Dostupni linkovi

logo-print

Ekonomija ispred politike


Povodom izlaska knjige, Balkanska mafija, autor Norbert Mappes Niediek prošle godine je kazao:

''Još uvijek se sjećam kako sam tokom rata u Bosni i Hercegovini došao na Pale, a tamo, usred mjesta, stoji cisterna iz Kiseljaka sa hrvatskim registarskim tablicama. Njeni vlasnici su trgovali sa Srbima, a u Kiseljaku su bili veliki Hrvati.''

Deset godina nakon rata, predsjednik Evropske banke za obnovu i razvoj, u tekstu za današnje izdanje Herald Tribune-a piše da još uvijek postoji loš image koji zapadni Balkan vezuje za neuspješnu privredu, nasilje i korupciju, ali da se i mijenja zahvaljujući, prije svega, dijelu privrednika koji žele živjeti i raditi na prosperitetnom Balkanu.

* * * * *

Priča iz Beograda potvrđuje ove ocjene.

Mnogo je primera koji nedvosmisleno pokazuju da privrednici odlaze i tamo gde političari ne idu. Jedna od interesantnih priča dolazi iz Bora, grada u dubokoj privrednoj depresiji, u kojoj je, i nakon više pokušaja vlasti da je izvuče, borska Lak žica pronašla svoga kupca, i to u Prištini. Jedan od direktora kombinata, Velibor Đergović:

''Lično sam otišao do Podujeva da se sretnem sa poslovnim partnerom. Partner mi je rekao da me želi gledati u oči dok se dogovaramo, a ne da se dogovaramo telefonom. To je ozbiljan kupac čim on kupuje tri tone mesečno. Svako ko kupuje iznad 500 kilograma žice jeste ozbiljan kupac.''

Zahvaljujući kupcu iz Slovenije, Sevojno je danas jedno od privredno najuspešnijih mesta u Srbiji. Vlasnik fabrike Alminijuma od pre dve i po godine je Inpol iz Slovenske Bistrice. Od tada je proizvodnja povećana za četiri puta, a produktivnost za više od pet puta. Kako navodi direktor firme, Ninko Tešić, očekivanja su da u narednoj godini fabrika prevaziđe i najbolje rezultate iz svoje tridesetogodišnje istorije:

''O politici privrednici ne pričaju. Nas interesuju druge stvari, kao što je profit.''

Slična je priča i požeške Fabrike kreča i kamena, Jelen Do, koja je od pre dve godine u rukama hrvatske kompanije Nexe grupa. Jedan od direktora, Zoran Bartolović, kaže da ga raduje optimizam koji oseća u fabrici, ali i u ovdašnjem okruženju:

''Iskreno, meni je ovde jako drago dolaziti jer je ovde vrlo pozitivna atmosfera. Osećam se dobro.''

Za stvaranje uslova u kojima bi privredni kontakti bivših jugoslovenskih republika bili normalnost, a ne predmet rasprave, nužna je politička stabilnost. Koliko ona može biti krhka, videlo se na slučaju rehabilitacije četničkog pokreta u Srbiji, a potom i državne organizacije skupa na Ravnoj Gori, što je naišlo na oštro negodovanje u Hrvatskoj.

* * * * *

U Crnoj Gori preovladava ocjena da su interesi koji se ostvaruju kroz ekonomsku saradnju najefikasniji način obnavljanja starih i stvaranja novih veza, ali i da je osnovni preduvjet za razvoj ekonomske, prije svega, kvalitetna politička saradnja.

