Šest godina radim, a šest mjeseci imam radnu knjižicu. Najčešće sam radio kao konobar i takve stvari, ugostiteljstvo. Šest godina, a od toga imam u radnoj knjižici šest mjeseci.“
„Radila sam šest mjeseci. Prvih tri mjeseca su mi obećavali: ,Sljedeći tjedan ću te prijaviti‘ i tako tri mjeseca. Ostanu visiti po plaću, dvije, tri. Obećavaju: ,Sljedeći mjesec ćeš dobiti duplo više‘. Bez veze.“
„Dolazim iz Zadra i dole radim kao konobar na crno. Kako se to kontrolira, ne znam.“
„Imam prijatelja koji je radio u kafiću, baš tu kod Glavnog kolodvora. Radio je šest mjeseci, čovjek mu je obećavao svaki dan: ,Budem te prijavio‘, ,Budem te prijavio‘ i dečko je na kraju poludio i rekao: ,Idi k vragu‘. Za takvu plaću još čekati šest mjeseci, nikakvo mirovinsko, nikakvo zdravstveno, ništa čovjek nema, to se ne isplati.“
RSE: A da li onda barem daje veću plaću?
„Ma vraga. Plaće su još manje. To su priče da su za rad na crno plaće veće, a ustvari su još manje.“
Iskustva mladih Zagrepčana o golemom broju neprijavljenih radnika u Hrvatskoj, potvrđuje i doktor Davor Mikulić, iz zagrebačkog Ekonomskog instituta:
„Najviše ih je upravo u malim poduzećima i u obrtu, znači u sektoru građevine, trgovine, osobnih i poslovnih usluga.“
Predsjednica Sindikata trgovine Ana Knežević kaže da je sindikat u takvim slučajevima, osobito malim trgovinama i obrtima, gotovo nemoćan:
„Evo već nam se desilo u par slučajeva da jednostavno idu dotle da eliminiraju sve one koji bi potencijalno mogli svjedočiti – prestraše ih, potplate ili bilo što. Imali smo tri slučaja da se uopće ne može dokazati da su ljudi tamo radili.“
Doktor Mikulić upozorava i na novi oblik rada na crno, kojeg poslodavci posljednjih godina sve više prakticiraju – prijave ljude, ali na minimalnu plaću, ostalo im, da bi izbjegli porez, isplaćuju na ruke:
„Puno je lakše dokazati da netko radi kada uopće nije registriran, nego dokazati kolika je njegova stvarna plaća.“
Sindikalna čelnica Ana Knežević - takvog načina izrabljivanja nisu pošteđeni ni visokoobrazovani:
„Informatičari isto tako rade na taj način. Imaju 7.500 plaću, ali su prijavljeni na 2.500, a ostatak dobiju na ruke. Kada ih pitamo da li hoće da mi to prijavimo, kažu: ,Ne, ni slučajno, onda ćemo dobiti otkaz. Uzet će druge‘. To se mora sistemski riješiti. Međutim, država sve to skupa zna, ali ništa se ne dešava. Da je poslodavac platio poreze i doprinose na 7.5000, onda bi država dio koji joj pripada. A da to jako dobro znaju i ništa ne poduzimaju, to je onda očito namjera.“
Dr Davor Mikulić – zbog neprijavljenih radnika, hrvatska država godišnje gubi oko sedam milijardi kuna, a ukupna siva ekonomija doseže i deset posto bruto domaćeg proizvoda:
„Ova procjena od deset posto sive ekonomije, rađena je na metodologiji Eurostata. To je statistička služba Europske unije. Najmanje je imala Slovenija sa oko šest posto, dok su baltičke zemlje imale čak i do 18 - 19 posto bruto domaćeg proizvoda.“
Novi europski projekt mjerenja sive ekonomije, u koji su uključene i ostale države bivše Jugoslavije, bit će gotov do kraja godine:
„Prema nekim preliminarnim rezultatima, u Bosni je siva ekonomija značajno viša nego u Hrvatskoj i svim ovim zemljama. Procjena je da doseže čak i do 40 posto bruto domaćeg proizvoda. Ta procjena je, po meni, malo pretjerana, ali zasigurno je puno više nego u ostalim tranzicijskim zemljama. Makedonija će vjerojatno zabilježiti sličnu razinu kao i prosjek zemalja kandidata – negdje između 10 - 15 posto. Za Srbiju ne znam, oni nisu ni sastavili te preliminarne procjene.“
„Radila sam šest mjeseci. Prvih tri mjeseca su mi obećavali: ,Sljedeći tjedan ću te prijaviti‘ i tako tri mjeseca. Ostanu visiti po plaću, dvije, tri. Obećavaju: ,Sljedeći mjesec ćeš dobiti duplo više‘. Bez veze.“
„Dolazim iz Zadra i dole radim kao konobar na crno. Kako se to kontrolira, ne znam.“
„Imam prijatelja koji je radio u kafiću, baš tu kod Glavnog kolodvora. Radio je šest mjeseci, čovjek mu je obećavao svaki dan: ,Budem te prijavio‘, ,Budem te prijavio‘ i dečko je na kraju poludio i rekao: ,Idi k vragu‘. Za takvu plaću još čekati šest mjeseci, nikakvo mirovinsko, nikakvo zdravstveno, ništa čovjek nema, to se ne isplati.“
RSE: A da li onda barem daje veću plaću?
