Dostupni linkovi

logo-print

Mali je interes za povratak u Bosnu


* * * * *

Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Mirsad Kebo je u Beogradu razgovarao sa predsjednikom Srbije i Crne Gore Svetozarom Marovićem i sa ministrom za ljudska i manjinska prava u Savjetu ministara Srbije i Crne Gore Rasimom Ljajićem.

Između ostalog, razgovor je vođen o načinu rješavanja problema izbjeglica između dvije zemlje. Kebo je istakao kako, prema procjenama, u ovoj susjednoj zemlji živi oko 120.000 građana Bosne i Hercegovine, od čega je 70.000 riješilo svoj status, a 50.000 još nije.

„Prema podacima koje posjeduje naše ministarstvo, mali je interes za povratak u Bosnu i Hercegovinu, ali u Srbiji i Crnoj Gori se ocjenjuje vrlo pozitivnim ostvarivanje prava izbjeglica na povrat njihove imovine i stanarskih prava“, kazao je Kebo.

Dodao je kako je razgovarano i o regionalnom rješavanju ovih problema, odnosno o provođenju zaključaka ministarske konferencije koja je održana u januaru u Sarajevu.

* * * * *

Nakon višegodišnjih bezuspješnih pokušaja da se sa slovenačkim vlastima dogovori isplata penzija bosanskohercegovačkim penzionerima, Vlada Federacije je zatražila pomoć Vijeća ministara, koje bi trebalo diplomatskom notom upozoriti Sloveniju da ne odugovlači potpisivanje Sporazuma o socijalnom osiguranju. Ministar Vlade Federacije Radovan Vignjević:

„Sa svim državama su zaključeni sporazumi, izuzev Slovenije. Dakle, i sa Republikom Hrvatskom i sa Srbijom i Crnom Gorom i sa Makedonijom. Uz one, da tako kažem, početničke probleme, muke i tako dalje, ti sporazumi se provode i stanje na tom planu je, makar formalnopravno, dosta dobro uređeno. Počela je već i primjena tih sporazuma. Pored, kažem, tih teškoća u uhodavanju i tako dalje, sve ide. Međutim, zaključivanje ovog sporazuma sa Slovenijom se oteglo. Građani Bosne i Hercegovine su već deset godina oštećeni. Neki od njih ne primaju penzije nikako. Oni koji ih primaju nemaju najosnovnijih prava, recimo nisu prijavljeni za zdravstveno osiguranje. Čini mi se da slovenačka strana odugovlači sa zaključivanjem ovakvog sporazuma. Vjerovatno tu postoje i finansijski interesi. Veliki broj građana Bosne i Hercegovine je radio u Sloveniji, ima dosta godina penzijskog staža i nepriznavanjem tih penzija se ustvari vrše uštede u penzijskom fondu Slovenije. Ja ne kažem da je ovo motiv, ali ne mogu se oteti dojmu da je i to jedan od razloga. Drugo, rješenja koja nam nude iz Slovenije su suprotna od rješenja koja smo dogovorili sa Republikom Hrvatskom i sa Državnom zajednicom Srbija i Crna Gora, a odnose se na pitanje penzionera kojima je priznato pravo na penziju u toku rata i odmah poslije rata. Vi znate da smo mi imali jedinstven sistem penzijskog osiguranja u Jugoslaviji, jedinstven Zakon o osnovnim pravima na nivou države Jugoslavije i da je osiguranik mogao ostvariti pravo bilo u kojem fondu u republici ili pokrajini. Takvom praksom, fondovi su u svim državama koje su nastale na prostoru bivše Jugoslavije priznavale prava penzijskog osiguranja, računajući da će doći vremena kada će se to u međusobnim odnosima razriješiti. Sporazum između Slovenije i Hrvatske predviđa da će sve penzije priznate do zaključenja sporazuma biti posebno preispitane i dio penzije će platiti svaka država za staž koji je navršen kod nje. Bosni i Hercegovini se nudi rješenje da se ne vrši prevođenje tih penzija, nego ono što je koja država priznala, priznala i neka nastavi plaćati. Mi smo bili zemlja emigracije, vrlo je mali broj Slovenaca koji su radili u Bosni i Hercegovini pa da su oni otišli gore i ostvarili penziju, ali je jako puno građana Bosne i Hercegovine koji su radili u Sloveniji i došli početkom i tokom ratnih sukoba ovdje i regulisali pravo na penziju. I sada bi trebalo, po rješenju koje se nudi, da naši fondovi, i fond u Federaciji i Fond u Republici Srpskoj, obezbjeđuju tim ljudima penzije do kraja života na teret ovog fonda, bez obzira što su mogli imati u Sloveniji više od polovine ili više od tri četvrtine penzijskog staža. Mi nismo spremni prihvatiti takvo rješenje, tražimo isti princip u ovom sporazumu koji je prihvaćen i sa drugim državama bivše Jugoslavije. Vlada Federacije je pokrenula inicijativu od strane Ministarstva civilnih poslova da o ovom pitanju hitno informiše i Ministarsko vijeće i da Ministarsko vijeće preko Ministarstva vanjskih poslova uloži adekvatnu notu Ministarstvu vanjskih poslova Slovenije i da traži da se više ne odugovlači zaključivanje ovog sporazuma, nego da se zaključi što prije.“

