događaja. Neke ću navesti: susret predsjednika Stjepana Mesića i Filipa Vujanovića u Cavtatu sredinom ove sedmice, predreferendumska vruća atmosfera u Crnoj Gori i aktuelni sukob oko Crkve svete Trojice na Rumiji, koju je, podsjetimo, Srpska pravoslavna csrkva bespravno postavila, a vlast naložila njeno uklanjanje. Opozicija je najavila sprečavanje njenog uklanjanja, pa se i patrijarh srpski Pavle umiješao u spor, da se Crkva ne dira. Dakle, sve to je otvorilo brojna pitanja i spekulacije kojima se u ovom trenutku bave i hrvatski mediji. Evo na primjer, „Globus“ je u posljednjem broju objavio opširan tekst pod naslovom ''Mesić usred pravoslavnog raskola''; podnaslov ''U Hrvatskoj se osniva pravoslavna crkva, nezavisno od Srpske''. Kako komentarišete ovo zanimanje novinara i činjenicu da je projekat tek začeo, a već je na neki način stavljen u politički kontekst?

NIKČEVIĆ: U pitanju sublimirate sve dimenzije problema, koji bi se u ovom momentu mogao svesti u jednu točku. Mnogo ozbiljnih problema i mnogo ozbiljnih pitanja, rekao bih. Oni su zaista slučajna koincidencija. Aktualnosti koje se odvijaju unutar Crne Gore, pa i unutar zajednice Srbije i Crne Gore, nisu od juče. Crnu Goru opterećuju međunacionalni odnosi, međustranački odnosi bolje rečeno, koje još više otežava Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, odnosno Srpska pravoslavna mitropolija sa njezinim poglavarom. U nekim ranijim intervjuima vašem radiju, upotrebio sam termin za Srpsku pravoslavnu crkvu, da je dogmatska, srednjevjekovna, okultna itd. Iako pripadam intelektualcima koji se ne služe psovačkom poetikom, ipak ću reći da je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori svetosavska, hegemonistička, huškačka, nasilnička... To nam svjedoče tragični, ratni događaji na prostorima naše bivše nam države. U tom kontekstu i svjetlu treba smjestiti i Crkvu svete trojice na Rumiji. Njegovo prvosveštenstvo, Amfilohije Radović, demonski demonstrira crkveni fašizam od kojega treba da se uplaše svi pravoslavci, prije svega Crnogorci, a onda i pravoslavni Albanci, kojima je Rumija simbol slobode i crkve. Dakle, rječju, treba udariti na najdublje svetinje crnogorskoga naroda, ustalasati duh krvi mraka, da se istestira i crnogorska država i Crnogorska crkva i narodi i narodnosti u Crnoj Gori, kao i oni koji žive u okruženju, prije svega Albanci i Hrvati. Kao intelektualac žalim što se u sve to umiješao patrijarh Pavle, koji bi trebao obuzdati svoje svećenike, koji raspiruju nacionalnu i vjersku mržnju. Što se tiče drugog pitanja, tj. „Globusa“, meni je žao, ali moram reći da su locirali, upleli predsjednika Mesića u jedan takav naslov. Zaista, susreti dvaju predsjednika oko državnih pitanja nemaju nikakve veze sa okretanjem usmjerenja Pravoslavne crkve u Republici hrvatskoj. No, to je vjerojatno logika tiska koji na tome zarađuje. Bit će vremena da se i na dublje slojeve toga članka osvrnem. Poput dubinske ironije koja se iščitava u navođenju riječi pro-srpskih, pro-jugoslavenski orijentiranih zajednica u Republici Hrvatskoj. Ono što moram svakako negirati, jest „Globusov“ navod da je od 4.926 Crnogoraca, koji sada žive kao građani Republike Hrvatske, samo 44 pripadnika Crnogorske autokefalne crkve. Da je novinarka „Globusa„težila punoj istini informacija, na kojoj sam ja stalno inzistirao, donijela bi autentične izvore iz statističkih podataka popisa stanovništva 2001. godine. Prema tom oficijelnom popisu, pitanje je bilo: ''Koju vjeru upražnjavate?''. Stanovnici crnogorske orijentacije su se ovako izjasnili - za Crnogorsku pravoslavnu crkvu, a to nije bilo traženo - izjasnilo se 40 vjernika. Za Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori izjasnilo se 137 vjernika. A kao vjernici Pravoslavne crkve izrazilo se 2.081. To bi, u konačnom broju vjernika Crnogorske pravoslavne crkve, u ovom pojmu autokefalne, bez srpskih pravoslavnih vjernika, bilo 2.121 vjernik. Dakle, sažeo bih ovo pitanje. Manipulacija brojkama je manipulacija istinom, stvarnošću.