„Ma vraga. Plaće su još manje. To su priče da su za rad na crno plaće veće, a ustvari su još manje.“
Iskustva mladih Zagrepčana o golemom broju neprijavljenih radnika u Hrvatskoj, potvrđuje i doktor Davor Mikulić, iz zagrebačkog Ekonomskog instituta:
„Najviše ih je upravo u malim poduzećima i u obrtu, znači u sektoru građevine, trgovine, osobnih i poslovnih usluga.“
Predsjednica Sindikata trgovine Ana Knežević kaže da je sindikat u takvim slučajevima, osobito malim trgovinama i obrtima, gotovo nemoćan:
„Evo već nam se desilo u par slučajeva da jednostavno idu dotle da eliminiraju sve one koji bi potencijalno mogli svjedočiti – prestraše ih, potplate ili bilo što. Imali smo tri slučaja da se uopće ne može dokazati da su ljudi tamo radili.“
Doktor Mikulić upozorava i na novi oblik rada na crno, kojeg poslodavci posljednjih godina sve više prakticiraju – prijave ljude, ali na minimalnu plaću, ostalo im, da bi izbjegli porez, isplaćuju na ruke:
„Puno je lakše dokazati da netko radi kada uopće nije registriran, nego dokazati kolika je njegova stvarna plaća.“
Sindikalna čelnica Ana Knežević - takvog načina izrabljivanja nisu pošteđeni ni visokoobrazovani:
„Informatičari isto tako rade na taj način. Imaju 7.500 plaću, ali su prijavljeni na 2.500, a ostatak dobiju na ruke. Kada ih pitamo da li hoće da mi to prijavimo, kažu: ,Ne, ni slučajno, onda ćemo dobiti otkaz. Uzet će druge‘. To se mora sistemski riješiti. Međutim, država sve to skupa zna, ali ništa se ne dešava. Da je poslodavac platio poreze i doprinose na 7.5000, onda bi država dio koji joj pripada. A da to jako dobro znaju i ništa ne poduzimaju, to je onda očito namjera.“
Dr Davor Mikulić – zbog neprijavljenih radnika, hrvatska država godišnje gubi oko sedam milijardi kuna, a ukupna siva ekonomija doseže i deset posto bruto domaćeg proizvoda:
„Ova procjena od deset posto sive ekonomije, rađena je na metodologiji Eurostata. To je statistička služba Europske unije. Najmanje je imala Slovenija sa oko šest posto, dok su baltičke zemlje imale čak i do 18 - 19 posto bruto domaćeg proizvoda.“
Novi europski projekt mjerenja sive ekonomije, u koji su uključene i ostale države bivše Jugoslavije, bit će gotov do kraja godine:
„Prema nekim preliminarnim rezultatima, u Bosni je siva ekonomija značajno viša nego u Hrvatskoj i svim ovim zemljama. Procjena je da doseže čak i do 40 posto bruto domaćeg proizvoda. Ta procjena je, po meni, malo pretjerana, ali zasigurno je puno više nego u ostalim tranzicijskim zemljama. Makedonija će vjerojatno zabilježiti sličnu razinu kao i prosjek zemalja kandidata – negdje između 10 - 15 posto. Za Srbiju ne znam, oni nisu ni sastavili te preliminarne procjene.“