* * * * *

U naredne dvije godine u BiH bi trebalo očekivati značajan povratak izbjeglica iz evropskih zemalja, a prema procjenama UNHCR-a, njihov broj bi mogao biti od 5.000 do 10.000 godišnje, rekao je dosadašnji predstavnik UNHCR-a u Bosni i Hercegovini Udo Janc.

On je takođe upozorio kako je neophodno da BiH planira i organizuje kapacitete za povratak.

* * * * *

Iako je to bilo najavljeno, Predstavnički i Dom naroda Parlamenta Federacije, nisu razmatrali prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo. Ovaj prijedlog, između ostalog, predviđa početak otkupa nacionalizovanih stanova, čemu su se usprotivili Islamska zajednica i članovi udruženja koje okuplja vlasnike nacionalizovane imovine, tako da je ta rasprava odgođena do septembra.

Izmjene ovog zakona , odnosno mogućnost otkupa stanova u kojim žive, ponovo su protestnim okupljanjem tražili članovi udruženja „Dom“, koji imaju rješenja za nacionalizovane stanove i u njima stanuju decenijama:

„Mi smo ulagali u stambeni fond, plaćali kirije, potpuno promijenili strukturu stanova. Pedeset i više godina stanujemo u takvim stanovima. Dakle, od novca koji je uložen u stambeni fond smo mogli već napraviti kuće, vile. A sad nam se i to oduzima.“

„Bosna je postala zemlja apsurda. Mislim da se ovo nikada neće riješiti. Da su gospoda koja su već otkupila stanove u našoj situaciji, ovo bi davno bilo riješeno.“

„Moja porodica je došla u Sarajevo 1942. godine i dobili smo nacionalizovani stan. U tom stanu nas je bilo jedanaestero. Sad nas je ostalo dvoje, ostali su poumirali. Poumirat će svi. U interesu je ovim političarima da mi pomremo i da ti stanovi ostanu njima.“

„Moju su kuću srušili. Dali su mi zamjenski stan. Taj stan sam morao adaptirati svojim sredstvima. Sad taj stan ne mogu da otkupim, a kuća mi je srušena. I gdje sam sada? Ja sam na ulici. Zahvaljujući državi.“

* * * * *

Uvažavajući obrazloženje Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša, Vlada je podržala prijedlog Zakona o dopuni Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova, koji je predložio poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH Mile Kudić i podržala grupa od 35 poslanika ovog parlamentarnog doma.

Dopuna se odnosi na utvrđivanje prava otkupa stana certifikatima za sve radnike preduzeća, državnih organa i institucija koji su bili uposleni do aprila 1992. godine, bez obzira da li su imali radni odnos kod davaoca stana na korištenje, jer se na ovaj način svi građani koji su bili zaposleni 1991. godine izjednačavaju pred zakonom, smatraju poslanici – predlagači zakona.

