Dostupni linkovi

logo-print

Sedam univerziteta i nijedan zakon


Jasna Šabanović, studentica je četvrte godine sarajevskog Ekonomskog fakulteta. Kaže kako su studenti, bez obzira iz kojeg entiteta dolaze, zainteresovani da Bosna i Hercegovina počne primjenivati standarde visokoškolskog obrazovanja, utemeljene u Bolonjskoj deklaraciji.
Prema njenim riječima, reforma visokog obrazovanja u BiH je više nego neophodna:

“Bh. studenti zaslužuju da budu tretirani isto kao i svi ostali studenti u Evropi, iz razloga što naše visokoškolsko obrazovanje zaista jeste kvalitetno, ali obavezno treba uvesti neke reforme. I smatram da su studenti sa naših fakulteta, odnosno univerziteta u državi, veoma veliki potencijali, tako da mogu biti uključeni u istraživački rad širom čitave Evrope.”

Za razliku od prijeratna četiri, u Bosni i Hercegovini trenutno postoji sedam univerziteta, u okviru kojih djeluje u prosjeku desetak fakulteta. Na području Federacije BiH gotovo svaki kanton ima svoj univerzitet. Apsurd predstavlja i činjenica kako, primjerice, desetak kilometara od Sarajeva, u Istočnom Sarajevu, postoji univerzitet, da u Mostaru djeluju dva univerziteta, jedan na istočnoj, a drugi na zapadnoj obali Neretve, te da je fakultet osnovan u Foči, gradiću koji ima desetak hiljada stanovnika. Posljedica je to nedonošenja zakona o visokom obrazovanju, koji bi uredio oblast visokoškolskog obrazovanja i omogućio provedbu Bolonjske deklaracije. Podsjećamo kako je ovaj zakon prošle godine odbijen u državnom parlamentu, zbog čega je BiH ostala bez kredita Svjetske banke za reformu obrazovanja u vrijednosti od 46 miliona dolara.

Rektor Mostarskog sveučiliša, Frano Ljubić, kaže da BiH ne može ući u Evropu, ukoliko nema iste obrazovne standarde kao većina evropskih zemalja:

“Mislim da bi visoko obrazovanje trebalo biti prva stepenica i prvi korak na putu k Europi i ako se tu ne želimo uključiti, onda uistinu naši političari, koji su oni koji odlučuju o ovomu, nemaju što misliti, što tražiti, ostat će na smetljištu u povijesti, bez obzira o komu se to radilo i što se radilo.”

Profesor banjalučkog Filofofskog fakulteta, Miodrag Živanović, smatra da će Bosni i Hercegovini trebati desetak godina da bi se Bolonjska deklaracija počela primjenivati u pravom smislu riječi:

“Visoko obrazovanje u jednoj maloj zemlji, koja ima možda 3,5 miliona stavnovnika, postavljeno je tako da kantoni imaju ingerencije na visoko obrazovanje. Evo, upravo je prošle godine osnovan Univerzitet u Zenici, dakle 60 km od Sarajeva. Sutra, prekosutra će to napraviti neki drugi, treći kanton i doista to ne može više da funkcioniše.”

Viši asistent na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Enes Osmančević, stanje u visokom obrazovanju ocjenjuje katastrofalnim. Iako je godinu dana proveo u Sjedinjenim Državama, koristeći stipendiju američke vlade u programu vezanom za reformu obrazovanja, Osmančević kaže da po povratku u Tuzlu stečeno znanje nema gdje primijeniti:

“Naprotiv, trpim odmazdu najgore provincijalne, osvetoljubive psihologije i patologije. Svaka priča o reformi, svaka priča o promjenama izvaziva bijes tih kvazi elita koji su prosječnost i nekavalitet ustanovili kao dominantu našeg akademskog ponašanja i života. Sa takvim ljudima mi ne možemo dalje.”

Predsjednik Upravnog odbora Svjetskog univerzitetskog servisa BiH Srebren Dizdar kaže da ukoliko BiH želi da ide ukorak s ostalim zemljama u Evropi, onda mora ubrzati reforme u visokom obrazovanju. Dizdar smatra kako, prije svega, političarima, ali i univerzitetskim radnicima u zemlji, treba objasniti kolika je važnost reformi:

“Važno je jeste kod političara lobirati, a važno je lobirati kod svih doslovce, ne samo kod političara. Političari su ti koji donose zakone, a mi na ovaj način želimo da ukažemo šta je to što u tim zakonima treba promijeniti, šta je to što nam donosi neku bolju perspektivu, šta je to što nam omogućava da nastavimo studije u inostranstvu, da dolaze studenti kod nas, da mi odlazimo drugdje, da ukinemo čitav niz nekakvih psiholoških prepreka da smo mi u zaostatku.”

Bosanskohercegovački ministar civilnih poslova, Safet Halilović, ocjenjuje kako je po standardima koje provodi u visokom obrazovanju BiH na dnu ljestvice u Evropi. Nedavno je u parlamentarnu proceduru upućen novi prijedlog zakona o visokom obrazovanju, a na naše pitanje šta misli o zakonu, Halilović odgovara:

“To je zakon bez reforme. Država nikakve ingerencije ne bi imala, nego bi se ustanovilo nekakvo međuentitetsko tijelo, agencija, što naravno znači da nema reformi. Ne može se provoditi parcijalno reformu u kantonu, ili kako je neko zamišlja. Kako ćete osigurati priznavanje diploma iz Goražda, ili Orašja, jer je subjekt međunarodnog prava država - nisu kantoni.”

Sagovornici našeg radija saglasni su u ocjeni kako suština reformi u visokom obrazovanju treba biti takva da univerziteti budu napravljeni po mjerilima studenata, koji će birati znanja primjenjiva u životu. Pored toga, da bi se ispunili evropski standardi, u postojeće univerzitete, prema njihovim procjenama, potrebno je uložiti desetine miliona maraka u opremu i adekvatne prostorije, pa čak i na objekte studentskog smještaja.
XS
SM
MD
LG