Ovo je podijum snova, kazao je Lens Armstrong, primajući pobjednički pehar i ček na 482.000 dolara za svoju sedmu i posljednju pobjedu na Tur de Fransu, najavljujući povlačenje iz profesionalnog biciklizma. Ovoga puta, stazu od 3.593 kilometra prešao je za 86 sati, 15 minuta i dvije sekunde. Italijanski biciklista Ivan Baso stigao je drugi, sa četiri minuta i 40 sekundi lošijim vremenom, dok je Nijemac Jan Urlih imao šest minuta i 21 sekundu lošiji rezultat. Armstrong:
“Planiram da više ne vozim bicikl. Plivaću u bazenu sa svojom djecom, ješću mnogo i neću brinuti ni o čemu. Ovo je stresan posao i sama trka donosi mnogo stresa. Nadam se da sada mogu razmisliti kako će izgledati moj život u narednih 50 godina bez stresa”, kazao je ovaj Teksašanin, koji je u svjetskom biciklizmu na početku vijeka preuzeo primat od Anketila, Merksa, Induriana i drugih šampiona, koji su dominirali u razdoblju od 1960. naovamo.
Serija Armstrongovih trijumfa na Tur de Fransu počela je 1999., nešto više od dvije godine nakon što su ljekari ustanovili da boluje od raka testisa. Agresivnim metodama liječenja i čeličnom voljom, Armstrong se oporavio i trijumfalno vratio na trke. Oko deset miliona dolara uložio je u istraživanja i osnivanje pet centara za pacijente koji su liječeni od raka širom Amerike. Prilikom lanjske posjete jednoj praškoj klinici za liječenje raka i susreta sa pacijentima, naš reporter je zabilježio i slijedeće razmišljanje šampiona biciklizma i preživljavanja.
“Za mene je još uvijek teško da idem u bolnicu, jer su uspomene na liječenje svježe. Dobro razumijem kroz šta prolaze pacijenti i njihove porodice. Kao neko ko je preživio rak, osjećam obavezu da podijelim svoje iskustvo i da ponudim nade pacijentima, porodicama, ljekarima i osoblju. Ne zaboravimo da i ljekare treba podsjetiti da ima nade.”
Sa sedam uzastopnih pobjeda na Tur de Fransu, Armstrong je postao legenda, oličenje istinskog šampiona u sportu, koji je na lošem glasu zbog upotrebe nedozvoljenih sredstava. Lens Armstrong više neće obući žutu majicu biciklističkog sampiona, ali nema sumnje da na humanitarnom planu njegov angažman tek počinje punim zamahom.
“Planiram da više ne vozim bicikl. Plivaću u bazenu sa svojom djecom, ješću mnogo i neću brinuti ni o čemu. Ovo je stresan posao i sama trka donosi mnogo stresa. Nadam se da sada mogu razmisliti kako će izgledati moj život u narednih 50 godina bez stresa”, kazao je ovaj Teksašanin, koji je u svjetskom biciklizmu na početku vijeka preuzeo primat od Anketila, Merksa, Induriana i drugih šampiona, koji su dominirali u razdoblju od 1960. naovamo.
Serija Armstrongovih trijumfa na Tur de Fransu počela je 1999., nešto više od dvije godine nakon što su ljekari ustanovili da boluje od raka testisa. Agresivnim metodama liječenja i čeličnom voljom, Armstrong se oporavio i trijumfalno vratio na trke. Oko deset miliona dolara uložio je u istraživanja i osnivanje pet centara za pacijente koji su liječeni od raka širom Amerike. Prilikom lanjske posjete jednoj praškoj klinici za liječenje raka i susreta sa pacijentima, naš reporter je zabilježio i slijedeće razmišljanje šampiona biciklizma i preživljavanja.
“Za mene je još uvijek teško da idem u bolnicu, jer su uspomene na liječenje svježe. Dobro razumijem kroz šta prolaze pacijenti i njihove porodice. Kao neko ko je preživio rak, osjećam obavezu da podijelim svoje iskustvo i da ponudim nade pacijentima, porodicama, ljekarima i osoblju. Ne zaboravimo da i ljekare treba podsjetiti da ima nade.”
Sa sedam uzastopnih pobjeda na Tur de Fransu, Armstrong je postao legenda, oličenje istinskog šampiona u sportu, koji je na lošem glasu zbog upotrebe nedozvoljenih sredstava. Lens Armstrong više neće obući žutu majicu biciklističkog sampiona, ali nema sumnje da na humanitarnom planu njegov angažman tek počinje punim zamahom.