* * * * *

Vlada Republike Srpske je utvrdila prijedlog zakona o Agenciji za posredničke, informatičke i finansijske usluge (APIF), kojim se reguliše status ove Agencije, koja će – između ostalog – imati važnu ulogu u verifikaciji stare devizne štednje. Poziv za verifikaciju stare devizne štednje u Republici Srpskoj je upućen 12. jula, kako bi se na taj način utvrdio ukupni i pojedinačni iznos unutrašnjeg duga Republike Srpske po osnovu stare devizne štednje. Ministrica finansija Svetlana Cenić je istim povodom izjavila da je proces registracije devizne štednje veliki projekat te navela kako nisu tačne optužbe da se ponovo štediše žele prevariti, navodeći da je verifikacija stare devizne štednje obaveza koja se mora izvršiti.

Više informacija o Pozivu za verifikaciju stare devizne štednje možete saznati na web stranicama:
za Federaciju BiH - www.fmf.gov.ba
za republiku srpsku - www.apif.net
za Distrikt Brčko - www.bdcentral.net

* * * * *

Posljednji rok za predaju formulara za povrat nacionalizovane imovine je 10. avgust, objavila je državna Komisija za restituciju. Radi se o stvaranju evidencije podataka za eksproprisanu imovinu, na posebnom obrascu, koji se može dobiti na ulazu u zgradu Predsjedništva BiH. Nažalost, Komisija ne raspolaže dovoljnim brojem obrazaca, a za sada ne postoji način da se do njih dođe putem interneta.

* * * * *

Šef Kancelarije Srpskog demokratskog foruma u Banjaluci, Drenko Gaćeša, izjavio je kako je u posljednje vrijeme došlo do naglog pada broja srpskih povratnika u Hrvatsku, a kao razloge za to naveo strah za ličnu bezbjednost, zastrašivanja i netransparetno provođenje Zakona o amnestiji:

„Vlada Republike Hrvatske barata s podacima da se do sada u Republiku Hrvatsku vratilo negdje oko 117 hiljada izbjeglica. Odmah moram reći da Srpski demokratski forum ne dijeli to mišljenje i mislimo da se u Republiku Hrvatsku objektivno vratilo između 65 i 70 hiljada izbjeglica. To je neki broj na kojem mi insistiramo i mislimo da je stvaran. Oni povratnici koji su otišli u Republiku Hrvatsku da ostvare neka svoja prava na dva-tri dana, a zbog nemogućnost da riješe trajno ostajanje u Republici Hrvatskoj, vratili su se ili u Srbiju i Crnu Goru ili u Bosnu i Hercegovinu, odnosno u Republiku Srpsku. Kada govorimo o sigurnosno-bezbjednosnoj situaciji, onda prvo mislimo na netransparentno provođenje Zakona o amnestiji. Srpski demokratski forum, otkad ovdje radi, traži da se jasno objavi lista ljudi koji su pravosnažno osuđeni u Republici Hrvatskoj u odsutnosti, oni koji su pod istragom ili oni koji su u optužnicama.“

* * * * *

Ove godine je, po drugi put u Banjaluci, u vremenu od 15. do 22. jula, održana manifestacija „Dani banjalučke dijaspore“, pod pokroviteljstvom Skupštine grada Banjaluka. O ciljevima ovog skupa govori član Organizacionog odbora, Muhamed Kulenović:

