Ombudsmeni Federacije BiH prije nekoliko dana su predočili izvještaj o radu, odnosno o primljenim žalbama u prošloj godini, uz ocjenu stanja ljudskih prava. Izdvajamo neke akcente:
RSE: Ombudsmen Esad Muhibić govori o broju primljenih žalbi:
MUHIBIĆ: U 2004. godini registrovano je ukupno 11.400 žalbi i istraga sa 25. 000 građana koji su obratili za zaštitu svojih prava zbog postupka izvršne, zakonodavne i sudske vlasti. Mada ovi brojevi pokazuju tendenciju laganog pada sa 17. 219 istraga u 2002. godini, odnosno 14.440 u 2003. godini, ipak je broj obraćanja građana znatan. Ukoliko se on posmatra prema broju građana na koje se žalbe odnose, može se konstatovati da su u porastu. U 2003. godini obratilo se 20.000 građana, a u 2004. godini 25. 059 građana, što upućuje na to da ima više grupnih žalbi. Radeći po žalbama građana, ombudsmeni su zapazili da je broj opravdanih žalbi građana u porastu i iznosi čak 68,09 posto. Ako se ima u vidu da se u tradicionalnim demokracijama taj broj kreće oko 10-15 posto, onda se može zaključiti da se vlasti u Federaciji posljednjih godina nisu na brz i efikasan način bavile sistemskim problemima države, posebno u oblasti socijalne zaštite i poboljšanja efikasnosti. Što se tiče problema ispoštovanih preporuka, kako omjer ispoštovanih preporuka u 2004. godini pokazuje pad u odnosu na ranije godine, 65 posto, kako je bilo, posebno u odnosu na 2002. godinu, kada je stepen ispoštovanih preporuka iznosio 83 posto u pojedinačnim slučajevima, i u 2003. godini 74 posto, ombudsmeni su nastojali da dođu do što temeljitijeg objašnjenja za navedenu pojavu. Kao jedan od mogućih razloga je svakako promjena vlasti koja je uslijedila krajem 2002. godine. Poznato je da svaki ombudsmen može raditi samo u okruženju demokratske i pravne države.
RSE: Koje su karakteristike godišnjeg izvještaja?
MUHIBIĆ: Ovaj izvještaj, za razliku od svih izvještaja u proteklih devet godina, nije više primarno posvećen povratku izbjeglica i posljedicama tog povratka. Mi smo i dalje imali dosta predmeta gdje se građani i nakon povratka žale na situaciju, najčešće kad su u pitanju ljudska prava vezana za socijalu, za socijalne probleme. Ali, nažalost, sada sve više probijaju problemi socijalnih prava, kojima trenutno vlasti ne pridaju veliku pažnju, niti ih sagledavaju u onom obimu kakav on jeste. Vi znate da je jedan opšti problem, i u Federaciji, a i šire, u Bosni i Hercegovini, nepostojanje jednog konsenzusa između političkih predstavnika konstitutivnih naroda oko najbitnijih pitanja budućnosti Bosne i Hercegovine. Nedostatak tog sporazuma proizvodi sve moguće probleme s kojima se građani susreću. Da bi ombudsmeni mogli da rade kvalitetno, potrebno je da državne strukture urade svoj dio posla, a one to nisu uradile. Dakle, državne strukture trebale su da stvore državne institucije vlasti, da stvore demokratske zakone, međutim to ide vrlo teško, ti kompromisi idu nekad pod pritiskom, nekad ih nema uopšte, i normalno da onda, u nedostatku pravne države i vladavine zakona, imate za posljedicu da ni ombudsmeni ne mogu mnogo pomoći. Mi smo se već prvih godina preorijentisali i više od polovine radnog vremena provodili na pomoći vlastima u izgradnji demokratskih struktura vlasti, ali, nažalost, to nije uspjelo. Dakle, rezultat nadziranja vlasti u primjeni ljudskih prava je u svim proteklim godinama porazan jer konstitutivni narodi kao manjine čak imaju lošiji status od pripadnika klasičnih manjina, naročito u sredinama povratka, u pogledu zapošljavanja, socijalne zaštite, obima zdravstvenih usluga, pristupa komunalnim uslugama i tako dalje. Zahvaljujući takvoj situaciji u sredini sa bošnjačkom većinom diskriminirani su, nekada otvoreno, a nekada suptilno, Hrvati i Srbi. U dijelu Federacije sa hrvatskom većinom diskriminirani su Bošnjaci i Srbi, u dijelu ljudskih prava povezanih naročito sa povratkom. Birokratski pristup administraciji ograničava regulisanje pratećih ljudskih prava u vezi sa problemom komunalnih usluga, socijalne zaštite, školovanja djece, ulaganja za popravke kuća i tako dalje, što je prouzrokovalo da je zbog tog vida diskriminacije veći dio izbjeglica odbio povratak i nakon što im je povraćena imovina. Zbog nepoštivanja Ustava Federacije, mnogim povratnicima nije osiguran, niti zagarantiran egzistencijalni minimum za život. Pravna država je uglavnom zakazala jer su lokalne vlasti, i općina i gradova, u velikom broju imovinu i zemljišta izbjeglica dodijelile za izgradnju predstavnicima većinskih naroda u toj sredini. Ombudsmeni su analizirali skoro svaki lokalni društveno-politički ambijent, u kojem ni vlasti, ni većinsko stanovništvo nisu nikada zaželjeli iskrenu dobrodošlicu prilikom povratka njihovih sugrađana i izbjeglištva.
