Dostupni linkovi

logo-print

Koordinate horora na pozorišnim daskama


Dugogodišnji je poslanik opozicione Socijalističke narodne partije u Skupštini Crne Gore, jedno vrijeme portparol. Književnik, bivši bokser, a odnedavno i autor prve crnogorske horor drame pod nazivom ''Istočno od pakla''. Njegov autorski projekat ''Samit'' naredne sedmice na Festivalu u Pragu. Univerzitetski profesor, predaje na Fakultetu u Nikšiću. Čini se da ga je pozorište u poslijednje vrijeme potpuno okupiralo, birani politički riječnik u oštrim polemikama sa političkim oponentima sve više mijenja za sopstvene projekte, koji oživljavaju na pozorišnim daskama. Svoja scenarija sa puno povijerenja namjenjuje mladim glumcima amaterima. Njegova politička pripadnost Socijalističkoj narodnoj partiji, sam kaže, niti jednoga trenutka nije ugrozila odnose sa studentima drugačijih političkih pogleda. Moj gost je profesor doktor Dragan Koprivica.


KOPRIVICA: Dobar dan i zaista jedan najsrdačniji pozdrav, Vama i svim slušaocima Radija Slobodna Evropa.

RSE: Povod da vas pozovemo jeste jedna lijepa vijest. Predstava ''Samit'', autorski projekat profesora doktora Dragana Koprivice, rađena u produkciji teatra ''Beba'' iz Podgorice i kulturno informativnog centra ''Budo Tomović'', učestvovaće na Internacionalnom festivalu nezavisnih teatara u Pragu. Povodom učešća predstave ''Samit'' na Festivalu, koji nosi naziv ''Apostrof 2005'', koji će se održati od 28.juna do 03.jula . Gospodina Koprivicu na početku pitamo najprije nešto o samoj predstavi i o tome kako je došlo do poziva na praški Festival?

KOPRIVICA: Ova predstava ''Samit'' je prošle godine, da budem neskroman, briljirala na republičkom Festivalu u Bijelom Polju. A onda je kao pobijednik poslata na Međunarodni festival u Trebinje i tamo je superiorno pobijedila u odnosu na ostale predstave. Tako da je očigljedno riječ o predstavi koja u sebi nosi nešto novo, nešto provokativno i nešto kvalitetno. Ovo je predstava, dakle, u kojoj igraju mladi ljudi i koja predstavlja sintezu mojih ideja kao starije osobe, koja se, očigledno, dobro kalemi na promišljanja mladih ljudi i na njihov mladalački senzibilitet. Evo, očigledno, kao što je Isidora Sekulić rekla, da su mnogi pisci nastali od čitalaca koji su pretjerano čitali knjige, tako sam i ja pretjerano gledao pozorišne predstave. Izgleda, vanredno sam završio neku svoju ličnu pozorištnu akademiju. Ovi rezultati dovoljno govore i ako sam ja na neki način uljez u čitav taj pozorišni svijet, ali sam u tome na neki način sintetisao sva moja umijetnička traganja kao pijesnika, aforističara, proznog pisca, dramskog pisca, tv scenariste itd. A, kada sve ovo kažem pomalo me strah uhvati od samog sebe, jer očigledno više ljudi stanuje u jednoj jedinoj osobi.

RSE: Da li je ovaj projekat, s obzirom na sami uspjeh, odnosno na sami poziv da učestvujete na Festivalu u Pragu ''Apostrof 2005'', podržala crnogorska Vlada, odnosno Ministarstvo kulture?