„U prvom redu je cilj da se na neki način omogući da naši sugrađani, koji dolaze u grad Banjaluku, u svoj grad, prihvate taj grad kao svoj, jer se veliki broj naših sugrađana, koji su otišli prije deset ili više godina, otuđio od ovog gada, ne osjećaju Banjaluku više svojim gradom, ali ipak u taj grad dolaze. Znači, cilj ove manifestacije je da približi na neki način grad Banjaluku tim ljudima i da predstavi grad Banjaluku kao evropski grad u kome se nastoje podsijecati sve tekovine i vrijednosti koje zbližavaju njegove građane bez obzira gdje žive, da li u gradu ili izvan njega. A pod građanima Banjaluke podrazumijevamo sve one ljude koji su živjeli i koji žive u Banjaluci, koji su se školovali i koji se školuju u Banjaluci, koji su radili i koji rade u Banjaluci i koji osjećaju ovaj grad svojim gradom i koji taj grad vole. Ove godine smo planirali aktivnosti koje će omogućiti što većem broju naših sugrađana da imaju mogućnost da postavljaju pitanja, da dobiju odgovore, da među sobom razgovaraju i da razmjenjuju svoje mišljenje. Nastojimo da na neki način ove naše sugrađane koji su vani, reintegriramo u procese i aktivnosti koji se dešavaju u Banjaluci. Želimo da budu aktivni subjekti u planiranju i implementaciji na primjer sada aktuelne izrade strategija razvoja Banjaluke. Nastojaćemo da kroz ovu zajednicu i kroz ovakve manifestacije uključimo naše sugrađane u inostranstvu, da oni budu nosioci određenih aktivnosti, da predlažu, da traže odgovore na svoje prijedloge i da prate implementaciju takvih strategija.“

RSE: Prvi dio „Dana dijaspore“ je, kako smo rekli, održan od 15. do 22. jula, a za jesen planirate drugi, „ozbiljniji“ dio susreta.

KULENOVIĆ: U ovom prvom dijelu su teme uglavnom bile sportsko-rekreativnog, kulturno-zabavnog i informativnog karaktera. A u drugom dijelu, koji će se održati u oktobru mjesecu, biće ekonomsko-razvojne teme. Tako da predstoji još jedan susret Banjalučana, on će se održati u dva tematska skupa. Jedan je ekonomski forum, na kome će se raspravljati o perspektivi ekonomskog razvoja grada Banjaluke i šire regije. Druga tema je tema za mlade i odnosi se na mlade u dijaspori kao most pridruživanju Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Tu temu smo mislili da razradimo sa stanovišta potreba za kadrovima potrebnih u ovom početnom procesu pridruživanja, zatim sa stanovišta potreba za kadrovima kada budemo članice Evropske unije, da vidimo koje su to institucije, koliki je broj kadrova potreban, da vidimo s kojim kadrovima sada raspolažemo u gradu i u inostranstvu, i da se naposljetku napravi jedan plan pripremanja potrebnih kadrova u inostranstvu, jer su mogućnosti tamo daleko veće, ali i kadrova koji se školuju u Banjaluci i u Bosni i Hercegovini.

* * * * *

Ne želeći se pridružiti onim kod kojih Srebrenica živi samo uz dane obilježavanja zločina koji je tamo počinjen, u današnjoj emisiji predstavljamo nevladinu organizaciju „Radna grupa Holandija – Srebrenica“, koja, uz holandsku, ima i kancelariju u ovom napaćenom gradu. Projekt menadžer Dragana Jovanović:

„Organizacija je osnovana u Holandiji 1998. godine, kao reakcija grupe holandskih građana na genocid koji se desio u Srebrenici u julu 1995. godine. Njihov cilj je bio da u oku holandske javnosti održe pitanje Srebrenice aktuelnim i da kroz vezu holandskih građana sa onim što se dešava u Srebrenici, znači nakon tog perioda 1995. godine, pokušaju da preuzmu odgovornost i da na neki način daju svoj doprinos izlječenju te relacije. Organizacija je počela da djeluje u Srebrenici u januaru 2000. godine. Od 2004. godine imamo lokalni sastav osoblja, s tim što smo i dalje fokusirani na reintegraciju povratnika u socijalni okvir Srebrenice koji je novi za te povratnike. Znači, naše aktivnosti se uglavnom odnose na reintegraciju povratnika i zajedničke aktivnosti Srba koji trenutno žive tu i Bošnjaka povratnika. Sjedište organizacije je i dalje u Holandiji. I iduće godine, kada je planirano da se organizacija preregistruje, znači da postane lokalna nevladina organizacija, mi i dalje očekujemo da ćemo imati značajnu podršku naše matične organizacije i takođe izvore finansiranja, ali nastavićemo i sa projektima koji uključuju učešće holandskih građana.“

RSE: Maloprije ste kazali koja je vaša osnovna misija. Koliko ste do sada u tome uspjeli?

