Uzdržljive su reakcije iz političkih i nevladinih krugova u povodu treće godišnjice mandata Visokog predstavnika. Praktično, najpohvalnije riječi stižu iz njegovog ureda, uz ocjenu da je Pedi Ešdaun odlučno poveo BiH putem reformi, odnosno evropskih integracija. Portparol Ureda, Mario Brkić:
“BiH se odlučno pomakla od dejtonske prema briselskoj fazi i što je daleko od onog stepena besplodnog nacionalizma koji je prevladavao u političkom dijalogu BiH prije tri godine i ranije.”
Najviše se očekivalo od Ešdaunovog bombastično najavljivanog programa, koji je imao za cilj otvaranje najmanje 60 000 radnih mjesta, pod nazivom “Posao i pravda”. Građani, kojim je bio namijenjen, danas smatraju kako nema ni jednog ni drugog:
“Ljudska prava su ugrožena samim tim što radnici nemaju zaposlenje, ne daju nam da radimo.”
“Čovjek danas je totalno obespravljen.”
“Kriminal uzeo maha. On je u svim segmentima uzeo maha.”
Zlatko Lagumdžija, u vrijeme promocije projekta predsjedavajući Vijeća ministara:
“Pedi Ešdaun već godinu i po dana ne prihvata da nam pomogne u obavezi koju je sam preuzeo kad sam ja sjedio u Vijeću ministara, kad smo, usvajajući dokument ’Posao i pravda’, se obavezali da ćemo do 2004. godine usvojiti zakon o oduzimanju opljačkane imovine - dva puta smo u Parlamentu taj zakon stavljali u proceduru, dva puta je on od strane nacionalista preglasan i Pedi Ešdaun nije htio da nam pomogne. Toliko o pravdi.”
Najveći neupsjeh Ešdaun je, zapravo, doživio u reformi policiji. Sam je, nakon kraha pregovora u Sarajevu, izjavio:
“Ozbiljna šteta je napravljena, uključujući i prekinuti san hiljada stanovnika ove zemlje.”
Ipak, ono što mu ne mogu oprostiti nevladin sektor i nezavisni analitičari je paktiranje sa nacionalnim strankama. Politički komentator Ozren Kebo:
“Ono što smo govorili svi, što smo upozoravali Ešdauna uoči i na početku njegovog mandata - da nema istinski progresivne politike, istinski dobre, kvalitetne, proevropske politike sa nacionalnim strankama, on tad nije slušao ta upozorenja, nego je praktično bio vrlo rezolutan u tome da su to naše reformske snage. Njegov koncept je krahirao i on sad ponavlja ono što smo mu rekli prije tri godine - nema Evrope za BiH dok su nacionalne stranke na vlasti.”
Zlatko Lagumdžija:
“Rezultati ove trogodišnje vladavine koalicije 3+2+1, tri nacionalne stranke, dva njihova satelita i jedan Pedi, je ustvari rezultirala stanjem u kojem se reforme odvijaju samo pod pritiskom međunarodne zajednice.”
Za početak naredne sedmice Visoki predstavnik je najavio objavljivanje plana o prenosu ovlaštenja na institucije BiH.
Fra Marko Oršolić, direktor Međunarodnog religijskog i interkulturnog centra, smatra kako je krajnje vrijeme da domaći političari preuzmu odgovornost za sudbinu evropske BiH:
“Visoki predstavnik je dio dejtonskog ustrojstva. Očito je tom ustrojstvu odzvonilo. Ovaj mandat mislim da treba zamijeniti nekim predstavnikom Evropske unije, a u tom smislu znači da se ne samo treba ovog zamijeniti, nego se mora zamijeniti i ostalo - moraju se entiteti nadvladati, prevladati, moraju se optuženi za ratne zločine uhapsiti i tek tada on može svoj mandat predati nekom drugom.”
Kome, pak, predati mandat u BiH, osnovno je pitanje za Nikolu Špirića iz rukovodstva Saveza nezavisnih socijaldemokrata:
“S obzirom da je stvorena ljuštura u BiH bez suštine, dakle Visoki predstavnik je za tri godine stvorio takav mehanizam da je izgradio vlastite poltrone, ljude koji ne smiju da vide dalje od onog što oni osjećaju da bi mogao da misli Visoki predstavnik.”
I na kraju, tri godine nisu bile dovoljne da se javnost u BiH navikne da specifičan Ešdaunov stil obznanjivanja reformi. Ozren Kebo:
“Bilo je mnogo teatra, mnogo pokazivanja, malo stvarnog učinka, onog suštinskog - u tome je cijeli problem. Samo kad se sjetimo onih ruža prosperiteta ili bagera, zaista me muka uhvati. Mislim da cijeli taj brod, sve te ruža prosperiteta da su bili na pogrešnoj osnovi.”