KOPRIVICA: Mogu sa zadovoljstvom da kažem da smo naišli na jedno fino razumijevanje, da je Ministarstvo kulture iskazalo i finansijsku podršku. Tu su naravno i druge institucije, čak imamo čvrsto obećanje i iz Skupštine Republike Crne Gore da će finansiski podržati ovaj projekat. Jer, vjerujte da je ovo fantastičan uspijeh, pojaviti se na takvom, slobodno mogu reći, interkontinentalnom festivalu. Tim prije što je odabir bio veoma karakterističan, znači nijesmo išli na časnu umjetničku riječ nego smo, kako sam informisan, između stotinjak teatara iz čitavog svijeta, bio u prilici da od strane Kulturno-informativnog centra ''Budo Tomović'', budem prezentovan u ovom projektu putem video kasete. Znači, taj žiri nije tražio ništa na lijepe oči, nego da se pošalje snimak predstave i između stotinjak predstava mi smo odabrani u taj najuži krug predstava gdje je praktično deset, dvanaest predstava ukupno. Ako napomenem da je pored nas, koji smo iz Podgorice, dakle iz Crne Gore, jedina predstava sa balkanskog prostora, ako je pored nas jedna predstava recimo iz Rusije, jedna iz Sjedinjenih Američkih Država, jedna iz Njemačke, jedna iz Španije i kao jedan broj predstava zemlje domaćina i jedna predstava iz Slovačke, onda stvarno mislim da je ostvaren veliki uspijeh za crnogorski alternativni teatar. Jer, mi u Crnoj Gori imamo lijep sluh za ono što je alternativam, znači za ono što je novo i što znači iskorak u takvom poimanju eksperimentalnih teatara. Mi istovremeno nastavljamo i tradiciju poznatog crnogorskog ''Dodesta'', to je pozorište u znaku alternative koje već decenijama radi i mogu da kažem da je divna vijest da se u Podgoricu ponovo vraća taj čuveni ''Fiat'', to je Festival internacionalnog alternativnog teatra. Znači, umijemo da mislimo alternativno.

RSE: Čime se konkretno bavi vaša predstava, odnosno vaš projekat ''Samit''? Što je poruka koju bih trebala da dobije publika, prisustvujući ovoj predstavi?

KOPRIVICA: Naravno, ja ulazim u svu onu opasnost, ako autor objašnjava svoju predstavu i ako uspije da je objasni, znači da predstava nije dobra. Jer svako dobro djelo je teško objašnjivo, ali mogu da ponudim neka načelna riješenja ili tumačenja. Dakle, naziv predstave je ''Samit''. Samit je neki vrhunac, ali u današnjem svijetu više je riječ koja označava neki susret na vrhu, neku sjednicu. Ja sam na jednoj specifičnoj sjednici, pokazao relaciju između vođe i naroda na bilo kojoj destinaciji u svijetu. Relaciju između ljubavi i mržnje, želja da se uvijek obožava kralj i da se uvijek, ako je to moguće, taj kralj svrgne i baci u zaborav. Dakle, to su neke vječite relacije, ali ja sam pokušao da na jedan nov, nadam se, savremen alternativan način, objasnim staru priču koja traje već sigurno hiljadama godina.

RSE: Vi ste autor scenarija za prvu crnogorsku horor dramu ''Istočno od pakla'', koja je inače veoma dobro prihvaćena, kako od publike tako i od kritike. Mladi glumci amateri, članovi alternativnog teatra, ''Beba 2'', kricima i vriskom oživjeli su ovaj scenario. Inače, osim toga što je ovo prva horor drama u Crnoj Gori, Vi ste pokazali publici i tamnu stranu realnosti i tamnu stranu scene. Ako nasilje treba da postoji, onda neka ga bude samo na pozornici, izjavili ste. Recite mi nešto više o ovoj horor drami.

KOPRIVICA: To je moj drugi projekat. Ja inače, kao pedagog i profesor univerziteta i kao neko ko voli mladost Crne Gore i koji tvrdi da Crna Gora ima 600.000 stanovnika, a milion talenata, imam jednostavno tu radost otkrivanja potpuno neafirmisanih mladih ljudi, koji u sebi nose jedan sjajan, uopšte umjetnički talenat. U ovoj predstavi smo upravo imali to, kao jedan od ciljeva, da pokažemo tu mladost Crne Gore koja je uvijek prisutna samo je treba otkriti. Treba samo malo, kao što to rade kopači zlata, udariti krampom po površini zemlje, tako i toj omladini treba dati pravo da izađu na daske koje život znače i ona će pokazati kakvi talenti leže na ovim prostorima. Inače, što se tiče ove predstave, inicijalne kapisle za sve to bile su neke mučne scene nasilja koje smo svi mi gledali na svjetskim televizijskim stanicama, na nekim destinacijama podalje od Balkana, na nekim drugim prostorima. I ja sam pokušao da sintetišem pravo mladih, da su oni prvi koji treba da iskažu protiv nasilja i da pokažem da se stilizovanim sredstvima može i na sceni govoriti o hororu na pozorišnoj sceni, pri čemu sam došao do zapanjujućih otkrića, da horor koji je na filmu nema isti efekat koji je na pozorištnoj sceni, nego,može da bude veoma smiješan. Tako da sam morao da u traganjima pronađem koje su to koordinate horora na pozorišnim daskama. Mislim da smo u tome uspjeli. U Subotici smo suvereno osvojili tu najveću nagradu oko koje se sve vrti na Međunarodnom festivalu. Dakle, najbolja predstava u cijelini. Ja sam dobio nagradu za najboljeg režisera. Mi smo, za razliku od toga, na republičkom takmičenju u Bijelom Polju bili tek treći i meni je jako žao što je jedan član žirija, jedna Uvažena umijetnica u Crnoj Gori, pokušavala da se obračuna sa poslanikom Koprivicom, dakle onim koji je u političkim vodama, neko ko njoj nije miljenik, a zaboravila je da tu na sceni igraju i odrastaju djeca. Dakle, njih osamnaestoro. I da se nije trebalo obračunavati po političkoj liniji među nama odraslima, već ako zbog toga trpe ti mladi ljudi koji igraju srcem i svojom mladošću.