RSE: Najavljeno osnivanje parohije već je izazvalo prve reakcije, kao povjerenik i kao opunomoćenik, da li, obzirom na referendumsku kampanju, očekujete da bi se projekat Crnogorske pravoslavne crkve, od strane protivnika nezavisne Crne Gore mogao etiketirati kao smišljeni potez, baš u vrijeme nastojanja vlasti da se građanima predoči spremnost Crne Gore za samostalni put?

NIKČEVIĆ: Svi potezi koje poduzimaju Crna Gora, kao država, i Crnogorska crkva, kao blagorodna, krišćanska, humanistička, nastojaće se dočekati, da uporabim riječ - na nož. Naravno, mislim na simbolični nož, romana Vuka Draškovića. Bit će tu svih mogućih difemacija, objeda, podvala, podmetanja kopiladi i sl. No, na to su naveliko navikli lučonoše crnogorske demokracije. Nikakve etikete nas neće zaplašiti da se odlučno krećemo ka svjetlosti, suncu, ka napretku, ka demokraciji.

RSE: S obzirom na tvrde stavove Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori oko slučaja Crkve na Rumiji - za koji inače analitičari kažu da se Srpska pravoslavna crkva sama postavila iznad države, te da podgrijava strasti neistomišljenika u crnogorskoj državi - rekla bih da je za očekivati oštar napad na ovu inicijativu u parohijama. Kako gledate na ovu priču i kako ćete građanima, vjernicima, Crnogorcima u Hrvatskoj, objasniti ispravnost odluke o osnivanju parohija u ovoj državi?

NIKČEVIĆ: I ranije su crkvene vlasti sa svojim manjinskim srpskim narodima nastojale demonstrirati svoju veliko-četničku ideologiju. Našim građanima, vjernicima u Crnoj Gori i njezinoj dijaspori, ne treba puno objašnjavati razloge o ispravnosti odluke o osnivanju parohija u Republici Hrvatskoj. Tri su glavna razloga zbog kojih se Crnogorska pravoslavna crkva odlučuje na stvaranje uvjeta za osnivanje svoje vjerske zajednice. Prvo je višestoljetno postojanje svoje države, kao primarnog, kao etničkog rama. Drugo, to je višestoljetno djelovanje Autokefalne crnogorske crkve, kao sekundarnog genetičkog okvira, jer država i crkva ne mogu jedno bez drugog. Narod bez države i crkve ne može opstajati. I treće je crnogorski jezik, kao samoizražavajući vid postojanja i obraćanja među ljudima. Prema tome, država i Crnogorska crkva žele, u krilu svojih građana, njezine cijele svjetske dijaspore, stvoriti normalne uvjete i normalno konzumiranje svoje materijalne i duhovne kulture, bez kojih se niti jedan narod ne može iznutra homogenizirati.

RSE: Pred Vama je obiman posao. Kada planirate da ispunite zakonske zahtjeve Republike Hrvatske, na čijoj teritoriji ćete osnovati parohije Crnogorske pravoslavne crkve?

NIKČEVIĆ: Na tom se problemu ne radi od prekjučerašnjeg sastanka, na Cavtatu. Zahtjev za registraciju već je upućen nadležnim vlastima Republike Hrvatske. Prije svega, središnjem državnom uredu, tj. Ministarstvu za upravu i, naravno, Komisiji za odnose sa vjerskim zajednicama Republike Hrvatske. Na vlastima je hrvatskim da, sukladno već pomenutom zakonu, donesu pozitivna rješenja za naš nacionalni entitet i našu vjersku zajednicu.

