Dostupni linkovi

Glavne su vođe bile site Bosne


Govoreći o događajima iz jula 1995. godine, profesor Muharem Kreso, iz Sarajevskog instituta za istraživanje zločina, kaže da se tih dana želio uništiti bošnjački narod. Njegovo obraćanje, danas uvodno, kao i ostali govori, bili su posvećeni detaljnoj rekonstrukciji događaja:

“Pad grada Srebrenice i bijeg stanovništva sigurne zone UN-a označilo je kraj vojnih operacija i početak ciklusa operacija konačne likvidacije pojedinaca, te njihovo okupljanje u dva zbjega, odnosno ’dokrajčivanja’ -ovo je njihova riječ - istočnobosanskih enklava i posebno Srebrenice, kako je to bilo i zacrtano na sastanku vrhovnog vojnog i političkog rukovodstva SRJ i RS na Jahorini 4. marta 1995. godine. Značenje tog “dokrajčivanja” jasno je svim poznavaocima velikosrpske doktrine i njenih strateških ciljeva u pojedinim fazama njenog ostvarenja, a 11. jula 1995. shvatila ga je i vlada Kraljevine Holandije.”

Doktor Mint Jan Faber, sa Univerziteta Frije u Amsterdamu, pojašnjavajući ulogu holandskog bataljona u Potočarima, kaže da više nema tajni u holandskoj javnosti. Svi dokumenti su objavljeni, čak i oni koji bi trebali ostati državna tajna 25 godina:

“I ono što se može vidjeti jeste da su 11. jula, kada su Srbi ušli u enklavu, ministar odbrane i ostali ministri na sastanku holandske Vlade govorili da se treba bojati da će oni ubiti muškarce muslimane. Bili su svjesni toga i dali su instrukcije holandskim generalima da zaštite te ljude. Ali tada je napravljena najveća greška. Evakuacija Srebreničana prepuštena je Mladiću.”

I Tilman Cilh, iz Društva za ugrožene narode iz Getingena u Njemačkoj, podsjetio je na pokušaje njegovog udruženja da nešto učini tih dana:

“Sjećam se da smo 12. i 13. jula izdali saopštenja da je nekoliko hiljada ljudi koncentrisano u Bratuncu. Upozorili smo, također, da je 1992. godine tamo ubijeno je oko dvije hiljade ljudi. Ali međunarodna zajednica nije ništa uradila.”

Četverodnevna Konferencija “Genocid nad Bošnjacima sigurne zone Srebrenica” završava se sutra.

* * * * *

“Nismo uspjeli spasiti bosanske muslimane”, kaže Diego Aria, bivši venecuelanski ambasador pri UN-u i dodaje da veliku odgovornost za to snosi i Butros Butros Gali, koji je prešutio Vijeću sigurnosti
izvještaj koji je uputila Sadako Ogata, visoki komesar za izbjeglice pri UN-u, u kojem je upozorila da se sprema genocid.

Diego Aria, bivši venecuelanski ambasador pri UN-u, srebrenički genocid naslutio je još 1993. godine prilikom posjete ovoj enklavi. Na suđenju bivšem jugoslovenskom predsjedniku, Slobodanu Miloševiću, u Hagu izjavio je kako se masakr u Srebrenici nije smio dogoditi:

“1993. godine kada je misija Ujedinjenih nacija došla u Srebrenicu, ja sam imao priliku da vodim tu misiju. Rekao sam tada jasno u zvaničnom izvještaju da se usporeni genocid dešava u Srebrenici i da Ujedinjene nacije i međunarodne organizacije treba da djeluju. I nisu reagovali.”

Izostanak reakcije Aria dijelom pripisuje i tadašnjem generalnom sekretaru UN-a, Butrosu Butrosu Galiju. Gali je, naime, prešutio Vijeću sigurnosti
izvještaj koji je uputila Sadako Ogata, visoki komesar za izbjeglice pri UN-u. Srebrenica je, tvrdi Aria, mogla biti spašena:

“Tokom haških procedura sam otkrio neke dokumente koje je poslala komesar Ujedinjenih nacija, gospođa Ogata, u kome upozorava generalnog sekretara još u decembru 1992. godine da će velika katastrofa, ogromnih razmjera, da se dogodi u Srebrenici. Rekla mu je da upozori ratne lidere i Vijeće sigurnosti. Generalni sekretar tada nije iznio taj izvještaj. A to bi prisililo Vijeće da nešto uradi.”

U vrijeme stvaranja zaštićenih zona dogodilo se nešto nedopustivo. Zahvaljujući rezolucijama, Bošnjacima je uskraćeno pravo da se brane, za šta Aria i predstavnik Pakistana nisu željeli glasati:

“Kad smo se suočili s realnošću, rekli smo: ’Ne, mi stvaramo veoma nesigurne zone, stvaramo geta sa vlastitim čuvarima iz Ujedinjenih nacija.’ Zato je posljednja rezolucija 839. odgovorna za ono što se desilo u Srebrenici.”

Aria je upozorio UN i zemlje koje su glasale da će jednoga dana snositi posljedice za oduzimanje prava na odbranu BiH:

“Danas postoje tužbe čak i protiv Ujedinjenih nacija, koje su podigle majke Srebrenice, i još protiv nekih drugih organizacija. Jedna od najslabijih tačaka je što međunarodna zajednica i zemlje članice UN-a još u potpunosti nisu prihvatile odgovornost.”

Dok su se bosanskohercegovačke vlasti na međunarodnom planu borile da pokažu značaj opstanka jedinstvene BiH, u UN-u su imali samo jedan cilj - zaustaviti rat po bilo kojim uslovima:

“Glavne su vođe bile site Bosne i htjeli su naći dogovor po bilo koju cijenu, pa i odvojiti Bosnu po etničkoj osnovi, što se dogodilo danas. Što je Karadžić, ratni zločinac, predložio tada, to je ono što ima danas. Ima dio zemlje koji se zove republika, sa gotovo njegovim imenom. Na kraju konflikta zločinci su dobili što su htjeli od međunarodne zajednice.”

Na desetogodišnjicu obilježavanja srebreničkog genocida, Aria sa žaljenjem konstatuje:

“Nismo uspjeli spasiti bosanske muslimane.”
XS
SM
MD
LG