Pet pisama napisanih od aprila 2001. do decembra 2002. zaplijenjena su najvjerojatnije tokom pretraživanja stanova porodice Karadžić na Palama, ocjenjuje britanski list koji svojim čitaocima daje na uvid interesantne ulomke.
Birajući riječi, da ne bi otkrio svoje tajno sklonište, ratni lider bosanskih Srba piše o svemu – kupovini stana na Palama, prodaji Radio stanice njegove kćerke Sonje, razmjenjuje političke ocjene sa svojom suprugom, ali najradije priča o unucima i ljubavi.
"Nestrpljivo iščekujem naš naredni susret. Osjećam se kao mladić, čije je čitavo biće gladno tebe. Vječno ću te voljeti i jedva čekam da te ponovo vidim i držim u naručju", piše 59-togodišnji Karadžić svojoj Ljiljani ili, kako je on zove. Lili.
“Times” ocjenjuje kako pisma pružaju intrigantne podatke o Karadžićevom moralu, načinu komuniciranja kao i podatke kako uspijeva tako dugo ostati neotkriven.
"Naravno da je oprez potreban, ali ali nema mjesta strahu i paranoji. Uostalom Bog me čuva i na mojoj je strani. " citira britanski list Karadžićeva pisma. U jednom od njih vidan je bijes na njegovu bivšu zamjenicu, Biljanu Plavšić, koju, nakon predaje Haškom sudu, naziva "senilnom, obmanutom i isprepadanom staricom".
Povjerljivi ljudi, poput nekog Brkća brinu o razmjeni pisama između bračnog para. Bez obzira na tvrdnje da muža nije vidjela već pet godina, Ljiljana Zelen bila je u njegovom skrovištu, što je vidljivo iz sljedećeg pisma
"Vjerujem da želiš doći, isto koliko i ja. Ali ja ne odlučujem, a R. radi na nekim stvarima, kako bi omogućio da se to desi. Znaš da je to uvijek bilo osjetljivo. Sad, kad se bliži ljeto i kad će skoro svi negdje ići, za tako nešto ne bi bilo problema. I ranije su te vidjeli pa nisu napravili nikakvu vezu između tvog putovanja ovdje i tamo".
Današnji “Times” tekst završava Karadžićevom omiljenom temom – ljubavnom izjavom njegovoj Ljiljani.
“Draga, desetljećima meni najdraže ljudsko biće. Volim te i ljubim u onu tačku između usana i brade, dok stojiš ispred mene sa svojim užarenim očima. Beskrajno te volim i ne želim pisati o tome šta ćemo raditi kad se vidimo.... Sramim se...”
Izvori bliski Haškom tribunalu vjeruju da su pisma autentična.
Birajući riječi, da ne bi otkrio svoje tajno sklonište, ratni lider bosanskih Srba piše o svemu – kupovini stana na Palama, prodaji Radio stanice njegove kćerke Sonje, razmjenjuje političke ocjene sa svojom suprugom, ali najradije priča o unucima i ljubavi.
"Nestrpljivo iščekujem naš naredni susret. Osjećam se kao mladić, čije je čitavo biće gladno tebe. Vječno ću te voljeti i jedva čekam da te ponovo vidim i držim u naručju", piše 59-togodišnji Karadžić svojoj Ljiljani ili, kako je on zove. Lili.
“Times” ocjenjuje kako pisma pružaju intrigantne podatke o Karadžićevom moralu, načinu komuniciranja kao i podatke kako uspijeva tako dugo ostati neotkriven.
"Naravno da je oprez potreban, ali ali nema mjesta strahu i paranoji. Uostalom Bog me čuva i na mojoj je strani. " citira britanski list Karadžićeva pisma. U jednom od njih vidan je bijes na njegovu bivšu zamjenicu, Biljanu Plavšić, koju, nakon predaje Haškom sudu, naziva "senilnom, obmanutom i isprepadanom staricom".
Povjerljivi ljudi, poput nekog Brkća brinu o razmjeni pisama između bračnog para. Bez obzira na tvrdnje da muža nije vidjela već pet godina, Ljiljana Zelen bila je u njegovom skrovištu, što je vidljivo iz sljedećeg pisma
"Vjerujem da želiš doći, isto koliko i ja. Ali ja ne odlučujem, a R. radi na nekim stvarima, kako bi omogućio da se to desi. Znaš da je to uvijek bilo osjetljivo. Sad, kad se bliži ljeto i kad će skoro svi negdje ići, za tako nešto ne bi bilo problema. I ranije su te vidjeli pa nisu napravili nikakvu vezu između tvog putovanja ovdje i tamo".
Današnji “Times” tekst završava Karadžićevom omiljenom temom – ljubavnom izjavom njegovoj Ljiljani.
“Draga, desetljećima meni najdraže ljudsko biće. Volim te i ljubim u onu tačku između usana i brade, dok stojiš ispred mene sa svojim užarenim očima. Beskrajno te volim i ne želim pisati o tome šta ćemo raditi kad se vidimo.... Sramim se...”
Izvori bliski Haškom tribunalu vjeruju da su pisma autentična.
