Dostupni linkovi

logo-print

Balkan je obaveza prema nama samima


Povodom dilema: hoće li fijasko Evropskog ustava u Francuskoj i Holandiji usporiti širenje ovog bloka i ciljeve balkanskih zemalja učiniti teže dostižnim, uprkos čvrstim uvjeravanjima iz Brisela u suprotno, naša sagovornica procjenjuje:

“U pravu ste kada kažete da konfuzija u Evropskoj uniji nakon dvostrukog referendumskog ‘ne’, kratkoročno gledano, nije od pomoći zapadnom Balkanu. Smatram, međutim, da su evropski lideri svjesni da se cijeli biznis ne može zaustaviti i da postoje problemi koje dvadesetpetorica moraju nastaviti da rješavaju.“

RSE: Ima li opasnosti da, u situaciji kada se Unija mora pozabaviti sobom, zapadni Balkan jednostavno bude potisnut sa dnevnog reda?

NEVIL-DŽONS: “Postoji veliki rizik da region bude zanemaren. Taj dio svijeta nije stabilan i ako ne bude kretanja naprijed, uslijediĆe nazadovanje. Dalje ekonomske nevolje i političko nejedinstvo stvoriće plodno tle za čitav spektar nepoželjnih problema, uključujući organizovani kriminal. Ništa od toga nije u interesu Evropske unije. Imamo, dakle, obavezu prema sebi samima, a kamoli prema našim susjedima, da istrajemo na odgovarajućim programima.”

Međunarodna komisija za Balkan u proljetošnjioj analizi je ocijenila da sadašnja strategija dvadesetpetorice prema regionu nije dovoljna, već je prijeko potreban koherentan plan akcije za brže uključivanje regiona u evropske strukture. U tom cilju, dogodine bi na međunarodnoj konferenciji svaka od zemalja u regiji dobila svoju mapu puta ka Uniji. Druga faza, kako predlaže Komisija, znači dugotrajne pripreme za ulazak u Uniju, pošto zapadni Balkan uveliko kasni u primjeni evropskih standarda. Treća etapa obuhvata samo pristupanje Uniji, na osnovu progresa ostvarenog u svakoj zemlji pojedinačno.

Osnovni ton preporuka Komisije često je oštriji od onoga što se čuje u Briselu. To se odnosi i na zahtjev Uniji da redefiniše politiku prema Srbiji i Crnoj Gori. Na pitanje koje rješenje smatra boljim: oživljavanje federacije ili njenu razgradnju, gospođa Nevil-Džons kaže:

“Moj najkraći odgovor je da stanovnistvo zaista treba da odluči. Ono od čega zaziremo je da je trenutna situacija najgora od svih mogućih. Nije riješeno da dva dijela postojeće federacije krenu svojim putem, da Crna Gora postane mikro država i Srbija nastavi svojim pravcem, niti je pružena prava šsansa federaciji. Sada imamo nemoguću situaciju sa dvije valute, mnogo unutrašnjih barijera i nepostojanje jedinstvene ekonomske politike, pa su republike članice hendikep jedna drugoj. Ako biste me pitali: koje je rješenje bolje, mislim da bi trebalo pokušati sa federacijom. Ne smatram da je stvaranje niza mikro država u Evropi dobro za Evropu, a posebno nije dobro za stanovnike tih mikro država. Moj ključni stav je da članice zajednice moraju donijeti odluke, umjesto da se ova politika nečinjenja odugovlači u nedogled. To škodi svima.“

Komentarišući često prisutne ocjene da nezavisnost Kosova može izazvati neželjene lančane reakcije u regionu, naša sagovornica procjenjuje:

“Mislim da opasnosti postoje. Ne bih mogla da kažem da je nezavisnost Kosova, što bi svakako izazvalo snažne reakcije u Srbiji, put naprijed bez opasnosti. Lično smatram da su jos veća opasnost mogući pritisci za stvaranje ‘velike Albanije’, što bi izazvalo etničke sukobe u Makedoniji.
Ova zemlja je preduzela istinske napore da stvori multietničko društvo i taj napor može biti ugrožen. To je, dakle, pravi problem. Naša istraživanja pokazuju da je u Republici Srpskoj prilično slaba privlačnost ideje za priključivanje Srbiji. Ako se još pokaže da je Bosna i Hercegovina funkcionalna država, Republika Srpska će tražiti rješenje unutar zemlje.“

U nedavnom članku za londonski ‘Fajnenšel Tajms’, gospođa Nevil-Džons je ocijenila da je u Bosni kucnuo čas da se razmišlja o ukidanju mandata Visokog predstavnika. Ovakav stav, u svjetlu najnovijih bosanskohercegovackih unutrašnjih nesporazuma, čini se preuranjenim.

“Ima nekoliko stvari koje su problem u Bosni i Hercegovini. Oni koji su potpisali Dejtonski sporazum, a ja sam bila među njima, nisu očekivali, niti namjeravali, da deset godina kasnije Bosna ima Visokog predstavnika sa izuzetnim ovlastenjima. Kao što znate, on nije počeo mandat sa takvim ovlaštenjima, već ih je dobijao zbog neophodnosti da spriječi pogoršanje situacije i sukobe, te potrebe da zemlju pokrene na osnovama evropskih standarda. Došao je, međutim, trenutak kada odgovornosti da se ti standardi ispune i da se upravlja zemljom treba prepustiti domaćim liderima i narodu.
Mislim da su prednosti funkcije Visokog predstavnika nadvladane potrebom prenošenja odgovornosti na domaće protagoniste. Ono što EU mora učiniti je da bude na licu mjesta, da tamo bude njen funkcioner, koji ne ispoljava suverenu volju, već kaže otprilike: Ovo ćemo pokušati da uradimo zajedno, kako biste se u određenom roku uključili u Evropsku uniju. Ta ličnost je šef velikog programa koji osigurava okvir kako bi se Bosna i Hercegovina kretala naprijed.

Na kraju razgovora gospođa Nevil-Džons iznosi generalnu ocjenu stanja u regionu:

“Nismo očekivali prije nego što smo posjetili region da je situacija toliko ozbiljna da postoji osjećaj lutanja, opasnosti od nazadovanja i manjka nade i ambicija za budućnost. Na Kosovu, prije svega, istinska opasnost od obnavljanja sukoba postoji i to nas veoma brine. U tome nismo usamljeni jer i Međunarodna krizna grupa (ICG) u svom izvještaju sličnim jezikom upozorila na rizik konflikta. Dakle, ako posjetite regiju i napravite intenzivna istraživanja, što smo mi učinili, doći ćete do zaključka da je urgentno potrebno pregrupisavanje političkih poteza. “
XS
SM
MD
LG