Dostupni linkovi

logo-print

Isto plaču i naše majke


Nekoliko hiljada ljudi prisustvovalo je danas u Bratuncu i Srebrenici, gdje je, uz služenje parastosa i održavanje svečane akademije, obilježeno stradanje Srba u proteklom ratu u regiji Srebrenice. Prema podacima Vlade RS-a, na tom području je od 1992. do 1995. godine ubijeno više od 3.200 Srba.

Borislav Paravac, član Predsjedništva BiH, kaže da je ovo prilika da se sagleda cjelokupna situacija u ovom kraju:

“Mislim da je ovo prilika da se sagleda cjelokupna situacija u Srebrenici u cjelokupnosti, da jedna tragedija ne može biti izlovana od druge tragedije. Danas smo ipak konstatovali da su sva srpska sela u opštini Srebrenica bila spaljena 1992. godine. Prema tome, bez kajanja i bez praštanja međusobno, a na to spremne moraju biti sve tri strane u BiH, nema sveopšteg pomirenja. Mislim, inicijativa bi morala da pođe - i ja sam jučer bio spreman da dođem u Srebrenicu i bio sam u Srebrenici - očekivao sam nekoga i danas sa druge strane.”

Treba raditi na pomirenju i traženju istine o svim zločinima, rekao je Dragan Čavić, predsjednik RS-a:

“Nije nimalo lako, ali ono što treba činiti je otvarati proces da ti ljudi međusobno vraćaju povjerenje, a to znači da u ovakvim prilikama, ni jučer ni danas, nije potrebno glorifikovati bilo kakvu ideju koja može biti u funkciji neke nove nestabilnosti. Gledajte, ja sam prije dolaska u crkvu bio u selu Zalazje. Selo Zalazje je 1992. godine na Petrovdan bilo mjesto krvavog zločina u kome je stradala 41 civilna osoba, od kojih 7 ni dan-danas se ne zna gdje su. To su ljudi, nisu brojevi. Kao što traže svi oni koji traže, Bošnjaci, svoje nestale u Srebrenici iz julskih događaja, tragičnih događaja, mjeseca u kojem se desio krvavi zločin, imaju pravo da se njihovi nestali nađu i da se utvrdi istina o njihovom stradanju i kazne oni koji su to počiinili, to pravo jednako je za svakoga. Sve žrtve imaju svoje ime i prezime.”

Poi riječima Čavića, obaveza svih je da se svi zločini osude:

“Sve one koji su počinili zločine, uopšte ne govorim o imenima. Srbi koji su počinili zločine treba da odgovaraju za zločine, Bošnjaci koji su počinili zločine treba da odgovaraju za zločine, Hrvati koji su počinili zločine treba da odgovaraju za zločine. To je naša obaveza. Ako toga ne bude, mi ćemo imati ponovo seriju spomenika u nekom budućem vremenu.”

U izvještaju Biroa republičke vlade za odnose sa javnošću ističe se da je tokom posljednjeg rata na užem području Srebrenice i Bratunca stradalo najmanje 1300 Srba. U regionu srednjeg Podrinja i Birča broj stradalih je veći od 3000.

*****

Na današnje dešavanje u Bratuncu i Srebrenici ne gledaju svi blagonaklono, pogotovo što se obilježavanje zločina nad Srbima dešava samo dan kasnije od obilježavanja srebreničkog masakra nad Bošnjacima. Član Glavnog odbora Stranke demokratske akcije, Ramiz Salkić, smatra da se tu radi o čistoj provokaciji i pokušaju izjednačavanja sa genocidom u Srebrenici:

“Pogotovo odabir današnjeg datuma, koji ni po čemu nema simbolike sa stradanjima ljudi u Kravici, niti simbolike sa bilo kakvim stradanjima ljudi na području opštine Bratunac, samo po sebi govori da je to provokacija i sakupljanje, da tako kažem. To je spomenik svima žrtvama biračke regije, koliko ja znam. Govori o tome da neko smišljeno želi da u neposrednoj blizini Memorijalnog centra u Potočarima napravi nekakvo slično obilježje.”

Predsjednik Boračke organizacije RS-a, Savo Cvjetinović, kaže kako se manifestacija obilježavanja stradanja Srba u srebreničkom kraju dešava već punih devet godina na pravoslavni praznik Petrovdan. 12. jul se prirodno nametnuo, tvrdi Cvjetinović, jer se na taj datum 1992. godine desio prvi veliki zločin nad Srbima u Podrinju, kada je u selima Biljača, Sase i Zalazje na najsvirepiji način ubijeno 68 muškaraca, žena i djece:

“Mi ovim što smo radili, nismo ničim učinili da njihov bol i njihov ponos budu manji zbog toga što su oni imali juče pomen za svoje žrtve. Ono što najgore što se dešava danas to je diskriminacija žrtava. Isto plaču i naše majke kao i njihove majke za poginulim sinovima.”

Cvjetinović smatra da to što su pomen srpskim žrtvama izbjegli predstavnici Bošnjaka, te Visoki predstavnik i drugi međunarodni zvaničnici koji su juče bili u Potočarima, samo dokazuje da se zločini različito tretiraju u našoj državi.

