Dostupni linkovi

logo-print

Dan borbe protiv pušenja na crnogorski način


Predsjednik Nacionalne komisije za kontrolu pušenja Agima Ljajević izjavila je da su se aktivnosti ove komisije do sada uglavnom odnosile na zakonodavnu djelatnost i prihvatanje međunarodnih dokumenata i standarda u ovoj oblasti:

“To je problem koji traje dugo. Modifikacija ponašanja ne daje trenutne rezultate. Pomaci su postepeni, ali imamo još puno da uradimo.”

Predsjednik crnogorskog Društva protiv raka, doktor Nebojša Crnogorac je rekao da u Crnoj Gori zbog pušenja godišnje umire više od hiljadu ljudi i da taj broj vjerovatno i dalje raste.

“Pored toga, prošle godine je u Crnoj Gori skoro 300 ljudi umrlo od raka. Prethodne godine je bilo manje od 200, a veoma je moguće da je taj broj značajno, bar deset procenata veći.”

U dio opšte borbe protiv pušenja u Crnoj Gori spada i Zakon o ograničenoj upotrebi duvanskih proizvoda, usvojen krajem jula prošle godine, kojim je zabranjeno pušenje u javnim prostorima. To je rezultiralo određenim sumnjama u njegovu primijenjivost, jer se pod javnim prostorom podrazumijeva svaki prostor namijenjen zajedničkom boravku ljudi, gdje, između ostalog, spadaju i diskoteke, razni bistroi, picerije i restorani. U javnom prostoru pušenje je dozvoljeno samo u određenom dijelu koji je posebno označen i odvojen od prostora namijenjen nepušačima.

I pored izvjesne skepse u vezi primijenjivosti, Zakonu je pripisana strateška važnost uz očekivanje da će se pravi efekti javiti tek na dug rok. U prilog tvrdnji da za ovaj zakon ipak ima nade govori i Komnen Jašović, vlasnika podgoričkog lokala “Baron”, koji je prvi među ugostiteljima počeo da primjenjuje ovaj zakon:

“Promet nije opao. On je i dalje otprilike u granicama onoga što je i bilo. Svi nalaze svoje mjesto, i pušači i nepušači. Otprilike, svi poštuju ono gdje su naznačena i označena mjesta za pušače i nepušače, tako da tu nema nikakvih problema. Do sada ih nije ni bilo, a mislim da ih neće ni biti.”

Građani Podgorice imaju različit odnos prema pušenju, ali čini se da još uvijek ne postoji jasno izražena svijest o pogubnosti pušenja:

PODGORIČANIN 1: “Ja više pućkam nego što pušim. Malo se pazim, ali aroma mi odgovara. Malo u društvu i tako... Čisto se družim, onako sa cigaretom. A mogu svaki dan da prekinem.”

PODGORIČANIN 2: “Uzeo sam cigaretu dok je ‘Kent’ bio popularna cigareta, da bih tada bio mangup. Odavno je to bilo.”

RSE: Koliko dnevno?

PODGORIČANIN 3: “Dvije i po do tri.”

RSE: Jeste li razmišljali o prestanku?

PODGORIČANIN 3: “Kada sam mlađi bio. Sad nemam motivaciju.”

RSE: “Ima li zdravstvenih smetnji?

PODGORIČANIN 3: “Pa, zasad nema. Doktori kažu da će biti. Međutim, u Bibliji se kaže da ne truje ono što čovjeku ulazi u usta. Ako je to istina, onda ne bi trebalo da bude problematično. Doktori kažu da utiče na pluća, što je i po zdravom razumu, pa sad to vam je to.”

Da je obično onaj koji krčmi pamentniji od onih koji troše, svjedoči i primjer jednog od podgoričkih uličnih prodavaca cigareta:

“Ja ne mogu da shvatim čovjeka da sad uzme jedan ‘Davidoff’ ili jedan ‘Marlboro’ od dva ili tri i po eura. Znate li koliko je on odnio djeci hljeba ispred usta, da bi on samo svoju dušu zadovoljio? Možda troje, četvoro djece... Kupi mu sok, sladoled, nešto mu kupi. Zašto ne? Veći je ubica samog sebe. Čudni ljudi. Objašnjava mu prvo roditelj, pa mu objašnjava doktor, pa mu objašnjava... Vidiš, danas je Dan borbe protiv pušenja, a koga god pitaš - on ide, puši. Boli ga uvo.”
XS
SM
MD
LG