Dostupni linkovi

logo-print

Izaći iz zamke lažnog relativiziranja


Ipak, Eva Bahovec sa vidnom strašću u govoru objašnjava zašto smatra da je jedan od najsnažnijih trenutaka Slovenije bila moćna, višemesečna borba svih nevladinih organizacija i brojnih intelektualaca da u slovenački Ustav uđe član o pravu žene na izbor da li će da rodi. O tome je napisala knjigu. Bila je i među najangažovanijim borcima u ovoj najširoj feminističkoj akciji. Smatra da je veoma dobro što u Sloveniji nije uvedeno religiozno obrazovanje u osnovne škole. Zabrinuta je što je u ovom trenutku na vlasti u Sloveniji koalicija desnih stranaka. Nada se da oni neće u Sloveniji biti dugo na vlasti.

Eva Bahovec predaje i na Ženskim studijama u Ljubljani i na Euro-balkanskom institutu u Skoplju. Objavila je i studiju iz istorije filozofije: Kopernik – Darvin - Frojd. Smatra da se o njoj ne može izvoditi nikakva slika, niti identitet, ako o sebi kaže da je rođena u Sloveniji, ili da je žena, ili da je filozof, ili da je udata i da je majka dvoje dece. Priznaje za svoj identitet intelektualni aktivizam do koga je došla iz filozofske teorije, iz feminističkog pokreta i njegove životne prakse. Evu Bahovec krase dve lične osobine: strahovita stvaralačka strast i upornost u radu, koje su prosto nerazdvojive. Svojom privilegijom smatra što sam je upoznala na skupu Tranziciona pravda u bivšoj Jugoslaviji, u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu, održanom pre nekoliko dana.


RSE: Sada ste u Ohridu. Pre toga ste bili u Beogradu. Da li su to vaše uobičajene ture po regionu?

BAHOVEC: Dosta je ovakvih prilika u kojim vrlo rado učestvujem. U Beogradu je bila konferencija o tranzicionoj pravdi. Na Ohridu je ljetna škola iz područja ženskih studija i studija roda, koju smatram za jednu vrlo važnu oblast znanja koja se širi po svim krajevima Evrope.

RSE: Ne putujete samo vi po regionu, nego pratite i studente koji su poželeli da vide neke centre bivše Jugoslavije.

BAHOVEC: Putovanje po čitavoj Evropi je dio akademskog života, pogotovo sada. Imamo različite razmjene sa različitim univerzitetima u svim državama Evrope. Ove godine se prvi put desilo da su naši studenti filozofije organizirali turu po mjestima bivše Jugoslavije, da bi vidjeli kako se tamo predaje filozofija i šta studenti tamo rade, šta bi se moglo učiniti protiv društvenog zaborava.

RSE: Gde su sve studenti bili?

BAHOVEC: Ovog puta su organizirali turu: Zagreb – Sarajevo - Novi Sad - Beograd. Išli smo na filozofske fakultete u svim ovim krajevima. Sreli smo neke profesore i studente. Bilo je vrlo interesantno. Mislim da je to za naše studente bilo vrlo dragocjeno iskustvo što se tiče same filozofije i studija. Neki od studenata su po prvi put putovali ovim krajevima.

RSE: Rekli ste da je taj put, put protiv zaborava. Šta ne žele da zaborave slovenački studenti?

