Abduladhim Maktouf je, prema optužnici, kao pripadnik Armije BiH u oktobru 1993. godine svjesno pomagao Abu Džaferu i ostalim pripadnicima odreda El Mudžahid da uzmu tri civila hrvatske nacionalnosti kao taoce. Maktouf je vozio kombi kojim su taoci prevezeni u kamp odreda El Mudžahid, u selu Orašac, gdje su pripadnici ovoga odreda doveli još dva taoca. Glasnogovornica Suda BiH, Edita Pejović:
“U tom kampu su pripadnici odreda El Mudžahid tukli i maltretirali taoce, a vrhunac je bio odrubljivanje glave Dragoljubu Popoviću. Ostala 4 muškarca, civila, su na kraju oslobođena.”
Uz Dragoljuba Popovića, koji je pogubljen na svirep način, u kampu su bili zatočeni i Ivo Fišić, Ivan Rajković, Kazimir Pobrić, te Dalibor Adžaip. Oni su preživjeli višednevne fizičke torture i psihička zlostavljanja u kampu mudžahedina.
Predsjedavajući Vijeća u predmetu Maktouf, sudac Salem Miso, izjavio je da je izrečena kazna od 5 godina odgovarajuća za djelo koje je počinio Abduladhim Maktouf. Sud BiH je uvažio činjenicu da je optuženi u ovome zločinu samo pomagao izvršenje i stoga je određena niža kazna.
Branitelj optuženoga Ismet Mehić najavio je žalbu na presudu:
“Mislimo da je Sud potpuno primijenio pogrešan zakon, jer nije primijenio blaži zakon, što je bio obavezan, KZ SFRJ. Sud je primijenio KZ BiH. Smatramo da je presuda nezakonita.”
Optuženi Maktouf, koji ima iračko i bh. državljanstvo, je potvrdio da je tijekom rata bio pripadnik Armije BiH, ali da je u 3. i 7. korpusu, prema vojnoj obvezi, samo radio kao prevoditelj. Pet otetih civila, od kojih je jedan pogubljen, trebali su biti razmijenjeni za pripadnike El Mudžahida, zarobljene u borbama sa Hrvatskim vijećem obrane. Maktoufu jeste bila dodijeljena uloga prevoditelja, ali i posrednika i logističara El Mudžahida.
U Posebnome odjelu Suda BiH za ratne zločine smatraju da je okončanje procesa protiv Maktoufa značajno za predstojeće procese. Tužitelj Džonatan Šmit:
“Nadam se da će ovo ohrabriti tužitelje u cijeloj zemlji da pokrenu slične predmete uprkos ograničenim sredstvima. Ovaj predmet ne bi uspio bez hrabrih ljudi koji su dali iskaze u svojstvu svjedoka. Nadam se da će ovaj njihov hrabri primjer potaći i druge da učine isto.”
Maktouf, koji je u BiH došao 1980. godine, otac je troje djece. Još prije rata školovao se u Sarajevu, gdje je magistrirao tehnologiju. Bio je član odreda El Mudžahid, čije je sjedište bilo u selu Mehurići kod Travnika. Prema tvrdnjama iz optužnice, Maktouf je imao bliske veze sa mudžahedinima, jer je neke od njih prevozio iz Splita do Travnika, a mnogi su i boravili u njegovoj kući u Travniku. Maktouf je davao i financijsku pomoć odredu, te pomagao u nabavci oružja. Abduladhim Maktouf poslije rata je utemeljio tvrtku "Palma", koja je poslovala na području središnje Bosne. Provjere koje su uslijedile pokazale su kako je on izvozio i preprodavao tehničku robu krivotvoreći carinsku i poreznu dokumentaciju. Bio je povezan i sa trgovinom drogom.
U pritvoru Suda BiH Maktouf se nalazi od 12. juna 2004. godine i to zbog protuzakonitog poslovanje njegove tvrtke. Nakon određivanja pritvora, podignuta je optužnica i za ratne zločine. Presuda protiv Maktoufa, kojom mu je određena kazna od 5 godina zatvora, prva je presuda Suda BiH za ratni zločin.
“U tom kampu su pripadnici odreda El Mudžahid tukli i maltretirali taoce, a vrhunac je bio odrubljivanje glave Dragoljubu Popoviću. Ostala 4 muškarca, civila, su na kraju oslobođena.”
Uz Dragoljuba Popovića, koji je pogubljen na svirep način, u kampu su bili zatočeni i Ivo Fišić, Ivan Rajković, Kazimir Pobrić, te Dalibor Adžaip. Oni su preživjeli višednevne fizičke torture i psihička zlostavljanja u kampu mudžahedina.
Predsjedavajući Vijeća u predmetu Maktouf, sudac Salem Miso, izjavio je da je izrečena kazna od 5 godina odgovarajuća za djelo koje je počinio Abduladhim Maktouf. Sud BiH je uvažio činjenicu da je optuženi u ovome zločinu samo pomagao izvršenje i stoga je određena niža kazna.
Branitelj optuženoga Ismet Mehić najavio je žalbu na presudu:
“Mislimo da je Sud potpuno primijenio pogrešan zakon, jer nije primijenio blaži zakon, što je bio obavezan, KZ SFRJ. Sud je primijenio KZ BiH. Smatramo da je presuda nezakonita.”
Optuženi Maktouf, koji ima iračko i bh. državljanstvo, je potvrdio da je tijekom rata bio pripadnik Armije BiH, ali da je u 3. i 7. korpusu, prema vojnoj obvezi, samo radio kao prevoditelj. Pet otetih civila, od kojih je jedan pogubljen, trebali su biti razmijenjeni za pripadnike El Mudžahida, zarobljene u borbama sa Hrvatskim vijećem obrane. Maktoufu jeste bila dodijeljena uloga prevoditelja, ali i posrednika i logističara El Mudžahida.
U Posebnome odjelu Suda BiH za ratne zločine smatraju da je okončanje procesa protiv Maktoufa značajno za predstojeće procese. Tužitelj Džonatan Šmit:
“Nadam se da će ovo ohrabriti tužitelje u cijeloj zemlji da pokrenu slične predmete uprkos ograničenim sredstvima. Ovaj predmet ne bi uspio bez hrabrih ljudi koji su dali iskaze u svojstvu svjedoka. Nadam se da će ovaj njihov hrabri primjer potaći i druge da učine isto.”
Maktouf, koji je u BiH došao 1980. godine, otac je troje djece. Još prije rata školovao se u Sarajevu, gdje je magistrirao tehnologiju. Bio je član odreda El Mudžahid, čije je sjedište bilo u selu Mehurići kod Travnika. Prema tvrdnjama iz optužnice, Maktouf je imao bliske veze sa mudžahedinima, jer je neke od njih prevozio iz Splita do Travnika, a mnogi su i boravili u njegovoj kući u Travniku. Maktouf je davao i financijsku pomoć odredu, te pomagao u nabavci oružja. Abduladhim Maktouf poslije rata je utemeljio tvrtku "Palma", koja je poslovala na području središnje Bosne. Provjere koje su uslijedile pokazale su kako je on izvozio i preprodavao tehničku robu krivotvoreći carinsku i poreznu dokumentaciju. Bio je povezan i sa trgovinom drogom.
U pritvoru Suda BiH Maktouf se nalazi od 12. juna 2004. godine i to zbog protuzakonitog poslovanje njegove tvrtke. Nakon određivanja pritvora, podignuta je optužnica i za ratne zločine. Presuda protiv Maktoufa, kojom mu je određena kazna od 5 godina zatvora, prva je presuda Suda BiH za ratni zločin.