RSE: Sam posao u tehničkom smislu podrazumijeva i veliki broj angažovanih ljudi. Ko će Vama, zapravo, pomagati i da li ste, osim inicijatora Crnogorske pravoslavne crkve, dobili podršku i od nekih drugih crkvenih zajednica i organizacija?

NIKČEVIĆ: Sam posao oko tehničkih pitanja rješavaće se pravnim statutom, odnosno, taj posao će biti druga faza angažmana, ne samo mene, već velikog broja ljudi. Očekujem podršku svih velikih konfesija, ne samo u Republici Hrvatskoj već, i šire.

RSE: Koliko je planirano parohija za početak i u kojim gradovima?

NIKČEVIĆ: Zasigurno da će se crkveni život u Republici Hrvatskoj i šire osnovati gdje budu izrazili želju sami crnogorski vjernici, a njih je, koliko znamo, poveliki broj u Rijeci, u Zagrebu, u Slavoniji itd.

RSE: Gdje će se odvijati bogosluženja i iz kojih bogoslovskih institucija obezbijediti kadar? I da li mislite da bih tu moglo biti problema? Već su se pojavile špekulacije i nagađanja, ili je data neka izjava, da će se bogosluženja služiti u katoličkim objektima.

NIKČEVIĆ: Svakom je crnogorskom pravoslavnom vjerniku poznato da Crnogorska pravoslavna crkva posjeduje, u svom materijalnom i duhovnom dijelu, preko 650 crnogorskih objekata, crkava i samostana, od kojih su neki još uvijek uzurpirani od strane Srpske pravoslavne crkve, ali su oni uglavnom pravljeni, naročito u Boki Kotorskoj, sa dva oltara, pravoslavnim i katoličkim. Vjerovatno je zbog toga data izjava da će se služba odvijati u katoličkim objektima. Prije svega se misli na reciprocitet, na ustupanje sestrinskih crkava, bar za početak, jer je to u cijelom svijetu tako.

RSE: Da li imate informaciju da su u krugovima Katoličke crkve spremni na reciprocitet?

NIKČEVIĆ: Mi ćemo sada, preko same registracije, vidjeti raspoloženje, ne samo crnogorske države već, ćemo stupiti u kontakt sa hrvatskim crkvenim vlastima, gdje ćemo našu problematiku iznijeti u jednoj široj konstelaciji.

RSE: Neizostavno je pitanje finansiranja. Kako ćete obezbjeđivati novac?

NIKČEVIĆ: Kao i sve druge vjerske zajednice u Republici Hrvatskoj, jednim se dijelom finansiraju iz budžeta, iz sredstava države, finansirat će se i od samih vjernika. Vjerujem da će u to se više uključiti i naša matična država koja, moram reći, mora povesti više brige o svojoj dijaspori, koja je jako njoj okrenuta.

RSE: Možete li lično odgovoriti zahtjevima pred koje Vas je stavila Crnogorska pravoslavna crkva i vjernici ove crkve u Hrvatskoj? Što očekujete kao prepreke ovoga posla, a što kao prednosti?

NIKČEVIĆ: Zaista, očekujem velike otpore, kao što sam i doživio za vrijeme domovinskog rata kada sam znao, kao intelektualac, u prestižnim glasilima kriknuti protiv ubijanja i zločina. I u ovom trenutku očekujem i podmetanja i udarce. Oni će dolaziti iz jednog izvora koji je svima nam dobro poznat i u Crnoj Gori, a i u Republici Hrvatskoj. Plašim se da će, velikim dijelom, taj izvor huškati naše ljude iz Crne Gore, zavičajnike koji Crnu Goru nikada nisu doživljavali nacionalno kao svoju državu, da će oni biti predvodnici. Ali, nadam se da ću imati snage sa cijelom demokratskom dijasporom u Republici Hrvatskoj, demokratskim snagama u Crnoj Gori, pa i iz Evrope, da doguram ovaj projekt onako kako mi nalaže njegova svetost i naša, zaista uzvišena, Crnogorska crkva i sami Bog.
XS
SM
MD
LG