Londonska podzemna željeznica ponovo je u funkciji, ali još uvijek ne u kapacitetu kao prije bombaških napada prošlog četvrtka. Uz odvažnost i stoicizam, toliko karakterističan za ostrvljane, žitelji britanske prijestonice nastoje da svoje živote vrate u kolosjek rutine.
“Morate ići dalje, ne smijete dopustiti da vas ovakve stvari zastraše”, kaže Londonac, sublimirajući raspoloženje sugrađana.
Britanski premijer Toni Bler odao je priznanje upravo tom nesalomivom duhu. U intervjuu BBC-iju, on je kazao da ni sva policija svijeta ne može spriječiti teroriste odlučne da napadnu, ne birajući ni sredstva, ni žrtve. Civilno društvo mora učiniti sve da zaštiti svoje građane, ali je od presudne važnosti da se otklone duboki korijeni terorizma, a to su obespravljenost, nedostatak demokratrije I Bliskoistočni sukob, istakao je Bler:
“Nema nade u terorizmu, niti budužnost zbog koje je vrijedno živjeti. Nada je alternativa mržnji. To mi nudimo umjesto politike terora.”
Premijer je izrazio uvjerenje da teroristički napadi na London neće izazvati podjele i mržnju u britanskom društvu. Podsjetimo da u Britaniji živi 1,6 miliona muslimana. U osmomilionskom Londonu svaki deseti stanovnik je pripadnik ove vjere. Prošlog četvrtka, dvije od četiri bombe su eksplodirale u metrou u zonama britanske metropole u kojima su upravo muslimani većina. Teroristi, dakle, nisu birali, iako tvrde da se bore u ime islama. Mansur Sah, predsjednik Muslimanskog udruženja Ahmadija iz južnog Londona ne krije bojazni:
“Suočićemo se sa nekom vrstom otrovnih reakcija nekih u britanskom društvu. To je razumljivo, jer oni smatraju da su muslimani izveli napad. Mislim da je ogromna većina Britanaca ipak krajnje tolerantna i ima razumijevanja, oni znaju šta se desilo i neće pribjeći terorizmu.”
Udari na London pokrenuli su širom Evrope i Sjedinjenih Država mehanizme pojačane pripravnosti i zaštite i takva reakcija je razumljiva, tvrde eksperti za borbu protiv terorizma. Frenk Cilufo, nekadašnji savjetnik za bezbjednost američkog predsjednika Džordža Buša, upozorava:
“Nikada nećemo biti u poziciji da zaštitimo svakoga, svugdje i uvijek od bilo koje vrste napada, to je nemoguće u otvorenom društvu. Postoje ipak koraci, kako bi se posljedice napada svele na minimum i kako bi protivnik teže izveo napad. “
Čarls Penja, analitičar u Kejto institutu u Vašingtonu, procjenjuje da bi, umjesto stvaranja iluzije da su bezbjedni, predsjednik Buš trebao otvoreno kazati građanima zašto grupe, poput Al Kaide, vode rat protiv Amerike i saveznika:
“Kada se radi o Bin Ladenu i Al Kaidi, ono što čujemo je bla, bla, bla, ubijte Amerikance, bla, bla, bla. Tako mi pretpostavljamo da oni jedino što žele jeste da nas ubijaju. To je politička retorika, čujete je od Buša, čuli ste je od Blera. To je razumljivo neposredno nakon napada. Ono što nikada ne čujemo su uzroci.”
Na tragu ovakvog razmišljanja, “Fajnanšl Tajms” ističe da Zapad mora učiniti dodatni napor da shvati okolnosti koje omogućavaju širenje fanatizma i podrške teroru. Najveći povod ogorčenja u arapskom svijetu je spoj tiranije i ugnjetavanja, a ne izraelsko-arapski sukob, kojim manipulišu arapski vlastodršci. Ako zapadne zemlje ostanu u dosluhu sa lokalnim despotima, rat ideja biće izgubljen, džihadisti će zakoračiti u glavnu struju muslimanskog društva, a zajedničke vrijednosti Islama i Zapada će propasti, upozorava londonski dnevnik.
Dejvid Klark, nekadašnji savjetnik u britanskoj laburističkoj vladi, procjenjuje da je ideja rata protiv terora otpočetka krivo postavljena, jer je podrazumijevala fiksne ciljeve i neidentifikovanog neprijatelja. Efikasna strategija polazi od toga da se pažnja sa terorizma usmjeri na uslove koji omogućavaju regrutovanje ekstremista, ukazuje Klark u autorskom tekstu za londonski “Gardijan.” Nema nade da će terorizam biti poražen, dok se legitimni zahtjevi Arapa ne uzmu najozbiljnije u razmatranje, konstatuje ovaj ekspert.
Britanska policija nastoji u međuvremenu da sklopi složeni mozaik krvavih napada. Tri eksplozivne naprave u londonskom metrou aktivirane su u četvrtak ujutro gotovo simultano, što navodi na zaključak da se ne radi o napadima bombaša - samoubica. Ko su napadači, jesu li došli spolja ili žive u Britaniji? Na to pitanje još nema odgovora. Ketlin Ridolfo, regionalni analitičar Radija Slobodna Evropa, uočava da Evropa postaje sve jača baza Al Kaide:
“Uspjeh ove mreže sadržan je u činjenici da je nastala kod kuće i da u njoj djeluju muslimani koji žive u evropskim zemljama, koji poznaju teren, imaju evropske pasoše, koji im olakšavaju putovanje u Evropi i na Bliskom istoku.”
U posljednih šest mjeseci širom Evrope aktivirane su uspavane terorističke ćelije, ustvrdio je prošlog mjeseca britanski nedeljnik “Observer”, pozivajući se na obavještajne izvore.
Ruski dramaturg Anton Čehov svojevremeno je napisao: ako u prvom činu drame na zidu postoji okačena puška, u trećem činu ona mora opaliti. Analogija, čini se, važi i za napade u Londonu i to britanski obavještajci i političari ne poriču.
“Nakon 11. septembra 2001., predsjednik Buš imao je moralno pravo da poruči svijetu –ili ste s nama ili protiv nas. Nakon 07.07 2005., Britanija ima moralno pravo da glasnije kaže da je sadašnja strategija u borbi protiv terorizma neuspješna i da je kucnuo čas za promjenu”, primjetio je već pomenuti Dejvid Klark, bivši savjetnik u britanskoj Vladi.
“Morate ići dalje, ne smijete dopustiti da vas ovakve stvari zastraše”, kaže Londonac, sublimirajući raspoloženje sugrađana.
Britanski premijer Toni Bler odao je priznanje upravo tom nesalomivom duhu. U intervjuu BBC-iju, on je kazao da ni sva policija svijeta ne može spriječiti teroriste odlučne da napadnu, ne birajući ni sredstva, ni žrtve. Civilno društvo mora učiniti sve da zaštiti svoje građane, ali je od presudne važnosti da se otklone duboki korijeni terorizma, a to su obespravljenost, nedostatak demokratrije I Bliskoistočni sukob, istakao je Bler:
“Nema nade u terorizmu, niti budužnost zbog koje je vrijedno živjeti. Nada je alternativa mržnji. To mi nudimo umjesto politike terora.”
Premijer je izrazio uvjerenje da teroristički napadi na London neće izazvati podjele i mržnju u britanskom društvu. Podsjetimo da u Britaniji živi 1,6 miliona muslimana. U osmomilionskom Londonu svaki deseti stanovnik je pripadnik ove vjere. Prošlog četvrtka, dvije od četiri bombe su eksplodirale u metrou u zonama britanske metropole u kojima su upravo muslimani većina. Teroristi, dakle, nisu birali, iako tvrde da se bore u ime islama. Mansur Sah, predsjednik Muslimanskog udruženja Ahmadija iz južnog Londona ne krije bojazni:
“Suočićemo se sa nekom vrstom otrovnih reakcija nekih u britanskom društvu. To je razumljivo, jer oni smatraju da su muslimani izveli napad. Mislim da je ogromna većina Britanaca ipak krajnje tolerantna i ima razumijevanja, oni znaju šta se desilo i neće pribjeći terorizmu.”
Udari na London pokrenuli su širom Evrope i Sjedinjenih Država mehanizme pojačane pripravnosti i zaštite i takva reakcija je razumljiva, tvrde eksperti za borbu protiv terorizma. Frenk Cilufo, nekadašnji savjetnik za bezbjednost američkog predsjednika Džordža Buša, upozorava:
“Nikada nećemo biti u poziciji da zaštitimo svakoga, svugdje i uvijek od bilo koje vrste napada, to je nemoguće u otvorenom društvu. Postoje ipak koraci, kako bi se posljedice napada svele na minimum i kako bi protivnik teže izveo napad. “
Čarls Penja, analitičar u Kejto institutu u Vašingtonu, procjenjuje da bi, umjesto stvaranja iluzije da su bezbjedni, predsjednik Buš trebao otvoreno kazati građanima zašto grupe, poput Al Kaide, vode rat protiv Amerike i saveznika:
“Kada se radi o Bin Ladenu i Al Kaidi, ono što čujemo je bla, bla, bla, ubijte Amerikance, bla, bla, bla. Tako mi pretpostavljamo da oni jedino što žele jeste da nas ubijaju. To je politička retorika, čujete je od Buša, čuli ste je od Blera. To je razumljivo neposredno nakon napada. Ono što nikada ne čujemo su uzroci.”
Na tragu ovakvog razmišljanja, “Fajnanšl Tajms” ističe da Zapad mora učiniti dodatni napor da shvati okolnosti koje omogućavaju širenje fanatizma i podrške teroru. Najveći povod ogorčenja u arapskom svijetu je spoj tiranije i ugnjetavanja, a ne izraelsko-arapski sukob, kojim manipulišu arapski vlastodršci. Ako zapadne zemlje ostanu u dosluhu sa lokalnim despotima, rat ideja biće izgubljen, džihadisti će zakoračiti u glavnu struju muslimanskog društva, a zajedničke vrijednosti Islama i Zapada će propasti, upozorava londonski dnevnik.
Dejvid Klark, nekadašnji savjetnik u britanskoj laburističkoj vladi, procjenjuje da je ideja rata protiv terora otpočetka krivo postavljena, jer je podrazumijevala fiksne ciljeve i neidentifikovanog neprijatelja. Efikasna strategija polazi od toga da se pažnja sa terorizma usmjeri na uslove koji omogućavaju regrutovanje ekstremista, ukazuje Klark u autorskom tekstu za londonski “Gardijan.” Nema nade da će terorizam biti poražen, dok se legitimni zahtjevi Arapa ne uzmu najozbiljnije u razmatranje, konstatuje ovaj ekspert.
Britanska policija nastoji u međuvremenu da sklopi složeni mozaik krvavih napada. Tri eksplozivne naprave u londonskom metrou aktivirane su u četvrtak ujutro gotovo simultano, što navodi na zaključak da se ne radi o napadima bombaša - samoubica. Ko su napadači, jesu li došli spolja ili žive u Britaniji? Na to pitanje još nema odgovora. Ketlin Ridolfo, regionalni analitičar Radija Slobodna Evropa, uočava da Evropa postaje sve jača baza Al Kaide:
“Uspjeh ove mreže sadržan je u činjenici da je nastala kod kuće i da u njoj djeluju muslimani koji žive u evropskim zemljama, koji poznaju teren, imaju evropske pasoše, koji im olakšavaju putovanje u Evropi i na Bliskom istoku.”
U posljednih šest mjeseci širom Evrope aktivirane su uspavane terorističke ćelije, ustvrdio je prošlog mjeseca britanski nedeljnik “Observer”, pozivajući se na obavještajne izvore.
Ruski dramaturg Anton Čehov svojevremeno je napisao: ako u prvom činu drame na zidu postoji okačena puška, u trećem činu ona mora opaliti. Analogija, čini se, važi i za napade u Londonu i to britanski obavještajci i političari ne poriču.
“Nakon 11. septembra 2001., predsjednik Buš imao je moralno pravo da poruči svijetu –ili ste s nama ili protiv nas. Nakon 07.07 2005., Britanija ima moralno pravo da glasnije kaže da je sadašnja strategija u borbi protiv terorizma neuspješna i da je kucnuo čas za promjenu”, primjetio je već pomenuti Dejvid Klark, bivši savjetnik u britanskoj Vladi.
