BOSNA I HERCEGOVINA: Nekaznjavanje odgovornih za ratne i zlocine protiv covjecnosti pocinjene tokom sukoba 1992-1995 i dalje je rasirena pojava, a nestanci vise hiljada ljudi u tom razdoblju jos su uvijek nerazjasnjeni, navodi Amnesty International. I dok su zrtve i clanovi njihovih obitelji uskraceni za pravdu i saznanje o sudbini svojih najblizih, pocinitelji ratnih zlocina i dalje uzivaju punu slobodu.
Najkrupnija prepreka provodjenju pravde u Bosni i Hercegovini, nedostatak je suradnje Republike Srpske s Haskom tribunalom. Napori domacih vlasti da dio ratnih zlocina procesuiraju pred domacim pravosudnjem i dalje su uglavnom nedovoljni, iako su neki procesi ipak odrzani, navodi Amnesty International.
Izvjestaj prenosi procjenu Visokog povjerenistva Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) da se do ljeta 2004. u Bosnu i Hercegovinu vratilo milion osoba koje su bile prognane ili su izbjegle tokom rata. U dokumentu se takodjer upozorava kako u vecem broju slucajeva ovaj povratak ne moze biti staln ni odrziv jer se povratnici suocavaju s diskriminacijom, a nerijetko su i mete fizickih napada.
Amnesty International navodi kako je nakon vise pokusaja, Komisija Republike Srpske za utvrdjivanje dogadjaja u i oko Srebrenice iz 1995. godine, u jesen prosle godine objavila izvjestaj s dokazima o masovnim pogubljenjima oko 7,800 Bosnjaka, koja su izvrsili vojska i policija bosanskih Srba. Podsjeca se da je izvjestaj otkrio nekoliko novih lokacija masovnih grobnica, te da su krajem godine vlasti Republike Srpske prvi put javno priznale i ispricale se zbog srpskih zlocina u Srebrenici.
Godisnji izvjestaj Amnesty Internationala takoder navodi da je u vise slucajeva, SFOR neovlasteno pritvarao ljude koji su osumnjiceni za pomaganje odbjeglih haskih optuzenika. Ti su ljudi, bez ikakvih prethodno izdanih naloga, nekada zadrzavani u pritvoru i po nekoliko sedmica, a da nisu nikada optuzeni.
HRVATSKA: Ratno naslijedje iz razdoblja od 1991 do 1995. godine i dalje se negativno odrzava na stanje ljudskih prava u Hrvatskoj. Mnoge od osoba koje su tokom sukoba bile odgovorne za krsenje tih prava i dalje nastavljaju izbjegavati suocavanje s pravdom. Unatoc obecanju hrvatske vlade da ce uspostaviti punu suradnju s Haskim tribunalom, vlasti u Zagrebu neobavezno su se odnosile prema njegovom ispunjenju, a premijer Sanader je u oktobru izjavio kako osobno vjeruje da je Gotovina nevin, navodi Amnesty International.
Hrvatsko je pravosudje procesuiralo dio ratnih zlocina pred domacim sudovima, ali se sudilo uglavnom hrvatskim Srbima, dok pripadnici Hrvatske vojske i policije i dalje uzivaju zastitu od kaznenih postupaka za ratne zlocine, stoji u izvjestaju.
Amnesty International takodjer upozorava da se od oko 300,000 hrvatskih Srba koji su tokom rata napustitli tu zemlju vrlo mali broj odlucuje na povratak jer ih je znatan dio izgubilo ranija stanarska prava, teze nalaze posao.
SRBIJA I CRNA GORA: Podsjecajuci da je problem suradnje s Haskim tribunalom obiljezio gotovo cijelu 2004. godinu Amnesty International posebno ukazuje na nerazjasnjena ubojstva dvojice gardista – Drazena Milovanovica i Dragana Jakovljevica na strazi ispred vojnog kompleksa na Topcideru. Izvjestaj ukazuje na cinjenicu da je vojna istraga zakljucila kako su se vojnici medjusobno poubijali, dok je nezavisna istrazna komisija objavila kako nema sumnje da je u ubojstvima sudjelovala treca osoba. Izvjestaj takodjer pominje jos uvijek nerazjasnjeno ubojstvo urednika podgorickog dnevnika Dan, Duska Jovanovica.