JOVANOVIĆ: Situacija u Srebrenici se znatno promijenila, od momenta kad smo mi počeli da djelujemo ovdje. Znači, od 2000. godine do danas, možemo da kažemo da se i omjer stanovništva promijenio, tako da više ne možemo govoriti o predominantno srpskoj ili o predominantno bošnjačkoj populaciji. Neka je procjena da u Srebrenici trenutno živi 10.000 stanovnika, od čega su četiri hiljade Bošnjaci povratnici. Tako da se zapravo promijenio tip aktivnosti koje je potrebno preduzimati ovdje. Mislim da se relacija znatno popravila u ove četiri godine, da je Srebrenica znatno živnula, i mislim da smo dali neki svoj mali doprinos tom poboljšanju odnosa. Međutim, ne bih rekla da u Srebrenici više nema šta da se radi. Mislim da smo tek krenuli nekim pozitivnim putem, mislim da ima nade za Srebrenicu, da je moguć suživot, dobar i lijep suživot ovdje i život uopšte. Ali, naravno, potrebno je još mnogo toga da se uradi.

RSE: Na koji način pomažete povratnicima?

JOVANOVIĆ: Naše aktivnosti su zaista prisutne u najrazličitijim društvenim poljima u Srebrenici. Mogu vam pomenuti nekoliko naših projekata. Upravo je u završnoj fazi rekonstrukcija prostorija u Domu kulture. Zatim, imamo jedan veliki projekat od 60 hiljada eura koji je implementiran u protekloj godini, projekat podrške školama, obrazovnim institucijama na području opštine Srebrenica. U okviru tog projekta instalirana je fono-laboratorija u srednjoj školi, holandski fakultetski profesori, predavači jezika, održaće jednu intenzivnu školu engleskog jezika za studente koji su inače iz Srebrenice, a sada su ili u Federaciji ili u Banjaluci, i uopšte za učenike u Srebrenici koji će tokom trosedmičnog druženja svakodnevno imati priliku da poboljšaju svoj engleski. Zatim u avgustu planiramo kreativne radionice za djecu koja su iz Srebrenice, a sada su u Federaciji. Mi smo takav ljetni kamp prvi put odradili prošle godine i desilo se da smo prvi put imali ovdje djecu koja su, kad su napustila Srebrenicu, imala šest ili sedam godina i to je bio njihov prvi povratak ovdje i mogu vam reći da su mnogi od njih plakali kad su odlazili, stekli su ovdje drugare, desile su se neke ljubavi, naučili su nešto o svom rodnom gradu. Tako da smo i ove godine odlučili da ponovo održimo taj ljetni kamp. Takođe radimo jedan socijalni projekat podrške mladih Srebrenice starijim sugrađanima. Jedna od kompenzacija koju dobiju za svoj rad je recimo video kurs, gdje bi mladi naučili da prave kratak film. Inicijativa je potekla od njih. Tako da smo ustvari mi potpuno inkorporirani u život u Srebrenici i pokušavamo da ga učinimo ljepšim svim kategorijama stanovništva.

RSE: Često čujemo da je Srebrenica zaboravljen grad, napušten grad, da je grad bez budućnosti. Međutim, iz svega ovog što ste rekli, vi ne mislite tako.

JOVANOVIĆ: Ja zaista ne mislim tako, vjerujem da Srebrenica ima budućnost i da ima značajnu prošlost, i prije onoga što se desilo 11. jula 1995. godine, izuzetno značajnu poziciju je imala u toj predratnoj Bosni i Hercegovini. Mislim da Srebrenica definitivno može da ima izuzetnu budućnost. Veliki broj akademski obrazovanih ljudi je odavde otišao, stanovništvo je zaista osiromašeno na svaki način, ali Srebrenica ima svoje potencijale u svakom slučaju.
XS
SM
MD
LG