RSE: Izjavili ste da ćete svake godine napisati po jedan scenario. Potiskujete li vi to polako politiku i sport iz svoga života? Čini mi se da u posljednje vrijeme sve manje nastupate u ime Socijalističke narodne partije. Okupacija pisanjem, radom sa mladim naraštajima ili nešto treće?

KOPRIVICA: Ta moja osnovna destinacija će ostati umijetnost. Ja sam do sada, evo, da budem toliko drzak i nevaspitan da se pohvalim, dobio nekoliko izuzetno značajnih nagrada i u književnosti. I ja sam kost u politici koja očigledno može da se bavi politikom, ali moje prirodno usmjerenje je umjetnost. Mislim da je mnogo bolje za Crnu Goru da doprinosimo njenoj afirmaciji kroz umjetnost, nego kroz politiku.

RSE: Dobro, recite mi kako funkcioniše taj spoj? Evo ja ću pokušati da predočim slušaocima. Književnik, pisac scenarija, autor projekata, profesor, bokser, političar, sve to u jednoj ličnosti. Boks i politika su grubi. Književnost i rad sa mladima na drugoj strani opet iziskuju dobar osijećaj, talenat, strpljenje. Što je, inače dominantno u Vama?

KOPRIVICA: Ja bih se prvo založio, ako bih ste se složili samnom, da je boks vrsta prave umjetnosti. Naravno, ako nije razbijački i siledžijski. Mi dobro znamo da su u boksu najveće veličine oni ljudi koji su ostali umjetnici ringa. Tako da je i boks u stvari arena i pozorišna scena. Što se politike tiče, takođe tu je velika stvar biti umjetnik, a što se umjetnosti tiče, onda naravno mislim da je to taj pravi teren. Dakle, u svemu ako želite da nađete ono dobro, možete da ga nađete. Ja pripadam onim ljudima koji su optimisti iako sam zbog toga dobio dosta šamara u životu. Ali, nebiti tvrdoglav i naivan, mislim da je to dosta lijepa stvar, ako uspijete da preživite u svemu tome.

RSE: Ja ću se samo na tren vratiti boksu. Što se njega tiče, biću iskrena. Vi izgledate prilično krhko. Kada bih mene recimo pitali 'šta misliš, kojim se sportom bavi Dragan Koprivica?', ja bih, recimo, tipovala na tenis ili odbojku. Boks nikako.

KOPRIVICA: Ili lov na leptira.

RSE: Ja to nisam rekla, to ste Vi rekli. Tipovala bih na tenis ili odbojku, boks ne. Ali, evo. Vi ste objasnili. Ta ljubav prema boksu, pretpostavljam, potiče iz mladih dana?

KOPRIVICA: To je moja prva ljubav pored književnosti i da nijesam imao neke povrijede, ja bih sada vjerovatno bio penzionisani bokser, ne bih se ničim drugim bavio. Ali Crna Gora je jednostavno takva zemlja, rasadnik talenata. Ne želeći da od Crnogoraca pravim hipemečere, ali mislim da ovo može da bude jedan lijepi poziv svim ljudima koji slušaju radio Slobodnu Evropu,da i ovoga ljeta u što većem broju posjete Crnu Goru i da znaju da ovdje ima ljudi, umjetnika, ljudi dobre naravi, ljudi dobrih domaćina. Koji će uvijek biti spremni da na najljepši način ugoste sve naše goste sa svih svjetskih destinacija.