BAHOVEC: Imamo jedno razdoblje u istoriji koje je vrlo interesantno sa gledišta intelektualnog prostora kojeg smo svi dijelili, a pogotovo je interesantan za razvoj filozofije vezan za ovaj prostor. Kao studenti, a i kasnije, mi smo puno čitali knjige iz područja filozofije koje su bile izdate u Zagrebu ili Beogradu. Toga više nema. To je samo jedan aspekt toga što je vrlo važno u vezi sa tim što bi smo mogli nazvati društveni zaborav. Živjeli smo u zajedničkoj državi koja je obuhvatala širu kulturnu, političku i društvenu sredinu u kojoj se desilo puno toga zajedničkog. U Zagrebu su se studenti sreli sa profesorom Kangrgom, koji je poznat stručnjak za Kanta i koji sada piše knjigu o Marksu. U Sarajevu su se sreli sa profesorom Ugom Vlaisavljevićem koji se bavi područjem savremene francuske filozofije. U Beogradu su razgovarali sa profesorom Kozomarom. Našim studentima se činilo simptomatično baš to da se filozofija reducira na neke pravce koji kao da nemaju nikakvu vezu sa tim što se događa u životu i politici.

RSE: Šta su studenti govorili kada su se vraćali u Sloveniju? Šta je bilo najznačajnije za njih na tom putu?

BAHOVEC: Za njih je bilo značajno da vide što se radi na području filozofije, kao i to da ostvare kontakte sa svim ovim krajevima i ljudima koji su bili do sada na distanci. Njihova želja je bila da to urade i sve su sami organizirali. O tome smo pričali u kontekstu naših studija i novije istorije filozofije. Ideja protiv društvenog zaborava je vezana za intelektualni prostor. Imali smo vrlo interesantnu intelektualnu tradiciju. U vremenu kada smo ušli u Evropsku uniju, to je vrlo važno.

RSE: Da li su se studenti posebno vraćali na devedesete godine?

BAHOVEC: Na to su različito gledali stariji i mlađi studenti. Neki studenti post diplomskih studija imali su mnogo više informacija o tome i puno su više o tome razmišljali. Mlađim studentima bi trebalo mnogo više informacija i više razgovora na tu temu.

RSE: Koliko su mlađe generacije u Sloveniji okrenute prošlosti i koliko ih zanima ono što se događalo devedesetih godina? Da li je to tema kojom se bave mladi ljudi?

BAHOVEC: U tome postoje velike razlike. To zanima one studente koji su o tome informirani, koji o tome čitaju i koji su aktivni u raznim organizacijama. Studenti Fakulteta za društvene nauke su uradili poseban broj svog časopisa koji je vezan za Balkan. Mislim da je mlađa generacija, ne samo kod nas, nego i u drugim državama Evrope, manje informirana o svemu. Možda im treba pomoći. Mlađa generacija je osjetila potrebu da se približi svojim kolegama sa Balkana. Ima puno dobre volje i sa slovenačke i sa srpske strane. Veze se proširuju.

RSE: Definišete Sloveniju kao post berlinsku?

BAHOVEC: To je za mene možda najbolji izraz da ne kažem prelaz iz komunizma u demokraciju. Ova simbolična granica u istoriji se može obilježiti kao pad Berlinskog zida. Možda je suviše rano praviti priču o istoriji jer bi ona bila obilježena nekim parcijalnim perspektivama. Kod nas u Sloveniji se dešavalo da se ljudi različitih političkih orijentacija, koji su vezani za neku političku stranu, puno zalažu za to da svaki piše svoju vlastitu povijest. Mislim da to nije dobro. Treba nam još vremena kako bi smo sa distance mogli reći što se zbilja zbilo, ali to ne znači da već sada to ne treba imati u svijesti. To je neki kontinuirani proces i najgore što se može desiti je da se sve zaboravi i da se kaže da sve što je bilo, bilo je loše.

RSE: U svim bivšim zemljama Jugoslavije se kaže da je kamen međaš bila 1991. godina i početak rata na ovim prostorima.