“BiH se odlučno pomakla od dejtonske prema briselskoj fazi i što je daleko od onog stepena besplodnog nacionalizma koji je prevladavao u političkom dijalogu BiH prije tri godine i ranije.”
Najviše se očekivalo od Ešdaunovog bombastično najavljivanog programa, koji je imao za cilj otvaranje najmanje 60 000 radnih mjesta, pod nazivom “Posao i pravda”. Građani, kojim je bio namijenjen, danas smatraju kako nema ni jednog ni drugog:
“Ljudska prava su ugrožena samim tim što radnici nemaju zaposlenje, ne daju nam da radimo.”
“Čovjek danas je totalno obespravljen.”
“Kriminal uzeo maha. On je u svim segmentima uzeo maha.”
Zlatko Lagumdžija, u vrijeme promocije projekta predsjedavajući Vijeća ministara:
“Pedi Ešdaun već godinu i po dana ne prihvata da nam pomogne u obavezi koju je sam preuzeo kad sam ja sjedio u Vijeću ministara, kad smo, usvajajući dokument ’Posao i pravda’, se obavezali da ćemo do 2004. godine usvojiti zakon o oduzimanju opljačkane imovine - dva puta smo u Parlamentu taj zakon stavljali u proceduru, dva puta je on od strane nacionalista preglasan i Pedi Ešdaun nije htio da nam pomogne. Toliko o pravdi.”
Najveći neupsjeh Ešdaun je, zapravo, doživio u reformi policiji. Sam je, nakon kraha pregovora u Sarajevu, izjavio:
“Ozbiljna šteta je napravljena, uključujući i prekinuti san hiljada stanovnika ove zemlje.”
Ipak, ono što mu ne mogu oprostiti nevladin sektor i nezavisni analitičari je paktiranje sa nacionalnim strankama. Politički komentator Ozren Kebo:
“Ono što smo govorili svi, što smo upozoravali Ešdauna uoči i na početku njegovog mandata - da nema istinski progresivne politike, istinski dobre, kvalitetne, proevropske politike sa nacionalnim strankama, on tad nije slušao ta upozorenja, nego je praktično bio vrlo rezolutan u tome da su to naše reformske snage. Njegov koncept je krahirao i on sad ponavlja ono što smo mu rekli prije tri godine - nema Evrope za BiH dok su nacionalne stranke na vlasti.”
Zlatko Lagumdžija:
“Rezultati ove trogodišnje vladavine koalicije 3+2+1, tri nacionalne stranke, dva njihova satelita i jedan Pedi, je ustvari rezultirala stanjem u kojem se reforme odvijaju samo pod pritiskom međunarodne zajednice.”
Za početak naredne sedmice Visoki predstavnik je najavio objavljivanje plana o prenosu ovlaštenja na institucije BiH.
Fra Marko Oršolić, direktor Međunarodnog religijskog i interkulturnog centra, smatra kako je krajnje vrijeme da domaći političari preuzmu odgovornost za sudbinu evropske BiH:
“Visoki predstavnik je dio dejtonskog ustrojstva. Očito je tom ustrojstvu odzvonilo. Ovaj mandat mislim da treba zamijeniti nekim predstavnikom Evropske unije, a u tom smislu znači da se ne samo treba ovog zamijeniti, nego se mora zamijeniti i ostalo - moraju se entiteti nadvladati, prevladati, moraju se optuženi za ratne zločine uhapsiti i tek tada on može svoj mandat predati nekom drugom.”
Kome, pak, predati mandat u BiH, osnovno je pitanje za Nikolu Špirića iz rukovodstva Saveza nezavisnih socijaldemokrata:
“S obzirom da je stvorena ljuštura u BiH bez suštine, dakle Visoki predstavnik je za tri godine stvorio takav mehanizam da je izgradio vlastite poltrone, ljude koji ne smiju da vide dalje od onog što oni osjećaju da bi mogao da misli Visoki predstavnik.”
I na kraju, tri godine nisu bile dovoljne da se javnost u BiH navikne da specifičan Ešdaunov stil obznanjivanja reformi. Ozren Kebo:
“Bilo je mnogo teatra, mnogo pokazivanja, malo stvarnog učinka, onog suštinskog - u tome je cijeli problem. Samo kad se sjetimo onih ruža prosperiteta ili bagera, zaista me muka uhvati. Mislim da cijeli taj brod, sve te ruža prosperiteta da su bili na pogrešnoj osnovi.”