RSE: Zabrinutost stvara način na koji se zakoni predlažu i usvajaju. Među onim što su uočili ombudsmeni, Branka Raguz izdvaja:
RAGUZ: To je prije svega izuzetno mali stupanj transparentnosti ili učešća javnosti u procesi izrade zakona, zatim nerijetko i nedovoljno sagledavanje zakonodavca. Da li su osigurani mehanizmi i novčana sredstva kako bi se određeni zakoni uopće i mogli primijeniti. A da ne govorim o neusklađenosti s međunarodnim standardima, a posebno sa Evropskom konvencijom, što je ustavna obaveza Bosne i Hercegovine, praznine i tako dalje. Stoga imamo činjenicu da dolazi do masovnog kršenja ljudskih prava, da se zakon ili njegove pojedine odredbe uopće i ne sprovode, što stvara veliko nepovjerenje i nezadovoljstvo građana prema organima vlasti. Da samo navedem neke za koje cijenimo da ipak zaslužuju određenu pozornost. To je prije svega izostanak donošenja Zakona o restituciji. Ali mi istovremeno, ili nasuprot tome imamo Zakon o privatizaciji koji se poziva u članu 8 na ovaj nepostojeći zakon. Pa imamo famozni član 143 Zakona o radu, koji je u početku dao radnicima lažnu nadu da će se o njihovim zahtjevima odlučivati brže i efikasnije. Ali evo zbog toga što u zakonu nije ustavljen potreban mehanizam za ostvarivanje tog prava, prošlo je nepunih šest godina i takozvani „radnici na čekanju“ godinama obilaze kantonalne i federalnu komisiju i čekaju. Na desetine tisuća neriješenih zahtijeva još uvijek leži u ladicama ovih komisija. Neke, kao recimo ona u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, uopće i ne rade od 2001. godine. Spomenuću, recimo, Zakon o eksproprijaciji koji od 1987. godine nije usklađen sa Evropskom konvencijom, već je bilo govora o Zakonu o vladinim i ministarskim imenovanjima. Ili najnoviji slučaj u vezi primjene Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i obitelji s djecom, koji se trebao primjenjivati počevši od 1. januara ove godine, ali, kako znate, nisu osigurana sredstva.
RSE: Problem je i neizvršavanje sudskih odluka:
RAGUZ: Iako je novi zakon, u sklopu reforme pravosuđa, donesen upravo u cilju efikasnijeg rada sudova, primjera radi samo u općinskim sudovima Tuzla i Sarajevo na koncu protekle godine ostalo je neriješeno 81 608 ovakvih predmeta.
* * * * *
U Sarajevu je prezentirana publikacija „Metodologija i instrumenti za procjenu i analizu stanja ljudskih prava u BiH“, koju su pripremili Agencija za razvoj Ujedinjenih nacija i Ured Visokog komesarijata za ljudska prava. Cilj je unapređivanje stepena uživanja ljudskih prava lokalnog stanovništva putem programiranja općinskog razvoja.