RSE: Niste nikada došli u situaciju da tu vašu vještinu, to znanje boksa, upotrijebite u nekim političkim razmiricama ili među prijateljima? Bavili ste se samo sportski boksom?

KOPRIVICA: Znate ja sebe ne smatram značajnim u bokserskom svijetu Crne Gore, jer sam prerano prekinuo svoju karijeru, kada su mi svi proricali lijepu budućnost, pa čak i najljepšu. Ali, Vama je sigurno poznato da oni koji zaista vole boks i tumače ga kao granu umijetnosti, izuzetno u životu nastoje da nikada ne pokažu svoje umijeće, osim u ringu. To bih bila zloupotreba te plemenite vještine, a nije mi se desilo da me neko baš toliko natera da moram da demonstriram neko svoje skromno boksersko znanje na ulici.

RSE: Recite mi, uživate li Vi u svom radu sa studentima, da li se dogodilo da uđete u političke polemike?

KOPRIVICA: Ne, nikada. Kada uđem na vrata Fakulteta, bivam jedan od onih profesora koji kaže, čak me po neki student pita da ja suviše poštujem Filozofski fakultet u Nikšiću i Univerzitet Crne Gore, da bih politizirao po aulama, da bih animirao studente da glasaju za moju partiju. Mislim da je to ispod dostojanstva i ja sam uvijek govorio studentima, ako me koji pita, vi ste dovoljno pametni ljudi da procjenjujete šta je šta, a Fakultet je za mene svetinja, gdje zaista ne treba unositi jednu riječ politike.

RSE: Rekli smo da danas nećemo o politici, no ipak ću Vas upitati ono što je centralna, vruća tema u Crnoj Gori: referendum o državnom statusu. Željela bih da to bude Vaš lični stav, a ne partijski, u rubrici gost subotom Radija Slobodna Evropa.

KOPRIVICA: Sve ono što mogu da kažem je vrlo jasno, neka mi oproste ako je to gruba riječ, ali da je razaranje Srbije i Crne Gore jedna klasična politička budalaština koja ne vodi ničemu osim destabilizaciji čitavog regiona, prekrajanju mapa i donošenja nemira, prvenstveno mladim ljudima na ovim prostorima. Ja mislim da je rizika bilo i suviše na Balkanu. Treba da ostanemo gdje jesmo, da svi poštujemo jedni druge, da Srbija i Crna Gora ostanu isključivo na ravnopravnim osnovama, u jednoj bratskoj zajednici, da pomažemo jedni drugima.Tim prije što izgleda treba u pet do dvanaest da se rastavimo, da bih se u dvanaest shvatilo da će se čitava Evropa ujediniti. Dakle, mislim da ne bismo ispali smiješni, da ne bismo ogadili neke stare zavjete, treba da sačuvamo jedni druge i da ostanemo zajedno i da mislimo o nekim progresivnim stvarima, koje će afirmisati Srbiju i Crnu Goru i sve ljude dobre namjere na ovim širim prostorima.

RSE: Na kojem je nivou, po Vama, kultura dijaloga u crnogorskom Parlamentu?

KOPRIVICA: Da budem objektivan, ima određenih, ne pretjeranih ispada u crnogorskom Parlamentu, ali znam da mnogi ljudi koji dolaze sa drugih prostora kažu da im je veoma prijatno kada gledaju crnogorsku Skupštinu i kada procjenjuju kulturu dijaloga i čitav nivo komuniciranja u crnogorskom Parlamentu. Znači, nijesmo imuni od određenih havartišenja, ali mislim da pripadamo određenom vrhu vođenja političkog dijaloga na balkanskom prostoru, pa i šire. Jer, mislim da ipak jedan patrijarhalni momenat koji vlada u našem društvu u dovoljnoj mijeri pozitivno dijeluje da možemo ipak da se ponosimo ophođenjima u našem crnogorskom Parlamentu.

RSE: U političkim krugovima važite za džentlmena kada su dame u pitanju. Vaš politički rječnik dobro je odvagan, vaši prijatelji i saradnici kažu da ste tolerantni. Recite, kako se moglo dogoditi da se u Parlamentu posvađate sa gospođom Bebom Džaković, koja je inače u vrhu najpopularnijih političara u Crnoj Gori i koju neke vaše kolege iz Parlamenta zovu ''laficom''? I ne samo da ste se posvađali, nego ste izjavili da ste sa njom komunikaciju prekinuli za narednih 100 godina. A ne tako davno ste zajedno pjevali u televizijskom novogodišnjem programu.

KOPRIVICA: Ja sam jednostavno osoba koja svakom nudi ruku prijateljstva, dok vam neko đonom ne stane na tu ruku. Ako moram reći šta se dogodilo, moram reći da sam u određenom trenutku, aludirajući na čuvene domete crnogorskog režima, rekao da bih u Crnoj Gori, kada je bila tačka dnevnog reda ordeni, trebalo ustanoviti orden koji bih se zvao „italijanska hobotnica u Crnoj Gori prvoga reda“, aludirajući na sva ona sumnjiva poslovanja ovog režima, povezana sumnjama za saradnju sa mafijom i svim ostalim. I sada, gospođa Džaković je ustala i rekla da bi zbog toga poslanika Koprivicu, po njenom mišljenju, trebalo nagraditi ordenom ''špina''. Mislim da je to ispod dostojanstva svakog čovjeka, pa i svake dame. Ako sam ja potkazao nekoga time, onda je gospođa Džaković samo, u stvari, prihvatila da sam rekao istinu, a tim je i sama dodatno optužila aktuelni režim. Dakle, mislim, ako ništa drugo, stoički izdržati optužbe opozicije, jer mi u Socijalističkoj demokratskoj partiji zaista ne želimo da budemo dekor opoziciona partija, a oni koji su na vlasti trebaju da progutaju teške knedle, jer ako ćete da ste u vlasti i da vam je fino, onda treba i pomalo mučnine da osjetite. Jer, kako je i Njegoš kazao: 'čaša meda i čaša žuči se najlakše piju.'

RSE: Kakve odnose imate sa novinarima i događa li se da selektirate izjave i davanje intervjua ili svi imaju jednak tretman?

KOPRIVICA: Što se tiče toga, mogu svi novinari u Crnoj Gori da potvrde da nema novinara kojega ću odbiti i novinari mogu da me zovu 24 sata dnevno, jer su to ljudi koji rade na jednom veoma teškom, opasnom poslu. To su ljudi koji sa nama zajedno dijele tu sudbinu i taj gorki kolač bavljenja politikom. I da uputim i sebi riječi kritike, nedavno sam imao jedan incident koji je meni sasvim nesvojstven, sa jednom mladom reporterkom koja je smatrala da treba da ima ulogu dodatnog poslanika u Parlamentu. I da, tokom svih dana zasjedanja, od prvog minuta do posljednjeg, non-stop šeta po Parlamentu i slika svakog poslanika koji zijevne, koji trepne. I kada sam je zamolio da me ne snima u nekoj pozi koja nije bila baš za „'Oskara' i kada sam dobio ljutite odgovore od nje da ona zna šta je najbolje za nju, rekao sam da je to ispod dostojanstva jednog foto-reportera. Sve se završilo time što su ti ljudi u 'Pobjedi', na krajnje profesionalan način, odlučili da neko drugi bude foto reporter u Parlamentu - ko će korektno pokazivati svoj profesionalni odnos, a ne neko ko će paradirati među poslanicima, od prvog do posljednjeg dana.

RSE: Što će Dragan Koprivca raditi, odnosno, hoće li se nastaviti baviti politikom ukoliko bude prošao referendum i ukoliko zaživi projekat nezavisne Crne Gore?

KOPRIVICA: Treba da kažem da sam član Socijalističke narodne partije, za koju smatram da je najbolja partija u Crnoj Gori, uz ono: svaka čast svakome. Ako se čak i to desi, a siguran sam da referenduma neće biti, takva jedna jaka partija uvijek će biti potrebna Crnoj Gori. Dakle, dokle god budu bile potrebne moje usluge kao jedinke te partije, nema razloga da prekinem da budem makar član te partije. Ali, prvenstveno imam obaveze kao profesor Univerziteta, kao književnik i kao neko ko pokušava da se bavi režijom. Kao neko ko pokušava da stigne do Praga i stiže očigledno do Praga, naravno, ako putevi budu svi dobri i naši šoferi budu dobro vozili.
XS
SM
MD
LG