Dostupni linkovi

Treba da živimo sa Albancima


Ovih vrelih letnjih dana Gračanica, naselje na oko 6 kilometara jugoistočno od Prištine, nastanjeno većinskim srpskim stanovništvom, deluje pomalo pusto. Svako je zatražio mesto ispod hlada. Ispred manastira Gračanica pripadnici švedskog KFOR-a, kao i uvek, čuvaju ulaz i izlaz iz ovog duhovnog zdanja. Unutar njega jedna delegacija iz Austrije, u pratnji pripadnika austrijskog KFOR-a, posećuje Manastir. Unutar zidina Manastira, pored Vladičinog konaka, vidimo nekoliko sveštenika kako sede u hladu. Ispred Manastira, jedna mlada žena svojoj deci pokazuje Manastir.

U vrelini poslednjeg julskog dana prodavnice i kafane su skoro poptuno prazne. U jednoj od njih zatičemo četiri - pet gostiju. Među njima je i Dejan Todorović. Počinjemo razgovor na, ovih dana veoma aktuelnu, temu: stvaranje pilot-opštine Gračanica. Političari su mnogo toga rekli na tu temu. Šta misle obični stanovnici Gračanice, oni koji nisu napustili svoje naselje i već šest godina tu, sa svojim sunarodnicima, dele i dobro i zlo? Todorović:

„U svakom slučaju je nedovoljno napraviti jednu ili dve srpske opštine, kada znamo da na celom Kosovu živi dosta Srba, ima dosta razuđenih enklava, ali je svakako dobro kada se nešto počne. Samim tim što je Petersen rekao da je pilot-projekat i da to bude u opštini Gračanica i opštini Parteš, na primer. I ako to bude dobro i ako to zaživi, mogli bi da proširimo dalje na ostale sredine gde Srbi žive i normalno, gde Albanci, Turci ili druge manjine žive.“

Todorović smatra da bi rešenje pitanja decentralizacije bilo stvaranje više malih opština, u kojima žive Srbi, ali, ne samo oni:

„Da napravimo što vise manjih opština, da pružimo ljudima šansu, ja sam da mladim ljudima pruzimo šansu da odlučuju o svom zivotu. Da jednom izbrišemo političke interese, da imamo u vidu ljudske interese, interese nas, koji žele da žive zajedno, kako smo nekada i živeli.“

On je siguran da će, stvaranjem opštine Gračanica, vlast biti mnogo bliža građanima ovog naselja:

„Siguran sam da će im vlast biti bliže, jer ćemo imati odbornike i predstavnike koji su iz našeg mesta, moći ćemo da im se obraćamo lično i, bukvalno na ulici, da razgovaramo sa njima, da iznosimo svoje probleme. Mnogi se neće složiti sa tim, ali mi treba da živimo sa tim ljudima, sa Albancima, našim komšijama i hoćemo da sami odlučujemo o svojoj budućnosti. Naš je prevashodni cilj da ostanemo na Kosovu “.

Dejan Todorović smatra da o sudbini Srba na Kosovu treba da odlučuju oni sami:

„Najbolje da o tome odlučujemo sami, ne da nam odlučuje bilo ko od nekih takozvanih srpskih predstavnika, koji se šetaju između Beograda i Prištine i koji još uvek nemaju jasan stav, jer Beograd nema jasan stav o rešenju kosovskog pitanja i Srba na Kosovu.“

Za susednim stolom sedi doktor Saša Cvetković, ginekolog. On smatra da se u rešavanju ovog problema mora imati u vidu širi kontekst:

„Mora da se uzme u obzir malo širi kontekst. Sama opština Gračanica možda na lokalnom nivou može da pomogne, ali širi problem, nisam siguran da može da reši.“

Cvetković smatra da bi ovo pitanje moralo šire da se posmatra i rešava u okviru problema sa kojima se susreću kosovski Srbi:

„Verovatno bi to na lokalnom nivou pomoglo ovim ljudima. Eto, tu im je vlast ispred nosa, pa lakše mogu da dođu do tih papira, dokumenata, jer, znate, sloboda kretanja je ograničena.“

Sa njim se slaže i doktor Jela Lakičević:

„Možda na lokalnom nivou nešto, ali ne mislim da je trajno rešenje.“
XS
SM
MD
LG