Ministar za ljudska prava i izbjeglice Vijeća ministara, Mirsad Kebo, tom prilikom je izjavio:
"Svjedoci smo svakodnevnog kršenja ljudskih prava, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u svijetu. Kod nas su posebno karakteristična kršenja ljudskih prava koja se odnose na rad, obrazovanje, nacionalne manjine, djecu, invalidna lica, žene i slično. Kršenja ljudskih prava su nerijetko uzrokovana njihovim nedovoljnim poznavanjem i neadekvatnom informisanju pojedinaca, a posebno najugroženijih kategorija stanovništva. Ipak, u većini slučajeva se radi o neefikasnom radu nadležnih institucija po pojedinim pitanjima, nedostataku stručnosti i nedostataku finansijskih resursa za njihovo potpuno obezbjeđenje. Projektom procjena stanja ljudskih prava i planiranja u općinama već treću godinu se radi na promociji i afirmaciji osnovnih ljudskih prava u lokalnim zajednicama. Kroz ovaj projekat, koji zajednički realizuju Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) i Visoki komesarijat za ljudska prava, do sada je ukupno u 21 općini urađena procjena stanja ljudskih prava. To je osnova za planiranje razvoja i izradu razvojnih strategija u općinama. Rezultati do kojih se došlo u ovom projektu pomoći će općinama i u njihovom kvalitetnijem planiranju budžeta, u čije razvojne komponente će biti uključena i poštovanja ljudskih prava, posebno najugroženijih kategorija stanovništva.“
Slavica Jakšić, iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Vijeća minstara, govori o projektima obnove na državnom nivou:
„Ove godine, u iznosu od deset miliona konvertibilnih maraka, finansira se obnova stambenih jedinica povratnika u 30 općina u Bosni i Hercegovini. Znači to je taj jedan projekat. I još jedan projekat, takođe značajan projekt finansira SIDA, a to je projekt jačanja lokalne administracije u sektoru povratka, obnove, razvoja i stambene politike. Potreba za ulaganjem u održiv povratak nema alternativu. I sasvim je sigurno da će svako sljedeće planiranje raspoloživih sredstava namijenjenih povratku na državnoj razini imati komponentu održivosti. Ono što u ovom momentu želim kazati i što je sasvim izvjesno, to je da će odabir lokaliteta, vrsta pomoći, način realiziranja i slično, biti javan i transparentan. A općine će biti nezaobilazan faktor realiziranja i projekata održivog povratka. Biću slobodna da apelujem na sve vladine i nevladine udruge, kao i donatore, da ukoliko to već nije njihov način rada, u planiranju i realiziranju svojih projekata usko sarađuju sa lokalnim institucijama vlasti.“
Generalni konzul Republike Hrvatske u Banjaluci Ivan Poglavec sumira pomoć Hrvatske u projektima obnove u BIH:
„Godine 2001. Vlada Republike Hrvatske je počela sa pomoći u građevinskom materijalu i u ove tri godine je izdvojeno 80 miliona kuna ili negdje oko 21 milion konvertibilnih maraka. U ovom momentu ta pomoć u građevinskom materijalu se realizira na području 58 općina BiH. Ove godine je u proračunu predviđeno također 22 milijuna kuna ili šest milijuna maraka. Uzevši, dakle, to čitavo razdoblje za podršku povratku, bit će osigurano sa ovogodišnjim sredstvima od između 25 i 26 milijuna maraka. To je jedan dio sredstava koji direktno ide za tu pomoć u smislu obnove objekata i nekih drugih pomoći vezanih za sitnije rekonstruktivne radnje. Osim toga, u ove zadnje tri godine svake godine je izdvojeno po 25 milijuna kuna.“
* * * * *
U Sarajevu će biti obilježen završetak projekta Evropske unije „Znajte vaša prava“, koji je u proteklih 15 mjeseci realizirala nevladina organizacija Izbjeglički servis za povratak, Drvar.
Cilj je bio da se pomognu i informišu povratnici o procedurama za dobijanje određene dokumentacije, zatim da im se razjasni šta su posljedice ukoliko propuste proces registracije, ne prijave se za zdravstveno osiguranje, ili kako mogu regulisati isplatu penzije i kako mogu poboljšati položaj ukoliko su nezaposleni.
Direktne ciljne grupe projekta su povratnici i lokalne vlade u pet opština, Glamoč, Drvar, Bosansko Grahovo, Bosanski Petrovac i Sanski Most. Ukupan broj ljudi u ciljnim grupama je procijenjen na 20 000. Indirektne ciljne grupe su svi stanovnici u pet općina, i ova populacija je procijenjena na 60 000 ljudi.
* * * * *
Grupa naših slušalaca iz Srednjobosanskog kantona je predložila da pripremimo odgovor o tome kako je regulisano pravo na novčanu nadoknadu za nezaposlene. Oni pominju da su bez posla ostali nakon što je njihovo preduzeće ugašeno.
Odgovor smo pronašli u magazinu „Vaša prava“, kojeg izdaje istoimeno udruženje za pružanje besplatne pravne pomoći o kojem smo već govorili u našim emisijama:
Da biste ostvarili pravo na novčanu nadoknadu za vrijeme nezaposlenosti, morate ispuniti ove zakonom propisane uslove u Federaciji BIH:
- da ste se na evidenciji Službe za zapošljavanje prijavili u roku od 60 dana od dana prestanka radnog odnosa,
- da Vam je radni odnos prestao bez vaše volje i krivice,
- da su Vam uplaćivani doprinosi za slučaj nezaposlenosti, najmanje osam mjeseci neprekidno u toku posljednjih 12 mjeseci ili najmanje osam mjeseci sa prekidima u posljednjih 18 mjeseci, koji su prethodili podnošenju zahtjeva za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti,
-da se redovno javljate na Biro za zapošljavanje.
Visina novčane naknade se utvrđuje u ovisnosti od dužine staža osiguranja nezaposlene osobe i prosječne plaće u kantonu, ostvarene u prethodnom tromjesečju, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku.