Amnesty International navodi slucajeve zlostavljanja koje su provodili pripadnici policije, posebno u ispitivanju osumnjicenika i iznudi priznanja navodne krivnje. Navode se takodjer slucajevi napada na pripadnike manjinskih naroda. U martu nakon nasilja nad kosovskim Srbima, napadnuti su pripadnici albanske manjine i islamski vjerski objekti u Beogradu i Nisu.
Porastao je broj napada na pripadnike madjarske manjine u Vojvodini, koji se dovodi u vezu s jacanjem utjecaja Srpske radikalne stranke u tom dijelu zemlje.
Nasilje u obitelji, posebno nad zenama i dalje je vrlo rasireno. Srbija i Crna Gora sluze kao tranzitno podrucje, ali i kao polaziste i odrediste trgovine zenama i djevojkama koje se navode na prostituciju.
Amnesty International ukazuje i na tezak polozaj romske zajednice u Srbiji i Crnoj Gori, posbeno Roma izbjeglih s Kosova koji ne samo da su izlozeni teskim ekonomskim uvjetima, vec im je uskracen pristup zdravstvenoj i socijalnoj zastiti.
Sto se stanja na Kosovu tice, kao najdramaticniji dogadjaj, izvjestaj navodi nasilje od 17-19 marta. U tih 48 sati, u vise od 33 incidenta, sudjelovalo je oko 50,000 ljudi. U vecini slucajeva, kosovski Albanci napadali su tamosnje srpske enklave i zajednice. Jedanaest Albanaca i osam Srba je ubijeno, a skoro hiljadu osoba, ukljucujuci i preko stotinu medjunarodnih i domacih policajaca i pripadnika KFOR-a je ozlijedjeno. Vise od 700 kuca i 36 pravoslavnih crkava i manastira je osteceno. U velikom broju slucajeva, medjunarodne snage nisu uspjele zastititi pripadnike manjinskih skupina, zakljucuje Amnesty International.
Ova organizacija takodjer izrazava "ozbiljnu zabrinutost" zbog nasilnog navodjenja zena i djevojaka na prostituciju i nedovoljnih napora koji su ulazu na Kosovu kako bi se obuzdala trgovina ljudima.
Najkrupnija prepreka provodjenju pravde u Bosni i Hercegovini, nedostatak je suradnje Republike Srpske s Haskom tribunalom. Napori domacih vlasti da dio ratnih zlocina procesuiraju pred domacim pravosudnjem i dalje su uglavnom nedovoljni, iako su neki procesi ipak odrzani, navodi Amnesty International.
Izvjestaj prenosi procjenu Visokog povjerenistva Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) da se do ljeta 2004. u Bosnu i Hercegovinu vratilo milion osoba koje su bile prognane ili su izbjegle tokom rata. U dokumentu se takodjer upozorava kako u vecem broju slucajeva ovaj povratak ne moze biti staln ni odrziv jer se povratnici suocavaju s diskriminacijom, a nerijetko su i mete fizickih napada.
Amnesty International navodi kako je nakon vise pokusaja, Komisija Republike Srpske za utvrdjivanje dogadjaja u i oko Srebrenice iz 1995. godine, u jesen prosle godine objavila izvjestaj s dokazima o masovnim pogubljenjima oko 7,800 Bosnjaka, koja su izvrsili vojska i policija bosanskih Srba. Podsjeca se da je izvjestaj otkrio nekoliko novih lokacija masovnih grobnica, te da su krajem godine vlasti Republike Srpske prvi put javno priznale i ispricale se zbog srpskih zlocina u Srebrenici.
Godisnji izvjestaj Amnesty Internationala takoder navodi da je u vise slucajeva, SFOR neovlasteno pritvarao ljude koji su osumnjiceni za pomaganje odbjeglih haskih optuzenika. Ti su ljudi, bez ikakvih prethodno izdanih naloga, nekada zadrzavani u pritvoru i po nekoliko sedmica, a da nisu nikada optuzeni.