Portparol OHR-a, Ljiljana Radetić:

“Visoki predstavnik nije bio u mogućnosti da prisustvuje današnjoj komemoraciji u Zalazju kod Bratunca, ali je poslao svog izaslanika. Visoki predstavnik je rekao jučer da je zločin u Srebrenici svakako najgori koji je počinjen. Zločin u Srebrenici stavlja ovaj čin u kategoriju najbrutalnije pripremljenih ratnih zločina. Međutim, to nije bio jedini zločin koji se dogodio. Sjećanje na mrtve, bilo da su oni Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, mora biti poštovano, a vlasti u BiH moraju se pobrinuti da oni koji su odgovorni izađu pred lice pravde.”

Bivši predsjednik Komisije za Srebrenicu, Milan Bogdanić, u kontekstu jučerašnjeg pomena bošnjačkim, a danas i srpskim žrtvama u i oko Srebrenice, naglašava kako je Komisija uradila traženi posao da se ispita stradanje Bošnjaka u Srebrenici u julu 1995. godine, ali da su ta dešavanja izvučena iz istorijskog konteksta onoga što se tamo dešavalo u toku rata:

“Jer, upravo bez cjelovitog sagledavanja i tretiranja tih događaja nema pomirenja, nema budućnosti. Mislim da bi neko srećno rješnje bilo da se ipak formira neka komisija na nivou BiH i da se sagleda cjelovitost događanja.”

Bogdanić je posebno istakao da ne treba osporavati pravo nijednom narodu da obilježava stradanje svojih najmilijih, te da u tome svemu datumi ne igraju ni najmanju ulogu.

*****

Na komemoraciju, koja se održava u Bratuncu. što se Srbije tiče, otputovali su predstavnici Demokratske Stranke Srbije, Srpske Radikalne Stranke i Socijalističke Partije Srbije. U ime predsednika republike Srbije, Borisa Tadića, pomenu je prisustvovao njegov savetnik Jovan Simić. Savetnik premijera Vojislava Koštunice, Vladeta Janković smatra da je neophodno da se oda pošta svim žrtvama na prostoru bivše Jugoslavije i da ne vidi ništa sporno u tome da se, samo dan nakon obeležavanja masakra Bošnjaka u Srebrenici, održava komemoracija srpskim žrtvama u Bratuncu:

„Prosto moramo biti jednodušni i sa ove i one strane granice. Da se oda podjednako pošta svim žrtvama, kao što se podjednako osuđuju svi zločini.''

Sam odlazak predstavnika partija i institucija u Bratunac doživljava se, međutim, u javnosti u Srbiji kao pokušaj stvaranja nekakvog balansa između srpskih i bošnjačkih žrtava, o čemu smo razgovarali sa predsednicom frakcije Građanskog saveza Srbije ''11. decembar'', Vesnom Pešić:

''Izgleda kao da se mi od nečega branimo. Da se branimo od Srebrenice, pa kažemo: 'Evo i mi smo imali žrtve'. Kako neko može da pravda ubijanje 8.000 ljudi? Ne može zločin zločinom da se pravda.''

Naravno, niko ne osporava da je na području Gornjeg Podrinja pobijeno tokom rata više od 2.000 Srba. Ali, na tendeciju da se srebrenički zločin prećutno opravdava stradanjem srpskog stanovništva, skreće pažnju i pozorišni reditelj Dejan Mijač:

''Normalno je da oni koji su prihvatili logiku tog zločina ne mogu, a da nemaju nekakvo opravdanje. Kada ga nemaju, onda ga izmišljaju, ali postoje, nažalost, u tom žrtvovanju i u žrtvama kategorije. Ima jedna posebna vrsta zločina: 'Ubiti zarobljene, nenaoružane ljude'. I sada, normalno, ljudi pokušavaju da izbave svoju savest i onda konstruišu to što konstruišu.''

Savetnik premijera Republike Srbije Vladeta Janković kaže, međutim, da aktuelna vlast u Srbiji ne podstiče na bilo koji način klimu relativizacije zločina počinjenog u Srebrenici:

''Suština je da je osuda tih zločina sasvim nedvosmislena, iskrena i najoštrija. Da je osnovno identifikovati sve počinioce imenom i prezimenom, jer ih imaju i žrtve. Tek kada pojedinci budu izvedeni pred lice zakona, onda će pokojnici moći mirno da počivaju. Ali, zločin nesme ostati nekažnjen i ova vlada i, svakako, stranka koja čini njenu okosnicu, do kraja će se boriti da se to ispuni.''

Reditelj Dejan Mijač smatra da javnost u Srbiji još uvek ima problem da shvati da svi ostali zločini počinjeni u ratu moraju ostati u senci srebreničkog masakra:

''Ako išta bude sinonim tog suludog rata, to će biti zločin u Srebrenici. Pominjati da je krvoprolića bilo i pre i posle, pokušati da se jedna stvar postaje skoro jedno istorijsko, ritualno obeležje, da se na neki način amortizuje, nije u redu. Bez dobrog sagledavanja besmisla, koje smo živeli deset godina, nema pokajanja, a bez pokajanja nema mira ni unutar nas, ni nas u odnosu sa drugima.''
XS
SM
MD
LG