Period za koji se isplaćuje novčana naknada je reguliran na sljedeći način:
-šest mjeseci u visini od 30 posto od prosječne plaće u kantonu u posljednjem tromjesečju, za staž osiguranja od 8 mjeseci do 10 godina,
-devet mjeseci u visini od 35 posto od prosječne plaće u kantonu u posljednjem tromjesečju, za staž osiguranja od 10 do 25 godina,
-dvanaest mjeseci u visini od 40 posto od prosječne plaće u kantonu u posljednjem tromjesečju, za staž osiguranja preko 25 godina.
Veoma je važno da ne zaboravite da u roku od 60 dana od dana kada vam je prestao radni odnos, Službi za zapošljavanje podnesete zahtjev za ostvarivanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti.
* * * * *
U 2004. godini u Kanton Sarajevo vratilo se preko 2000 porodica od planiranih 3 300, što znači da je plan ostvaren u procentu od 60 posto, navodi se u Informaciji Ministarstva za izbjegla i raseljena lica Vlade Kantona Sarajevo.
Najviše porodica – preko 1000 – se vratilo u gradske opštine, a od ostalih, najviše povratnika je bilo u Ilijaš – 370 porodica.
U ovoj godini planiran je povratak oko 1500 porodica. Najviše njih trebalo bi se vratiti u kuće za koje je neophodna obnova. Planirano je da će ona biti obavljena iz novčanih sredstava kantona i opština, zatim kroz Program CARDS. Pri tome će prioritet imati obnova stambenih jedinica interno raseljenih lica – ruševinaca, a posebno porodica koje koriste neki od vidova alternativnog smještaja u Kantonu Sarajevo.
Takođe je planiran povratak preko 300 porodica iz Kantona Sarajevo na ostale prostore BiH a najviše u RS.
Sigurnosna situacija za povratnike srpske nacionalnosti na području Tuzlanskog kantona je dobra, a stanje se popravlja i u oblasti obnove stambenih objekata, ocijenjeno je danas u Tuzli na sastanku Foruma građana povratnika. Forum, kojeg čini 17 predstavnika povratnika, oformljen je 8. aprila na zahtjev Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, kako bi se povratnicima pomoglo u rješavanju njihovih problema.
Predsjednik Foruma Milutin Obrenović je kazao da su se, zahvaljujući radu Foruma, povratnički problemi već počeli rješavati.
Đuro Topić, načelnik Orašja o povratku i obnovi:
"Općina Orašje broji, po dejtonskoj liniji razgraničenja, 24-25 tisuća stanovnika, od kojih je, dakle, po tom Dejtonu i popisu iz 1991. godine, približno 90 posto hrvatskog stanovništva, nekih sedam do osam posto Bošnjaka i dva do tri posto osoba srpske nacionalnosti i ostalih. To su procjene, nije bilo nikakvih novih popisa. Konkretno postoji objektivan problem povratka srpskog stanovništva u naselje Draganovci, nekih 24 obitelji. Konkretno se radi o deponiji otpada koja je nastala u ratu i poslije rata. S druge strane, zahvaljujem se Vladi Republike Hrvatske, zahvaljujući njima ćemo imati nastavak obnove kuća, u Orašju je to još nekakvih stotinjak objekata koje treba obnoviti kako bismo imali završen povratak u naselja Vidovice, Kopanice i Oštra Luka. Imamo jednu bolju koordinaciju kada je u pitanju otvaranje kreditnih ili grantovskih sredstava u smjeru organiziranog privrjeđivanja, odnosno osiguranja uvjeta za održivi povratak. Općine će biti te koje će organizirati da se oforme zadruge ili nekakvi mini proizvođački kapaciteti, a da u toj koordinaciji između općina i viših ministarstava ili ambasada, odnosno donatora, stvarno zatvorimo projekte koji su kao projekti samoodrživi, a onda da se tu uključe i povratnici koji će tu biti primarni. Inače, za sad nemamo nekih većih problema s onim povratnicima koji su ostvarili svoje pravo povratka na prostor općine Orašje. Oni su uključeni u ono što mi u biti imamo, dakle onaj nivo kvalitete života koji imamo tamo. Uključeni su u naše podsticajne mjere i premije od strane županije kada je u pitanju organizirana proizvodnja voća i povrća i uključeni su u sustav proizvodnje duhana i otkupa duhana.“
Više od 5 000 stanovnika, uglavnom povratnika i raseljenih osoba na području općina Osmaci u Republici Srpskoj i Kalesiji u Federaciji BiH, više neće imati problema s vodom, zahvaljujući novom vodovodu.
Novi sistem vodosnabdijevanja osigurava i mogućnost ostvarivanja dodatnih 10 000 priključaka za vodu.