BAHOVEC: Naša novija povijest je vezana za samostalnost države i na situaciju koja je bila jako pogodna za Sloveniju jer smo imali samo deset dana rata. Glavno pitanje za sve nas, koje se tada pojavilo, bilo je kako sada stvoriti nešto novo, kako sada da se angažiramo u novoj društvenoj i političkoj situaciji i da možda to razumijemo kao neku potencijalnost, kao neku otvorenost u kojoj bi trebali da uradimo nešto novo. Neko vrijeme, kojim smo svi oduševljeni, svi smo radili u različitim komisijama i nekim vladinim tijelima. Nešto malo se uradilo. Kasnije su se stvari više profesionalizirale. U razdoblju od dvanaestak godina situacija u Sloveniji je bila srazmjerno stabilna. Vladala je lijevo-središnja koalicija. U oktobru, po prvi put, se desilo da imamo veliku promjenu. Na vlasti i u Parlamentu je koalicija desnih stranaka. Vidjećemo kako će se to razvijati. Sada već postoje neki signali u smjeru zatvaranja prostora. Nedavno su vlasti objavile da ne treba davati informacije u vezi sa tim što se događa u vladinim tijelima. To je kod nas bilo na svim prvim stranicama novina. Ljudi imaju puno negativnih iskustava iz prošlosti. Nadam se da je to samo neki trenutni stav i da neće tako ostati. To je samo jedna od indikacija.

RSE: Slovenija je u evropskom trendu po skretanju u desno. Da li su zemlje jugoistočne Evrope, nove članice Evropske unije, ravnopravne i da li su procesi davanja i uzimanja dvosmerni? Svakako da te zemlje imaju šta da ponude Evropi.

BAHOVEC: To nije jednako za sve države. Ne postoji ravnoteža. Slovenija puno više investira u Evropsku uniju, dok Poljska puno više dobiva.

RSE: Bavite se ženskim pravima i studijama. Da li se deklarišete kao feministkinja?

BAHOVEC: To zavisi od toga da li je u nekoj sredini feminizam nešto što se apriori odbacuje. Mislim da je vrlo važno da se na tome puno radi. Demokracija nije samo to što je vezano za zapadnu demokraciju, demokratske institucije i pluralizam stranaka. Demokracija je nešto što je vezano na naš svakidašnji život i što je vezano za to da se svi mi brinemo o tome da onoga što ide protiv otvaranja pluralizma i demokracije bude manje, da se nekako aktiviramo i da budemo svjesni toga. To treba da bude dio našeg života.

RSE: Da li vas onda zabrinjavaju neke procesi i izjave u slovenačkom Parlamentu kada su u pitanju pojedinci homoseksualnog opredelenja?

BAHOVEC: Ima neke promjene u javnom diskursu u svemu što je vezano za razlike između spolova, spolne usmjerenosti, nacionalnosti i slično. Novo u našoj zemlji je to da ljudi koji su vezani za vladine organizacije i ministarstva za medije daju nekakve izjave koje se više vezuju za prošlost. Ne bi smjelo biti takvih izjava u XXI vijeku u Sloveniji, posle svega što se dogodilo. Ima puno stavova koji su javno iznošeni i koji su eksplicitno protiv jednakosti žena, ili protiv novog Zakona o partnerstvu istih spolova. Jedan poslanik je dao izjavu da bi trebale sve žene da se ginekološki pregledaju prije nego što uđu u Parlament. To je neki nov način, vrlo nepovoljan. Nadam se da je to samo prolazno, ali to je, na žalost, nešto što je prisutno kod nas.

RSE: Jednom prilikom ste rekli da su prava žena u bivšoj Jugoslaviji bila veća nego u Evropi danas.

BAHOVEC: Uvijek se suprotstavljam nekim šemama, bilo onim koje tvrde da je sada bolje nego prije, bilo vjerovanju da sve što je zapadno je bolje nego ono iz istočne Evrope. Upravo na području socijalne države mislim da ima puno toga što je kod nas bolje još iz prošlosti i što nije vezano za to da bi to trebalo uvoziti iz Evrope. To je opšte gledište i mojih kolega iz nekih zapadno evropskih zemalja. Što se tiče položaja žena u bivšoj Jugoslaviji oni ga nazivaju državnim feminizmom. To im je nešto loše, ali ne umiju da pogledaju šta je to značilo na razini svakidašnjeg života žene. Dječji vrtići su bili vrlo dobro uređeni, kao i zdravstvena briga za ženu ili kontracepcija. Na području rada tu su vrlo poznata specifika. Bila je pogodnija situacija nego u Velikoj Britaniji. Treba da znamo da stvari nisu ovako jednostavne i da sa šematskim idejama nećemo nikamo stići.

