I govori su nalikovali onim od prije godinu. Zahtijevalo se objavljivanje imena ubica i nalogodavaca, protestvovalo se zbog sporosti policije i pravosuđa, prijetilo se novim protestima. U vrelom majskom danu govornici su se smjenjivali ali jedno je bilo zajedničko - zahtjev da se rasvijetli ubistvo Duška Jovanovića, glavnog i odgovornog urednika podgoričkog lista „Dan“.
Nakon godinu dana sjenka Jovanovićevog ubistva još uvijek lebdi nad Crnom Gorom. Otuda riječi tuge i gorčine, srdžbe i razočarenja...
Ali, velike riječi ponekad ne otkrivaju već prikrivaju suštinu. Istraga povodom ubistva Duška Jovanovića zaista nije okončana, ali puno toga se desilo za posljednjih 365 dana. Već mjesecima je u zatvoru Damir Mandić kojeg tužilaštvo tereti da je jedan od izvršilaca zločina. Suđenje je u toku a optužnica je bazirana na podacima za koje policija i tužilaštvo tvrde da dokazuju Mandićevu krivicu. Nedavno je uhapšen i Vuk Vulević. Crnogorska policija je ubijeđena da će hapšenje Vulevića do kraja razriješiti sve okolnosti zločina.
Možda je sve to premalo, možda se klupko presporo odmotava i treba razumjeti podozrenje javnosti. Ali, ovdje nije riječ samo o neutoljivoj želji za istinom. Uporno ponavljanje priče da crnogorska policija nije i neće preduzeti ništa da se rasvijetli zločin, obnavljanje optužbi da će crnogorska vlast učiniti sve da se zataška istina – govore o nečemu drugome.
Mnogima ovdje podaci ili dokazi uopšte nijesu bitni. I to je još jedan prilog patologiji crnogorske svakodnevice: istog dana kada je Duško Jovanović ubijen, dio javnosti je već presudio - vlast je kriva, premijer Đukanović je odgovoran. I više ih činjenice nijesu interesovale. Izgleda morbidno, ali je tačno: neki od onih koji danas plaču nad zlom sudbinom Duška Jovanovićem – Boga mole da ubistvo ostane nerasvijetljeno kako bi oni nastavili da proganjaju i optužuju.
U osnovi tog poriva je volja da se sudi i presuđuje bez dokaza i da se pridobijaju sitni politički poeni na račun tragedije jedne porodice. Valjda zato čak ni neka novinarska udruženja i novinari koji bi morali da prepoznaju šta jeste novost, ne žele ili neće da vide da postoje optuženi i da je suđenje u toku. Valjda zato pojedini opozicioni lideri ubjedljivo pričaju o zločinu i izriču kazne iako na oltar istine nijesu do sada stavili ni jedan dokaz.
Ali, ponašanje dijela društva ne amnestira vlast. Najveća odgovornost i dalje leži na plećima vladajuće crnogorske koalicije. Baš zato što su bili politički protivnici, premijer Đukanović ne smije dopustiti da slučaj ubistva Duška Jovanovića bude poput slučaja ubistva Slavka Ćuruvije: da se istina ne saznaje zato što to vlast ne dozvoljava.
U ovom slučaju ne pije vodu priča o samodovoljnosti policije i nezavisnosti sudstva: Đukanovićeva vlast je dužna da prekopa i zemlju i nebo da se pokaže istina. Ovo je mala sredina i nije tako teško sklopiti mozaik ubistva, niti je veliki zadatak uhvatiti nekoga koji se krije. Osim izvršilaca, neophodno je znati motive i nalogodavce zločina. Da bi se prestalo sa uličnim i uličarskim optužbama i presudama mora se saznati istina: ništa više ali ništa manje od toga.
I to ne samo radi čistog obraza vlasti, već prije svega da bi se sačuvala država Crna Gora. U suprotnom, i vlast, i država i cijelo društvo živjeće pod hipotekom ubistva Duška Jovanovića. A tu onda nema budućnosti osim jedne: da se bude zatočenikom mrtvih duša.
Nakon godinu dana sjenka Jovanovićevog ubistva još uvijek lebdi nad Crnom Gorom. Otuda riječi tuge i gorčine, srdžbe i razočarenja...
Ali, velike riječi ponekad ne otkrivaju već prikrivaju suštinu. Istraga povodom ubistva Duška Jovanovića zaista nije okončana, ali puno toga se desilo za posljednjih 365 dana. Već mjesecima je u zatvoru Damir Mandić kojeg tužilaštvo tereti da je jedan od izvršilaca zločina. Suđenje je u toku a optužnica je bazirana na podacima za koje policija i tužilaštvo tvrde da dokazuju Mandićevu krivicu. Nedavno je uhapšen i Vuk Vulević. Crnogorska policija je ubijeđena da će hapšenje Vulevića do kraja razriješiti sve okolnosti zločina.
Možda je sve to premalo, možda se klupko presporo odmotava i treba razumjeti podozrenje javnosti. Ali, ovdje nije riječ samo o neutoljivoj želji za istinom. Uporno ponavljanje priče da crnogorska policija nije i neće preduzeti ništa da se rasvijetli zločin, obnavljanje optužbi da će crnogorska vlast učiniti sve da se zataška istina – govore o nečemu drugome.
Mnogima ovdje podaci ili dokazi uopšte nijesu bitni. I to je još jedan prilog patologiji crnogorske svakodnevice: istog dana kada je Duško Jovanović ubijen, dio javnosti je već presudio - vlast je kriva, premijer Đukanović je odgovoran. I više ih činjenice nijesu interesovale. Izgleda morbidno, ali je tačno: neki od onih koji danas plaču nad zlom sudbinom Duška Jovanovićem – Boga mole da ubistvo ostane nerasvijetljeno kako bi oni nastavili da proganjaju i optužuju.
U osnovi tog poriva je volja da se sudi i presuđuje bez dokaza i da se pridobijaju sitni politički poeni na račun tragedije jedne porodice. Valjda zato čak ni neka novinarska udruženja i novinari koji bi morali da prepoznaju šta jeste novost, ne žele ili neće da vide da postoje optuženi i da je suđenje u toku. Valjda zato pojedini opozicioni lideri ubjedljivo pričaju o zločinu i izriču kazne iako na oltar istine nijesu do sada stavili ni jedan dokaz.
Ali, ponašanje dijela društva ne amnestira vlast. Najveća odgovornost i dalje leži na plećima vladajuće crnogorske koalicije. Baš zato što su bili politički protivnici, premijer Đukanović ne smije dopustiti da slučaj ubistva Duška Jovanovića bude poput slučaja ubistva Slavka Ćuruvije: da se istina ne saznaje zato što to vlast ne dozvoljava.
U ovom slučaju ne pije vodu priča o samodovoljnosti policije i nezavisnosti sudstva: Đukanovićeva vlast je dužna da prekopa i zemlju i nebo da se pokaže istina. Ovo je mala sredina i nije tako teško sklopiti mozaik ubistva, niti je veliki zadatak uhvatiti nekoga koji se krije. Osim izvršilaca, neophodno je znati motive i nalogodavce zločina. Da bi se prestalo sa uličnim i uličarskim optužbama i presudama mora se saznati istina: ništa više ali ništa manje od toga.
I to ne samo radi čistog obraza vlasti, već prije svega da bi se sačuvala država Crna Gora. U suprotnom, i vlast, i država i cijelo društvo živjeće pod hipotekom ubistva Duška Jovanovića. A tu onda nema budućnosti osim jedne: da se bude zatočenikom mrtvih duša.