Projekt je vrijedan 550 000 američkih dolara, a finansirala ga je Evropska komanda oružanih snaga SAD-a putem Odjela u Ambasadi Sjedinjenih Država.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
RSE: Ombudsmen Esad Muhibić govori o broju primljenih žalbi:
MUHIBIĆ: U 2004. godini registrovano je ukupno 11.400 žalbi i istraga sa 25. 000 građana koji su obratili za zaštitu svojih prava zbog postupka izvršne, zakonodavne i sudske vlasti. Mada ovi brojevi pokazuju tendenciju laganog pada sa 17. 219 istraga u 2002. godini, odnosno 14.440 u 2003. godini, ipak je broj obraćanja građana znatan. Ukoliko se on posmatra prema broju građana na koje se žalbe odnose, može se konstatovati da su u porastu. U 2003. godini obratilo se 20.000 građana, a u 2004. godini 25. 059 građana, što upućuje na to da ima više grupnih žalbi. Radeći po žalbama građana, ombudsmeni su zapazili da je broj opravdanih žalbi građana u porastu i iznosi čak 68,09 posto. Ako se ima u vidu da se u tradicionalnim demokracijama taj broj kreće oko 10-15 posto, onda se može zaključiti da se vlasti u Federaciji posljednjih godina nisu na brz i efikasan način bavile sistemskim problemima države, posebno u oblasti socijalne zaštite i poboljšanja efikasnosti. Što se tiče problema ispoštovanih preporuka, kako omjer ispoštovanih preporuka u 2004. godini pokazuje pad u odnosu na ranije godine, 65 posto, kako je bilo, posebno u odnosu na 2002. godinu, kada je stepen ispoštovanih preporuka iznosio 83 posto u pojedinačnim slučajevima, i u 2003. godini 74 posto, ombudsmeni su nastojali da dođu do što temeljitijeg objašnjenja za navedenu pojavu. Kao jedan od mogućih razloga je svakako promjena vlasti koja je uslijedila krajem 2002. godine. Poznato je da svaki ombudsmen može raditi samo u okruženju demokratske i pravne države.
RSE: Koje su karakteristike godišnjeg izvještaja?
MUHIBIĆ: Ovaj izvještaj, za razliku od svih izvještaja u proteklih devet godina, nije više primarno posvećen povratku izbjeglica i posljedicama tog povratka. Mi smo i dalje imali dosta predmeta gdje se građani i nakon povratka žale na situaciju, najčešće kad su u pitanju ljudska prava vezana za socijalu, za socijalne probleme. Ali, nažalost, sada sve više probijaju problemi socijalnih prava, kojima trenutno vlasti ne pridaju veliku pažnju, niti ih sagledavaju u onom obimu kakav on jeste. Vi znate da je jedan opšti problem, i u Federaciji, a i šire, u Bosni i Hercegovini, nepostojanje jednog konsenzusa između političkih predstavnika konstitutivnih naroda oko najbitnijih pitanja budućnosti Bosne i Hercegovine. Nedostatak tog sporazuma proizvodi sve moguće probleme s kojima se građani susreću. Da bi ombudsmeni mogli da rade kvalitetno, potrebno je da državne strukture urade svoj dio posla, a one to nisu uradile. Dakle, državne strukture trebale su da stvore državne institucije vlasti, da stvore demokratske zakone, međutim to ide vrlo teško, ti kompromisi idu nekad pod pritiskom, nekad ih nema uopšte, i normalno da onda, u nedostatku pravne države i vladavine zakona, imate za posljedicu da ni ombudsmeni ne mogu mnogo pomoći. Mi smo se već prvih godina preorijentisali i više od polovine radnog vremena provodili na pomoći vlastima u izgradnji demokratskih struktura vlasti, ali, nažalost, to nije uspjelo. Dakle, rezultat nadziranja vlasti u primjeni ljudskih prava je u svim proteklim godinama porazan jer konstitutivni narodi kao manjine čak imaju lošiji status od pripadnika klasičnih manjina, naročito u sredinama povratka, u pogledu zapošljavanja, socijalne zaštite, obima zdravstvenih usluga, pristupa komunalnim uslugama i tako dalje. Zahvaljujući takvoj situaciji u sredini sa bošnjačkom većinom diskriminirani su, nekada otvoreno, a nekada suptilno, Hrvati i Srbi. U dijelu Federacije sa hrvatskom većinom diskriminirani su Bošnjaci i Srbi, u dijelu ljudskih prava povezanih naročito sa povratkom. Birokratski pristup administraciji ograničava regulisanje pratećih ljudskih prava u vezi sa problemom komunalnih usluga, socijalne zaštite, školovanja djece, ulaganja za popravke kuća i tako dalje, što je prouzrokovalo da je zbog tog vida diskriminacije veći dio izbjeglica odbio povratak i nakon što im je povraćena imovina. Zbog nepoštivanja Ustava Federacije, mnogim povratnicima nije osiguran, niti zagarantiran egzistencijalni minimum za život. Pravna država je uglavnom zakazala jer su lokalne vlasti, i općina i gradova, u velikom broju imovinu i zemljišta izbjeglica dodijelile za izgradnju predstavnicima većinskih naroda u toj sredini. Ombudsmeni su analizirali skoro svaki lokalni društveno-politički ambijent, u kojem ni vlasti, ni većinsko stanovništvo nisu nikada zaželjeli iskrenu dobrodošlicu prilikom povratka njihovih sugrađana i izbjeglištva.
