Dostupni linkovi

logo-print

(Ne)zainteresiranost vlasti za katastrofalnu ekonomsku situaciju


Građani Bosne i Hercegovine nezadovoljni su postojećim stanjem u zemlji, a u odnosu na građane Hrvatske i Srbije i Crne Gore, skeptično gledaju u budućnost. Čak 70 posto Bosanaca i Hercegovaca je frustrirano trenutnim ekonomskim i socijalnim prilikama u državi. Ovo je ocjena studije urađene uz pomoć Nacionalne banke Austrije, čiji je cilj bilo saznanje o političkom raspoloženju i evropskoj perspektivi u BiH, SCG i Hrvatskoj.

Uprkos ovakvim alarmantnim podacima, predstavnici vladinih institucija u BiH tvrde da je u posljednje tri godine siromaštvo smanjeno. Prema rezultatima Preliminarnog izvještaja o životnim uslovima za period od 2001. do 2004. godine, u kome je anketirano 3000 domaćinstava, u Republici Srpskoj siromaštvo se smanjilo za 4 posto, a na području Federacije BiH za 1 posto. Prema istom izvještaju, stopa zaposlenja povećana je za 6 posto, a stopa nezaposlenosti pala za jedan procenat.

Direktor Nezavisnog biroa za humanitarna pitanja Sarajevo, Žarko Papić:

“Ne bi se iz ovoga mogao izvlačiti zaključak da je došlo do dramatičnih pozitivnih promena u bosanskoj ekonomiji. Ovo jeste pozitivna tendencija i trend i, naravno, potopuno je druga stvar kada bi se sad ekonomski analiziralo šta je generiralo smanjivanje siromaštva u BiH.”

Savjetnik predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, Zlatko Hurtić, kaže kako 40 posto ekonomije u zemlji čini siva ekonomija. Razlog ovakvog stanja, prema Hurtićevim riječima, je način na koji se određuju plate u firmama, te beneficije koje se dobijaju po osnovu nezaposlenosti. Jedan od razloga sive ekonomije, kaže Hurtić, su i radnici na čekanju:

“Njih ima oko 100 hiljada. Dakle, kad riješimo taj problem, onda ćemo imati i manju sivu ekonomiju, jer sada ti radnici su na neki način vezani za firmu, nemaju interesa da raskidaju te odnose, rade na crno i dogovaraju se sa poslodavcima. Onog momenta kad riješimo taj rad na crno, kad restrukturiramo naše komapnije, kad se taj odnos na neki način prekine odnosno riješi, oni će sami pokazati interes da sad gdje rade, odnosno u sivoj ekonomiji također, pritisnu svog poslodavca da im osigura i plaćanje određenih doprinosa kao neku stabilnost, što će voditi do pada sive ekonomije.”

Problem rada na crno u BiH nije slučajnost ako se uzme u obzir činjenica da je većina industrije u zemlji uništena tokom ratnih djejstava, a u preostalim fabrikama tehnologija je zastarjela. Najveći broj radnika u sivoj ekonomiji su oni koji su na čekanju u metalskoj industriji. Podsjećanja radi, prije rata u BiH u ovoj industrijskoj grani bilo je zaposleno oko 230 hiljada radnika.

I dok predstavnici bh. vlasti smatraju kako je problem sive ekonomije u zemlji moguće riješiti, predstavnici Sindikata BiH ocjenjuju da se radi o Sizifovom poslu. Osim predstavnika vlasti, sindikalci za trenutno stanje krive i međunarodnu zajednicu, koja postavlja uslove vladama ucjenjujući ih finansijskim sredstvima, odnosno kreditima. Predsjednik Sindikata metalaca BiH, Ismet Bajramović:

“Inventuru nemaju napravljenu i tačnu evidenciju koliko imamo po kom osnovu radnika u ovom trenutku nepovezanog staža, neprijavljenih na biroe, nemogućnost da prijavljeni budu na biroima, pa imamo slučajeva da čovjek ima 40 godina staža, računajući tačno koliko on treba da ima, ali nažalost sedam, osam godina nije mu plaćen taj staž i ne može da ide u penziju. Ima ih po sedamdeset godina starosti, a ne mogu da idu u penziju.”

Bajramović kaže kako je i kod radnika prisutna apatija prema postojećem stanju i sve se teže odlučuju na proteste zbog ekonomskog stanja:

“Ni ja na kraju često, kao čovjek, nemam odgovora da kad ljude pozovemo na neki protest, ispod svih očekivanja se odazovu na taj neki protest. Da li su u pitanju ucjene, da li zamor, da li strah? Ukoliko se bude ljudima povezao staž da bi mogli u penziju otići, ne bude im se ovjerila knjižica, znači ne budu imali zdravstveno osiguranje i ne budu se mogli povezati na birou da bi imali makar za koru hljeba, onda će sigurno konačno doći do takvih stvari, jer je sve manje onih koji dobivaju pare od svojih rođaka iz inostranstva."

Iako je siromaštvo u BiH, barem kako tvrde predstavnici postojećih struktura vlasti, smanjeno, poboljšanje životnog standarda se ne osjeti, mišljenja su mladi ljudi u zemlji. Njih oko 77 posto želi napustiti BiH. Nezadovoljni su, kažu, zastarjelim obrazovnim sistemom, ekonomskom situacijom i besperspektivnošću. U posljednjih deset godina, zemlju je napustilo 100 hiljada mladih Bosanaca i Hercegovaca. Koliko su vlasti zainteresovane za ovu problematiku, pojašnjava član Omladinske informativne agencije BiH, Đurđica Zuberović:

“Oni su svi zainteresovani kad ih pitate.’Da li ste vi zainteresovani?’ ’Da, zainteresovani smo.’ Međutim, kada se treba konkretno nešto uraditi na rješavanju problema mladih ljudi, onda to ide malo teže. Evo, recimo, uzmite primjer da je u 12. mjesecu prošle godine donesena odluka od strane Vijeća ministira da se formira koordinaciona komisija za pitanja mladih, koja je trebala da ima 18 članova - ta komisija još uvijek nije formirana.”

Problem siromaštva, sive ekonomije, odlaska mladih iz zemlje, smatraju naši sagovornici, nemoguće je riješiti ukoliko se država istinski ne pozabavi ovim problemima. Sve dok BiH ne bude imala državno ministarstvo rada, ne uspostavi instituciju za brigu o mladima i dokle god bude izdvajala 70 posto ukupnog budžetskog prihoda za administraciju, stanje u svim sferama života biće katastrofalno, ocjenjuju.
XS
SM
MD
LG