HRVATSKA: Ratno naslijedje iz razdoblja od 1991 do 1995. godine i dalje se negativno odrzava na stanje ljudskih prava u Hrvatskoj. Mnoge od osoba koje su tokom sukoba bile odgovorne za krsenje tih prava i dalje nastavljaju izbjegavati suocavanje s pravdom. Unatoc obecanju hrvatske vlade da ce uspostaviti punu suradnju s Haskim tribunalom, vlasti u Zagrebu neobavezno su se odnosile prema njegovom ispunjenju, a premijer Sanader je u oktobru izjavio kako osobno vjeruje da je Gotovina nevin, navodi Amnesty International.
Hrvatsko je pravosudje procesuiralo dio ratnih zlocina pred domacim sudovima, ali se sudilo uglavnom hrvatskim Srbima, dok pripadnici Hrvatske vojske i policije i dalje uzivaju zastitu od kaznenih postupaka za ratne zlocine, stoji u izvjestaju.
Amnesty International takodjer upozorava da se od oko 300,000 hrvatskih Srba koji su tokom rata napustitli tu zemlju vrlo mali broj odlucuje na povratak jer ih je znatan dio izgubilo ranija stanarska prava, teze nalaze posao.
SRBIJA I CRNA GORA: Podsjecajuci da je problem suradnje s Haskim tribunalom obiljezio gotovo cijelu 2004. godinu Amnesty International posebno ukazuje na nerazjasnjena ubojstva dvojice gardista – Drazena Milovanovica i Dragana Jakovljevica na strazi ispred vojnog kompleksa na Topcideru. Izvjestaj ukazuje na cinjenicu da je vojna istraga zakljucila kako su se vojnici medjusobno poubijali, dok je nezavisna istrazna komisija objavila kako nema sumnje da je u ubojstvima sudjelovala treca osoba. Izvjestaj takodjer pominje jos uvijek nerazjasnjeno ubojstvo urednika podgorickog dnevnika Dan, Duska Jovanovica.
Amnesty International navodi slucajeve zlostavljanja koje su provodili pripadnici policije, posebno u ispitivanju osumnjicenika i iznudi priznanja navodne krivnje. Navode se takodjer slucajevi napada na pripadnike manjinskih naroda. U martu nakon nasilja nad kosovskim Srbima, napadnuti su pripadnici albanske manjine i islamski vjerski objekti u Beogradu i Nisu.
Porastao je broj napada na pripadnike madjarske manjine u Vojvodini, koji se dovodi u vezu s jacanjem utjecaja Srpske radikalne stranke u tom dijelu zemlje.
Nasilje u obitelji, posebno nad zenama i dalje je vrlo rasireno. Srbija i Crna Gora sluze kao tranzitno podrucje, ali i kao polaziste i odrediste trgovine zenama i djevojkama koje se navode na prostituciju.
Amnesty International ukazuje i na tezak polozaj romske zajednice u Srbiji i Crnoj Gori, posbeno Roma izbjeglih s Kosova koji ne samo da su izlozeni teskim ekonomskim uvjetima, vec im je uskracen pristup zdravstvenoj i socijalnoj zastiti.
Sto se stanja na Kosovu tice, kao najdramaticniji dogadjaj, izvjestaj navodi nasilje od 17-19 marta. U tih 48 sati, u vise od 33 incidenta, sudjelovalo je oko 50,000 ljudi. U vecini slucajeva, kosovski Albanci napadali su tamosnje srpske enklave i zajednice. Jedanaest Albanaca i osam Srba je ubijeno, a skoro hiljadu osoba, ukljucujuci i preko stotinu medjunarodnih i domacih policajaca i pripadnika KFOR-a je ozlijedjeno. Vise od 700 kuca i 36 pravoslavnih crkava i manastira je osteceno. U velikom broju slucajeva, medjunarodne snage nisu uspjele zastititi pripadnike manjinskih skupina, zakljucuje Amnesty International.
Ova organizacija takodjer izrazava "ozbiljnu zabrinutost" zbog nasilnog navodjenja zena i djevojaka na prostituciju i nedovoljnih napora koji su ulazu na Kosovu kako bi se obuzdala trgovina ljudima.