RSE: Zabrinutost stvara način na koji se zakoni predlažu i usvajaju. Među onim što su uočili ombudsmeni, Branka Raguz izdvaja:
RAGUZ: To je prije svega izuzetno mali stupanj transparentnosti ili učešća javnosti u procesi izrade zakona, zatim nerijetko i nedovoljno sagledavanje zakonodavca. Da li su osigurani mehanizmi i novčana sredstva kako bi se određeni zakoni uopće i mogli primijeniti. A da ne govorim o neusklađenosti s međunarodnim standardima, a posebno sa Evropskom konvencijom, što je ustavna obaveza Bosne i Hercegovine, praznine i tako dalje. Stoga imamo činjenicu da dolazi do masovnog kršenja ljudskih prava, da se zakon ili njegove pojedine odredbe uopće i ne sprovode, što stvara veliko nepovjerenje i nezadovoljstvo građana prema organima vlasti. Da samo navedem neke za koje cijenimo da ipak zaslužuju određenu pozornost. To je prije svega izostanak donošenja Zakona o restituciji. Ali mi istovremeno, ili nasuprot tome imamo Zakon o privatizaciji koji se poziva u članu 8 na ovaj nepostojeći zakon. Pa imamo famozni član 143 Zakona o radu, koji je u početku dao radnicima lažnu nadu da će se o njihovim zahtjevima odlučivati brže i efikasnije. Ali evo zbog toga što u zakonu nije ustavljen potreban mehanizam za ostvarivanje tog prava, prošlo je nepunih šest godina i takozvani „radnici na čekanju“ godinama obilaze kantonalne i federalnu komisiju i čekaju. Na desetine tisuća neriješenih zahtijeva još uvijek leži u ladicama ovih komisija. Neke, kao recimo ona u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, uopće i ne rade od 2001. godine. Spomenuću, recimo, Zakon o eksproprijaciji koji od 1987. godine nije usklađen sa Evropskom konvencijom, već je bilo govora o Zakonu o vladinim i ministarskim imenovanjima. Ili najnoviji slučaj u vezi primjene Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i obitelji s djecom, koji se trebao primjenjivati počevši od 1. januara ove godine, ali, kako znate, nisu osigurana sredstva.
RSE: Problem je i neizvršavanje sudskih odluka:
RAGUZ: Iako je novi zakon, u sklopu reforme pravosuđa, donesen upravo u cilju efikasnijeg rada sudova, primjera radi samo u općinskim sudovima Tuzla i Sarajevo na koncu protekle godine ostalo je neriješeno 81 608 ovakvih predmeta.
* * * * *
U Sarajevu je prezentirana publikacija „Metodologija i instrumenti za procjenu i analizu stanja ljudskih prava u BiH“, koju su pripremili Agencija za razvoj Ujedinjenih nacija i Ured Visokog komesarijata za ljudska prava. Cilj je unapređivanje stepena uživanja ljudskih prava lokalnog stanovništva putem programiranja općinskog razvoja.
