Dostupni linkovi

logo-print

Želja za povratkom jača je od problema


Tzv. održivi povratak kasnio je za fizičkim povratkom ljudi nekoliko godina i sad je sve češća pojava da oni koji su se jednom vratili, razmišljaju o novom odlasku. O teškom životu povratnika svjedoče naši sagovornici: Tomo Lojpur, Mostar, Mitar Mihajlović, Tuzla, i Hasan Grebić, Zvornik:

“Težak život. Imam zanat. Nema rađe neke. Nemam stalnog zaposlenja. O tom povratku na posao nema ništa. Ja sam voljan da radim.”

“Zapošljavanja povratnika nema. Na poslovima koordinacije povratka rade lica koja nisu povratnici.”

“Znate da je ova legalna svjetska pljačka - privatizacija, kod nas tako prošla, pa ljudi rade na poljoprivredi, žive i preživljavaju kako znaju i umiju.”

Na ovaj problem, kao trenutno najteži, upozorava i ministar za ljudska prava i izbjeglice, Mirsad Kebo:

“Bez zaposlenja vjerujem da taj proces, koji je vrlo bitan za BiH, može biti usporen ili čak doveden u pitanje. Zato je ovaj održiv povratak u našem fokusu interesovanja posebno ove godine, jer smo primijetili u mnogim općinama da ljudi koji su se već vratili, a susreću se sa mnogim problemima, bez zaposlenja itd., razmišljaju da donesu odluku da promijene mjesto boravka. Mislim da bi to bilo vrlo loše za BiH.”

Mirhunisa Zukić, predsjednica Saveza izbjeglih i raseljenih:

“Svakako da su nedovoljno izdvojena sredstva iz svih budžeta, od opštinskih, entitetskih i državnog ministarstva za proces održivog povratka. Ovo ističem -održivog povratka - jer smatramo da je velika greška učinjena u prethodnom periodu, kada se samo razgovaralo o procesu povratka, odnosno rekonstrukciji kuća.”

Namik Alimajstorović, predsjednik Glavnog odbora Svjetskog saveza dijaspore:

“Imamo slučajeve ljudi koji su se vratili, obnovili kuće. Kada su vidjeli da nemaju doktora, da nemaju škole za djecu, ponovo su se vratili u dijasporu. Znači, to je jedno veoma bitno pitanje. Razlog leži baš u tom neodrživom povratku i uslovima koji su trenutno ovdje.”

Povratnici su suočeni i sa drugim problemim: neregulisanom zdravstvenom zaštitom, školovanjem, isplatom penzija u mjestima povratka. Marko Paurević, Teslić:

“Broj je jedan - da se na nivou države BiH naprave svi zakoni koje sve države imaju na svijetu. I broj dva - da se implementira Ustav BiH - mi smo priznati sad kao Hrvati u RS-u, Bošnjaci u RS-u, a haj’mo vidjeti ko radi u državnim organima.”

Pa ipak, želja za povratkom je jača od problema. Porodica Grahić se vratila u naselje Pridjel nadomak Doboja. Uslovi za život nikakvi, ali glava porodice Sadik, kaže:

“Meni nigdje nije bolje. Ja sam probao i ovamo i tamo. Pa ja kad sjednem tu, zasadio svoju onu krušku, okalemio, ja nju gledam. Ja se njoj nadam, ona je moja, u mom - to je moja sreća.”
XS
SM
MD
LG