Doktorica Erika Kutlić, čiji je suprug ugledni osječki onkolog, doktor Milutin Kutlić jedan od nekoliko desetaka ubijenih srpskih civila 1991. u Osijeku, i danas ne zna tko je ubio njenog muža. Sve što zna rekli su joj susjedi. Doktora Kutlića sa kućnog praga odveli su pripadnici Zbora narodne garde i od tada mu se gubi trag. Pronađen je nekoliko dana kasnije, na obali Drave:
„Mene su pozvali nakon par dana u MUP i rekli su da je nađen na obali Drave, kod Bastiona, gdje ga je izbacila voda. Da je imao ljepljivu traku preko usta, vezane ruke i noge i metak mu je prošao kroz jedno oko, ne znam više da li desno ili lijevo. Našla ga je policija Garde.''
Doktorica Kutlić više od 14 godina pokušava saznati tko su ubojice njezina supruga no, iako je istraga u više navrata bila pokrenuta, do danas nema novih podataka o tome tko je to učinio. Istraga se nije pomakla sa mjesta, nijedan novi detalj nije otkriven.
I Osječanka Marija Lovrić, čiji je suprug Branko u vrijeme kada je ubijen, u studenom 1991., bio jedan od direktora osječke pošte, ima sličnu tragičnu priču:
''Dvadeset i šestog 11.1991. godine su na vrata naše kuće pozvonile tri naoružane osobe, dva muškarca i jedna žena. Moj suprug je otvorio vrata i pitali su ga da li bi pošao sa njima na informativni razgovor. Pristao je i pitao ih da li osobnu iskaznicu ili nešto od dokumenata. Oni su rekli da ne treba i da će se za pola sata vratiti. Odveli su ga u nepoznatom pravcu, u neregistriranom autu i više se nikada nije javio.''
Ni ona ne zna tko stoji iza ubojstva supruga Branka Lovrića i koristi svaku priliku da to sazna:
''Gospođa koja je to vidjela, vidjela je samo odvođenje i čula taj razgovor. Drugo ništa ne znam, ni tko je naredio odvođenje, ni tko ga je ubio, ali neslužbeno sam čila da je ubijen i bačen u Dravu.''
Doktor Kutlić i Branko Lovrić samo su dio krvavog osječkog mozaika iz rata 1991. Sličnu sudbinu doživio je i Bogdan Počuča, internacionalni šahovski majstor, čiji je leš sa rupom na potiljku i rukama zavezanim žicom, također pronađen u Dravi. Postoji i živi svjedok tih događaja, Radoslav Ratković, jedina osoba koja je preživjela pokušaj likvidacije. Iako pogođen u glavu i gurnut u Dravu, uspio je isplivati i preživjeti. Ratković danas živi u jednom vojvođanskom selu i svoj detaljni iskaz dao je hrvatskim istražiteljima, ali se istraga nije pomakla s mjesta. Donedavni osječki gradonačelnik Zlatko Kramarić, koji je i u to vrijeme bio na čelu Grada, kaže da je, kako se čini, došao ipak trenutak da bi se ratni zločini nad osječkim civilima riješiti:
''Nema demokracije, nema budućnosti ni slobode, ako budemo živjeli pod hipotekom određenih zločina, koji su se doista dogodili i kojih nikada nije postojala volja da se razriješe. Čini mi se da smo došli do kraja i udarili glavom o zid, da ima ljudi koji sa tim ne mogu živjeti, koji su odlučili da govore.''
Kramarić dodaje kako je evidentno da postoje zločini, jer postoje i žrtve, ali i njihove obitelji, koje imaju pravo saznati tko stoji iza ubojstava, te doživjeti sudsku zadovoljštinu.
„Mene su pozvali nakon par dana u MUP i rekli su da je nađen na obali Drave, kod Bastiona, gdje ga je izbacila voda. Da je imao ljepljivu traku preko usta, vezane ruke i noge i metak mu je prošao kroz jedno oko, ne znam više da li desno ili lijevo. Našla ga je policija Garde.''
Doktorica Kutlić više od 14 godina pokušava saznati tko su ubojice njezina supruga no, iako je istraga u više navrata bila pokrenuta, do danas nema novih podataka o tome tko je to učinio. Istraga se nije pomakla sa mjesta, nijedan novi detalj nije otkriven.
I Osječanka Marija Lovrić, čiji je suprug Branko u vrijeme kada je ubijen, u studenom 1991., bio jedan od direktora osječke pošte, ima sličnu tragičnu priču:
''Dvadeset i šestog 11.1991. godine su na vrata naše kuće pozvonile tri naoružane osobe, dva muškarca i jedna žena. Moj suprug je otvorio vrata i pitali su ga da li bi pošao sa njima na informativni razgovor. Pristao je i pitao ih da li osobnu iskaznicu ili nešto od dokumenata. Oni su rekli da ne treba i da će se za pola sata vratiti. Odveli su ga u nepoznatom pravcu, u neregistriranom autu i više se nikada nije javio.''
Ni ona ne zna tko stoji iza ubojstva supruga Branka Lovrića i koristi svaku priliku da to sazna:
''Gospođa koja je to vidjela, vidjela je samo odvođenje i čula taj razgovor. Drugo ništa ne znam, ni tko je naredio odvođenje, ni tko ga je ubio, ali neslužbeno sam čila da je ubijen i bačen u Dravu.''
Doktor Kutlić i Branko Lovrić samo su dio krvavog osječkog mozaika iz rata 1991. Sličnu sudbinu doživio je i Bogdan Počuča, internacionalni šahovski majstor, čiji je leš sa rupom na potiljku i rukama zavezanim žicom, također pronađen u Dravi. Postoji i živi svjedok tih događaja, Radoslav Ratković, jedina osoba koja je preživjela pokušaj likvidacije. Iako pogođen u glavu i gurnut u Dravu, uspio je isplivati i preživjeti. Ratković danas živi u jednom vojvođanskom selu i svoj detaljni iskaz dao je hrvatskim istražiteljima, ali se istraga nije pomakla s mjesta. Donedavni osječki gradonačelnik Zlatko Kramarić, koji je i u to vrijeme bio na čelu Grada, kaže da je, kako se čini, došao ipak trenutak da bi se ratni zločini nad osječkim civilima riješiti:
''Nema demokracije, nema budućnosti ni slobode, ako budemo živjeli pod hipotekom određenih zločina, koji su se doista dogodili i kojih nikada nije postojala volja da se razriješe. Čini mi se da smo došli do kraja i udarili glavom o zid, da ima ljudi koji sa tim ne mogu živjeti, koji su odlučili da govore.''
Kramarić dodaje kako je evidentno da postoje zločini, jer postoje i žrtve, ali i njihove obitelji, koje imaju pravo saznati tko stoji iza ubojstava, te doživjeti sudsku zadovoljštinu.