Ministar za ljudska prava i izbjeglice Vijeća ministara, Mirsad Kebo, tom prilikom je izjavio:
"Svjedoci smo svakodnevnog kršenja ljudskih prava, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u svijetu. Kod nas su posebno karakteristična kršenja ljudskih prava koja se odnose na rad, obrazovanje, nacionalne manjine, djecu, invalidna lica, žene i slično. Kršenja ljudskih prava su nerijetko uzrokovana njihovim nedovoljnim poznavanjem i neadekvatnom informisanju pojedinaca, a posebno najugroženijih kategorija stanovništva. Ipak, u većini slučajeva se radi o neefikasnom radu nadležnih institucija po pojedinim pitanjima, nedostataku stručnosti i nedostataku finansijskih resursa za njihovo potpuno obezbjeđenje. Projektom procjena stanja ljudskih prava i planiranja u općinama već treću godinu se radi na promociji i afirmaciji osnovnih ljudskih prava u lokalnim zajednicama. Kroz ovaj projekat, koji zajednički realizuju Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) i Visoki komesarijat za ljudska prava, do sada je ukupno u 21 općini urađena procjena stanja ljudskih prava. To je osnova za planiranje razvoja i izradu razvojnih strategija u općinama. Rezultati do kojih se došlo u ovom projektu pomoći će općinama i u njihovom kvalitetnijem planiranju budžeta, u čije razvojne komponente će biti uključena i poštovanja ljudskih prava, posebno najugroženijih kategorija stanovništva.“
Slavica Jakšić, iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Vijeća minstara, govori o projektima obnove na državnom nivou:
„Ove godine, u iznosu od deset miliona konvertibilnih maraka, finansira se obnova stambenih jedinica povratnika u 30 općina u Bosni i Hercegovini. Znači to je taj jedan projekat. I još jedan projekat, takođe značajan projekt finansira SIDA, a to je projekt jačanja lokalne administracije u sektoru povratka, obnove, razvoja i stambene politike. Potreba za ulaganjem u održiv povratak nema alternativu. I sasvim je sigurno da će svako sljedeće planiranje raspoloživih sredstava namijenjenih povratku na državnoj razini imati komponentu održivosti. Ono što u ovom momentu želim kazati i što je sasvim izvjesno, to je da će odabir lokaliteta, vrsta pomoći, način realiziranja i slično, biti javan i transparentan. A općine će biti nezaobilazan faktor realiziranja i projekata održivog povratka. Biću slobodna da apelujem na sve vladine i nevladine udruge, kao i donatore, da ukoliko to već nije njihov način rada, u planiranju i realiziranju svojih projekata usko sarađuju sa lokalnim institucijama vlasti.“
Generalni konzul Republike Hrvatske u Banjaluci Ivan Poglavec sumira pomoć Hrvatske u projektima obnove u BIH:
„Godine 2001. Vlada Republike Hrvatske je počela sa pomoći u građevinskom materijalu i u ove tri godine je izdvojeno 80 miliona kuna ili negdje oko 21 milion konvertibilnih maraka. U ovom momentu ta pomoć u građevinskom materijalu se realizira na području 58 općina BiH. Ove godine je u proračunu predviđeno također 22 milijuna kuna ili šest milijuna maraka. Uzevši, dakle, to čitavo razdoblje za podršku povratku, bit će osigurano sa ovogodišnjim sredstvima od između 25 i 26 milijuna maraka. To je jedan dio sredstava koji direktno ide za tu pomoć u smislu obnove objekata i nekih drugih pomoći vezanih za sitnije rekonstruktivne radnje. Osim toga, u ove zadnje tri godine svake godine je izdvojeno po 25 milijuna kuna.“
* * * * *
U Sarajevu će biti obilježen završetak projekta Evropske unije „Znajte vaša prava“, koji je u proteklih 15 mjeseci realizirala nevladina organizacija Izbjeglički servis za povratak, Drvar.
Cilj je bio da se pomognu i informišu povratnici o procedurama za dobijanje određene dokumentacije, zatim da im se razjasni šta su posljedice ukoliko propuste proces registracije, ne prijave se za zdravstveno osiguranje, ili kako mogu regulisati isplatu penzije i kako mogu poboljšati položaj ukoliko su nezaposleni.
Direktne ciljne grupe projekta su povratnici i lokalne vlade u pet opština, Glamoč, Drvar, Bosansko Grahovo, Bosanski Petrovac i Sanski Most. Ukupan broj ljudi u ciljnim grupama je procijenjen na 20 000. Indirektne ciljne grupe su svi stanovnici u pet općina, i ova populacija je procijenjena na 60 000 ljudi.
* * * * *
Grupa naših slušalaca iz Srednjobosanskog kantona je predložila da pripremimo odgovor o tome kako je regulisano pravo na novčanu nadoknadu za nezaposlene. Oni pominju da su bez posla ostali nakon što je njihovo preduzeće ugašeno.
Odgovor smo pronašli u magazinu „Vaša prava“, kojeg izdaje istoimeno udruženje za pružanje besplatne pravne pomoći o kojem smo već govorili u našim emisijama:
Da biste ostvarili pravo na novčanu nadoknadu za vrijeme nezaposlenosti, morate ispuniti ove zakonom propisane uslove u Federaciji BIH:
- da ste se na evidenciji Službe za zapošljavanje prijavili u roku od 60 dana od dana prestanka radnog odnosa,
- da Vam je radni odnos prestao bez vaše volje i krivice,
- da su Vam uplaćivani doprinosi za slučaj nezaposlenosti, najmanje osam mjeseci neprekidno u toku posljednjih 12 mjeseci ili najmanje osam mjeseci sa prekidima u posljednjih 18 mjeseci, koji su prethodili podnošenju zahtjeva za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti,
-da se redovno javljate na Biro za zapošljavanje.
Visina novčane naknade se utvrđuje u ovisnosti od dužine staža osiguranja nezaposlene osobe i prosječne plaće u kantonu, ostvarene u prethodnom tromjesečju, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku.
