Dostupni linkovi

logo-print

Selo blizanaca kod Bijelog polja


Ako su djeca najveće bogatstvo, onda se niko ne bogati brže nego Trpežani, stanovnici malog sela u beranskoj opštini. U oko petstotina kuća u tom mjestu i bližoj okolini u svakoj su se desetoj rađali blizanci. Pojava i učestalos od prije tridesetak godina i nauka kažu da su genetske predispozicije odlučujuće u tome, mada su neki Trpežani za tu božiju blagodet skloni da vjeruju da im pripomaže hiljadumetarska nadmorska visima, zdrava sredina, voda i hrana. U minulih nekoliko godiina, međutim, mnogi su se tamošnji mještani raselili, tako da se godišnje jedva i rodi neko dijete, a najmlađe petogodišnje blizance imaju Murija i Skender Skenderović:

«Kad sam je bio, znači moja generacija, u školi, u prvom razredu upisano je četiri para u mom odjeljenju, što je svojevrsni rekord i za Ginisovu knjigu je. Mi trenutno raspolažemo sa podacima u Trpezima dvades' i tri para imamo. Jedna žena rodila je tri para, onda dvije po dva i tako».

RSE: Vi ste majka blizanaca?

M. SKENDEROVIĆ: Jesam.

RSE: Odakle ste?

M. SKENDEROVIĆ: Otud iz Rožaja.

RSE: Kada ste došli jeste li pretpostavljali da biste mogli biti majka blizanaca?

M. SKENDEROVIĆ: Nijesam. Čula sam, baš mi je muž pričao da ima. Nijesam se za to nadala da ću i ja imat.

RSE: Je li lakše blizance odnjivit ili dvaput po jedno?

M. SKENDEROVIĆ: Pa, lakše, bogumi, po jedno.

S. SKENDEROVIĆ : Možda bi trebala i medicina da ispita ovaj fenomen.

Pedagog u trpeškoj šloli Rešad Ramčilović kaže da su se sa godinama Trpežani navikli na tu svoju osobenost, odnosno djecu, blizance od kojih su mnoga danas i odrasla, a u nekim slučajevima postala i roditelji blizanaca:

S.SKENDEROVIĆ. Selo Trpezi, može se slobodno nazvati, selo blizanaca. Na toliko malom prostoru, u jednom selu ima četrdesetšestoro blizanaca. Ako uključimo i ovu «trojku» skoro pedeset.

A «trojka» je ipak posebnost posebnog sela Trpezi. Roditelji Šemsida i Hasan Skenderović sjećaju se događaja koji se zbio prije tačno deset godina:

H. SKENDEROVIĆ: Mogu da vi kažem, to je bilo neko moje veliko iznenađenje. Nijesma mogao da vjerujem kada sam primijetio burazera, on je mene čestitao «trojku i to je rijetko da se dešava kao u Trpezima. Prirodno stvoreno i tako se nešto razvijalo iz dana u dan, dok je sad malo teže. Ta omladina, nema je ovdje, a nema ni blizančadi.

Š.SKENDEROVIĆ: Ne znam. Ovo jes' fino i sve to, al' teško odgajit, teško iznjiviti. Mašinu nijesam imala, ni vodu u kuću, ni ništa imali nijesmo. Lašnje po jedno njivit, pa pet, šestoro da iznjiviš, nego «trojku». Ja samo to znam kako sam ih iznjivila, drugi niko ne zna.

H. SKENDEROVIĆ: U šali ljudi kažu šta jedeš, đe piješ, kako šetaš i svega toga je bivalo, mada nemam tačnih podataka da li vodom, da li vazduhom, da li nekim drugim prirodnim ljepotama, ali to je sve prirodno, što ono kažu.

RSE: Možda neke vještine?

H. SKENDEROVIĆ: Nije primijećeno neke vještine, ali, eto tako došlo je do toga. Ipak mislim da je to slučajnost.
XS
SM
MD
LG