RSE: Koliko je Slovenija kao društvo okrenuta propitkivanju sopstvene odgovornosti i onome što se dogodilo na teritoriji bivše Jugoslavije?

BAHOVEC: Mislim da je to pitanje koje treba promatrati u kontekstu načina bavljenja istorijom u Sloveniji koja još uvijek nije uravnotežena. Bilo je više različitih pokušaja da se priča o tome šta je bilo. Ali za to treba puno više vremena, puno više mudrosti i puno više dijaloga. Možda nam treba neka dulja vremenska distanca. U jednom momentu u Sloveniji se puno diskutiralo, pisalo i analiziralo o onom što se desilo poslije Drugog svjetskog rata i kakav je bio odnos između partizana i domobrana. To je vrlo aktualna priča. U novije vrijeme postoji pritisak sa talijanske strane da se opet uđe u povijesnu priču. Mislim da je to vezano za aktualnu političku situaciju, na odnos između Slovenije i Italije.

RSE: Šta možete reći o procesu koji je pokrenut protiv Mitije Ribičića?

BAHOVEC: To je nešto novo kod nas i mislim da je u neku ruku to više vezano za novu političku situaciju, nego za neko novo osjećaje ili svijest o tome. Mislim da to proizilazi iz nekih političkih krugova.

RSE: Neki upozoravaju da se Srbija vraća unazad i da je još uvek vladajući kulturni model u Srbiji nepromenjen, isti kao i u Miloševićevo vreme, da se to vidi iz odnosa prema devedesetim godinama. Ima se utisak da je otpočeo društveni dijalog o onome šta se događalo. Kakav je vaš utisak, šta se događa i gde je Srbija danas?

BAHOVEC: Iz onoga što sam čitala i što sam vidjela dok sam bila na ovoj konferenciji, imam utisak da se nešto promijenilo i da postoji povoljna mogućnost za to. U međunarodnim novinama komentari idu u tom smjeru da se nešto promijenilo i da je u tom kontekstu vrlo važno sve što se događa oko Srebrenice. Filmovi koji su bili prikazani znače neki nov moment u odnosu na ono što se zbivalo. Mislim da je to nešto što je moguće i nadam se da se zbilja otvorilo nešto što bi moglo da bude usmjereno protiv općeg društvenog zaborava, bilo protiv poricanja nepravdi i krivice koje su vezane za taj prostor. Vidim da se o tome u nekim krugovima već počelo diskutirati i da postoje ozbiljni pokušaji da se definira šta je to istina i pomirenje, kako bi smo mogli djelotvorno izaći iz zamke lažnog relativiziranja, lažnog pluralizma ili vraćanja istom mjerom. To je dug proces. Moglo bi puno da se uradi otvaranjem medija i promjenom onoga što se uči u školama. Tako bi ljudi imali mogućnost da dobiju informaciju, ili neko šire obrazovanje koje bi onda stvorilo mogućnost da se misli autonomno i kritički u odgovornom smislu. To je samo uvjet i mogućnost. Ako bi imali bolje obrazovanje u školama, pogotovo u osnovnoj školi koju prođu svi budući građani, i ako bi mediji bili otvoreniji, to ne znači da ne bi bilo jednostranih priča sa puno agresivnošću, ali bi barem to bila mogućnost da se stvari izmjene. Može da se dogodi da se vraćaju isti tipovi argumentacije, isti tip političkog i medijskog diskursa.
XS
SM
MD
LG