Dostupni linkovi

logo-print

Prijeti li svijetu nova trka u naoružanju?


Mnogo se toga desilo otkako je prije više od dvije godine Fondacija Karnegi objavila studiju pod naslovom “Smrtonosni arsenali”, što je zapravo katalog prijetnji, usljed širenja atomskog, biološkog i hemijskog oružja. Pored ostalog, Amerika je krenula u rat protiv Iraka, dijelom i na temelju pretpostavki da ta zemlja raspolaže oružjem za masovno uništavanje. To oružje nikada nije otkriveno. Predsjednik Fondacije Karnegi Džesika Metjus ističe da su autori novog izdanja edicije “Smrtonosni arsenali” nastojali da se strogo drže raspoloživih činjenica:

“Ako smo išta naučili u posljednjih par godina, to je da valja biti što jasniji o mogućnostima širenja oružja. Mislim da se pri tome ne precjenjuju, ni potcjenjuju sposobnosti određenih protagonista”

Džozef Sirinsione, jedan od autora studije, upozorava da je veoma važno raspolagati preciznim podacima o širenju atomskog oruzja, jer rizik nikada nije bio veći:

“Iranski nukelarni program je napredovao. Isto važi za Sjevernu Koreju. Nukelarne komponente se sporije obezbjeđuju nego što je to bio slučaj ranije. Sporije se smanjuje i broj atomskog oružja. Raste nepovjerenje u efikasnost cijelog sistema neširenja tih arsenala.”

Sirinsione potsjeca da na proljetošnjoj konferenciji Ujedinjenih nacija nisu postignuti suštinski sporazumi o neširenju atomskog oružja. Ako se tome dodaju sve stariji nuklearni arsenali i prijetnje nukelarnim terorizmom, svijet je zaista na raskršću:

“Smatramo da je ovo delikatan trenutak. U izvještaju smo ga nazvali prelomnom tačkom. Odluke u narednih par godina o tome - hoće li se određeni napredak iz posljednje dvije dekade nastaviti, što znači dalju redukciju arsenala ili ćemo, ako ne riješimo ključna pitanja, započeti novi veliki talas širenja tog oružja - biće presudne.”

Kada su u pitanju iranski atomski programi, Sirinsione procjenjuje:

“Njima treba dobrih pet do sedam godina da osvoje proizvodnju nukelarnog goriva za reaktore ili za atomsko oružje. Ako se znaju tehnološka ograničenja Irana, to može pomoći u pregovorima. Sadašnje ponašanje Irana je samo dio pregovaračke taktike.”

Jon Volfstal, takođe autor studije, smatra da je problem Islamske republike ipak lakši nego Sjeverna Koreja:

“Jedan od razloga što nisam totalni pesimista je što smo postigli dosta. Južna Afrika je odustala od atomskih arsenala. Ukrajina, Kazahstan i Bjelorusija, koje su bile na trećem, četvrtom i šestom mjestu po prisutnosti nuklearnih arsenala na svojim teritorijama, sada ne raspolažu tim oružjem. Znamo, dakle, kako da se stvari postave ispravno. U slučaju Sjeverne Koreje pitanje je da li je dinamika problema odmakla isuviše. Smatram da je slaba šansa da uvjerimo Pjongjang da nukelarno oružje nije u interesu Sjeverne Koreje.”

Krupno je i pitanje obezbjeđenja nuklearnih potencijala, slažu se obojica sagovornika Radija Slobodna Evropa. Oni pozivaju vlade SAD, Rusije i drugih zemalja da pojačaju napore, kako zalihe obogaćenog urana ne bi pale u ruke terorista.
XS
SM
MD
LG