Period za koji se isplaćuje novčana naknada je reguliran na sljedeći način:
-šest mjeseci u visini od 30 posto od prosječne plaće u kantonu u posljednjem tromjesečju, za staž osiguranja od 8 mjeseci do 10 godina,
-devet mjeseci u visini od 35 posto od prosječne plaće u kantonu u posljednjem tromjesečju, za staž osiguranja od 10 do 25 godina,
-dvanaest mjeseci u visini od 40 posto od prosječne plaće u kantonu u posljednjem tromjesečju, za staž osiguranja preko 25 godina.
Veoma je važno da ne zaboravite da u roku od 60 dana od dana kada vam je prestao radni odnos, Službi za zapošljavanje podnesete zahtjev za ostvarivanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti.
* * * * *
U 2004. godini u Kanton Sarajevo vratilo se preko 2000 porodica od planiranih 3 300, što znači da je plan ostvaren u procentu od 60 posto, navodi se u Informaciji Ministarstva za izbjegla i raseljena lica Vlade Kantona Sarajevo.
Najviše porodica – preko 1000 – se vratilo u gradske opštine, a od ostalih, najviše povratnika je bilo u Ilijaš – 370 porodica.
U ovoj godini planiran je povratak oko 1500 porodica. Najviše njih trebalo bi se vratiti u kuće za koje je neophodna obnova. Planirano je da će ona biti obavljena iz novčanih sredstava kantona i opština, zatim kroz Program CARDS. Pri tome će prioritet imati obnova stambenih jedinica interno raseljenih lica – ruševinaca, a posebno porodica koje koriste neki od vidova alternativnog smještaja u Kantonu Sarajevo.
Takođe je planiran povratak preko 300 porodica iz Kantona Sarajevo na ostale prostore BiH a najviše u RS.
Sigurnosna situacija za povratnike srpske nacionalnosti na području Tuzlanskog kantona je dobra, a stanje se popravlja i u oblasti obnove stambenih objekata, ocijenjeno je danas u Tuzli na sastanku Foruma građana povratnika. Forum, kojeg čini 17 predstavnika povratnika, oformljen je 8. aprila na zahtjev Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, kako bi se povratnicima pomoglo u rješavanju njihovih problema.
Predsjednik Foruma Milutin Obrenović je kazao da su se, zahvaljujući radu Foruma, povratnički problemi već počeli rješavati.
Đuro Topić, načelnik Orašja o povratku i obnovi:
"Općina Orašje broji, po dejtonskoj liniji razgraničenja, 24-25 tisuća stanovnika, od kojih je, dakle, po tom Dejtonu i popisu iz 1991. godine, približno 90 posto hrvatskog stanovništva, nekih sedam do osam posto Bošnjaka i dva do tri posto osoba srpske nacionalnosti i ostalih. To su procjene, nije bilo nikakvih novih popisa. Konkretno postoji objektivan problem povratka srpskog stanovništva u naselje Draganovci, nekih 24 obitelji. Konkretno se radi o deponiji otpada koja je nastala u ratu i poslije rata. S druge strane, zahvaljujem se Vladi Republike Hrvatske, zahvaljujući njima ćemo imati nastavak obnove kuća, u Orašju je to još nekakvih stotinjak objekata koje treba obnoviti kako bismo imali završen povratak u naselja Vidovice, Kopanice i Oštra Luka. Imamo jednu bolju koordinaciju kada je u pitanju otvaranje kreditnih ili grantovskih sredstava u smjeru organiziranog privrjeđivanja, odnosno osiguranja uvjeta za održivi povratak. Općine će biti te koje će organizirati da se oforme zadruge ili nekakvi mini proizvođački kapaciteti, a da u toj koordinaciji između općina i viših ministarstava ili ambasada, odnosno donatora, stvarno zatvorimo projekte koji su kao projekti samoodrživi, a onda da se tu uključe i povratnici koji će tu biti primarni. Inače, za sad nemamo nekih većih problema s onim povratnicima koji su ostvarili svoje pravo povratka na prostor općine Orašje. Oni su uključeni u ono što mi u biti imamo, dakle onaj nivo kvalitete života koji imamo tamo. Uključeni su u naše podsticajne mjere i premije od strane županije kada je u pitanju organizirana proizvodnja voća i povrća i uključeni su u sustav proizvodnje duhana i otkupa duhana.“
Više od 5 000 stanovnika, uglavnom povratnika i raseljenih osoba na području općina Osmaci u Republici Srpskoj i Kalesiji u Federaciji BiH, više neće imati problema s vodom, zahvaljujući novom vodovodu.
Novi sistem vodosnabdijevanja osigurava i mogućnost ostvarivanja dodatnih 10 000 priključaka za vodu.
Projekt je vrijedan 550 000 američkih dolara, a finansirala ga je Evropska komanda oružanih snaga SAD-a putem Odjela u Ambasadi Sjedinjenih Država.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba