Dostupni linkovi

logo-print

Autobiografski zapisi Radeta Šerbedžije


Reč je o knjizi autobiografskih zapisa - naslovljenoj “Do poslednjeg daha” - u kojoj Šerbedžija otvoreno govori o događajima i ljudima koji su presudno uticali na njegov život i umetničku karijeru. Proslavljeni jugoslovenski, a danas i svetski glumac, koji trenutno u Holivudu snima novu TV-seriju i dva filma, govori o razlozima za objavljivanje knjige:

“Postoji jedan duboki razlog zašto sam pisao ovu knjigu. Ovu knjigu nisam pisao da bih ispisao svoju autobiografiju, iako ona ima mnogo autobiografskih momenata, ali zapravo to i nije. Vidjećete da tu postoji samo jedan kratak blic osvrt na djetinjstvo i tako neke stvari koje bi bile bitne u nekoj pravoj autobiografiji, kako je zamišljamo. Ona se više odnosi zapravo na sve ove naše, ja ih i dalje zovem, deset krvavnih godina, po Krležnom eseju, tako, kao nekakav svoj moto, lajt motiv, o zapravo o poslednjim tim godinama otkad se raspala zemlja koja se zvala Jugoslavija. I sve ono što je išlo uz to, ratovi, nesporazumi, ljudi, razne ličnosti, pojave, događaji. Volim da kažem sve ono što se vidjelo sa moga pendžera ili sa moga prozora. Bez velike ambicije da je, da kažem, literarno izbrušavam, ona je takva kakva jeste. Nekad sam zadovoljan sa svojim stilom. U početku mi bilo vrlo teško izabrati stil, jer prozni pisac se prepoznaje po svojoj rečenici, po ritmu rečenice. I to je užasno težak posao. Onda sam shvatio koliko je lakše pisati pjesmu, iako je, u biti, pjesma jedna teška kategorija, naročito ozbiljna pjesma, mislim ozbiljni pjesnici kad je pišu, u koje ja ne uključujem sebe zaista. Ja sebe smatram spretnim pjesnikom, ili dnevnim pjesnikom, recimo.”

STIH: “Ljudi moji, načisto ću poludjeti,
moja me draga hoće ostaviti.
Probam ovako, probam onako,
ona se smješi, odlazi polako...”

“Još se postavlja pitanje: a zašto, zapravo, ova knjiga? To je onaj razlog za koji mislim da je jednostavan. Zato što mislim da sam, i svim svojim dosada sudjelovanjem u ovim našim životima i vremenima, pokušavao davati onoliko koliko sam mogao da bih, na neki način, bio na tragu i na putu onih ljudi koji su željeli dobro svim ovim narodima, koji su, prije svega, željeli spriječiti ono najgore, a to je rat, i koji su na sve moguće načine pokušavali, uključujući se u ove ili mirotvorne akcije ili pokrete ili društva za koje su smatrali da mogu nešto učiniti i pomoći da se rat ne dogodi. Ja sam to sve pokušavao učiniti koliko sam mogao. U ovoj knjizi isto pišem u jednom trenutku postavljajući pitanje i sebi i svojim prijateljima, drugim umetnicima, pa onda i onim vrhunskim intelektualcima, ljudima od pera i od značaja velikog, autoritetima, da li se učinilo sve što se moglo učiniti da se spriječi ta katastrofa, koja je sve ove naše narode na prostorima ovim ljuto ranila i zauvjek oštetila? Ova knjiga je zapravo i dio te moje akcije. Ona je prilog neki, mislim, čovjeka dobre volje i optimizma koji želi da takvom jednom knjigom sudjeluje u građenju mostova koji moraju ponovo da se grade na ovim zaraćenim prostorima i obalama.”

“Ja u ovoj knjizi nisam želio biti grub, okrutan. Ne znam ni otkud mi pravo, konačno, da to budem. Ova knjiga je zapravo topla, ona je optimistična I, razumijevajući sve ove nesreće što su se dešavale, pišući o ljudima i s kojima se ne slažeš, pokušavao sam na neki način ne razumjevati njihove stavove, ali uvjek polaziti od toga da smo različiti i da ne moramo svi misliti isto. To je moja osnovna pozicija u svim ovim našim događanjima. Ja ne mogu sarađivati sa ljudima koji, na primjer, politički drukčije misle. Radi se samo o tome... da to m je lijepo rekao zapravo Lenkin pokojni otac Lazar Udovički, koji je bio jedan fantastična i izuzetan čovek i za me veoma važna osoba. Kad sam ga pitao: Lazo, reci mi, kako ja sada da uspostavim odnos, recimo, sa mojim prijateljem koji je učinio to, to i to, i šta sad da radim kad ga vidim? A on kaže: ‘Rade, postoji nivo tolerancije u odnosima sa, ne samo prijateljima, sa ljudima koje znaš ili srećeš ili uopće ne znaš, do koje se iz tvoje pozicije, iz tvog svjetonazora, mogu tolerirati drukčiji stavovi, drukčiji pokreti, mišljenja, djela.’ I postoji samo ta račenica da nekim prijateljima moraš da kažeš - nažalost, ti si prekoračio granicu moje tolerancije koja je vrlo visoka.”
XS
SM
MD
LG