Nemoguće je projektovati jasnu političku saradnju ako nju ne prati jasan ekonomski interes, rekla je Gordana Đurović, crnogorski ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom i evropske integracije, razmatrajući intenzitet istovremenih ali i neobaveznih i podjednako kvalitetnih tokova ekonomske i političke saradnje. Đurovićeva je rekla da ekonomska sradnja može samo do jednog dijela propustiti kvalitetnu političku saradnju koja je upravo pretpostavka i snažnije ekonomske saradnje, što se može vidjeti i na primjeru zemalja regiona:

''Institucionalizacija odnosa sa Evropskom unijom konkretno dovodi do rasta direktnih stranih investicija i ekonomske saradnje sa razvijenim zemljama. To se može vidjeti po trendu investicija koje su najtraženije u Rumuniji i u Bugarskoj, a nakon toga i u Hrvatskoj. Mislim da politička poruka investitorima i kreditorima razvijenih zemalja prema regionu kao cjelini je pretpostavka da bi se oni okuražili da investiraju u region.''

Biznis je taj koji obnavlja stare i uspostavlja nove veze, smatra Darko Konjević, izvršni direktor Monte Negro Biznis Alijanse, koji kao glavni razlog integracionog uticaja ekonomije vidi u postojanju interesa. Konjević ocjenjuje da će ekonomska saradnja u regionu i dalje jačati, ali naglašava da uporedo s njom mora jačati i politička:

''Političari još uvijek određuju okvire saradnje. Ukoliko političari odluče da se uspostavi bescarinska zona, to će još više omogućiti bolju ekonomsku saradnju. U dosta slučajeva biznis ne može da se uradi zato što postoje birokratske barijere.''

* * * * *

Najznačajniji partneri Bosne i Hercegovine u spoljno-trgovinskoj razmjeni su, prema posljednjim podacima, njeni prvi susjedi: Hrvatska, Srbija i Crna Gora, s kojima ona ima još niz neriješenih političkih problema, poput pitanja granica, Sporazuma o slobodnoj trgovini, imovinsko pravnih odnosa. Analitičari tvrde da se problemi sporo prevazilaze jer se odnosi među susjedima još uvijek koordiniraju kroz percepciju raspada bivše Jugoslavije.

Prvi vanjskotrgovinski partner Bosne i Hercegovine je Republika Hrvatska, zemlja sa kojom se ostvaruje najveći deficit. Bosna i Hercegovina je upravo sa Hrvatskom potpisala prvi Sporazum o slobodnoj trgovini, u čijoj implementaciji bosanskohercegovački gospodarstvenici u posljednje vrijeme nailaze na probleme. Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, Dragan Doko, pominje najsvježiji primjer:

''Mi imamo negativne posljedice Ugovora o slobodnoj trgovini u sektoru mesa i mlijeka, kao i prerađevina od mesa i mlijeka.''

Na vrhu liste problema koji opterećuju ekonomske odnose između dvije države su oni koji se izravno povezuju sa politikom. Predsjedatelj Povjerenstva za vanjske poslove bosanskohercegovačkog Parlamenta, Martin Raguž:

''Među najznačajnijim pitanjima su Luka Ploča, ugovori o imovinsko-pravnim odnosima iz Sporazuma o sukcesiji, Ugovor o granicama.''

Gospodarske odnose, uz politiku, opterećuju i brojni praktični problemi. Neki od njih su: otežan proces registriranja bosanskohercegovačkih poduzeća u Hrvatskoj, nedostatak tržišnih analiza i kontakata sa poduzećima iz Hrvatske, dugotrajne carinske procedure, nepriznavanje certifikata izdatih od ovlaštenih institucija Bosne i Hercegovine.

Govoreći o gospodarskim odnosima između Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore, ekonomisti će reći da je integriranost gospodarstva između ove dvije države veća nego u slučaju drugih zemalja. No, da bi gospodarska suradnja bila bolja, treba riješiti probleme utvrđivanja granice, pojednostaviti birokratske procedure u razmjeni roba i usluga, riješiti probleme povrata imovine građana i gospodarskih subjekata, pitanja izbjeglica, korištenja hidro-potencijala i tako dalje.

Predsjednik Privredne komore Republike Srpske, Mladen Mičić:

''Tržište Bosne i Hercegovine, potpisom Sporazuma o slobodnoj trgovini, je širom otvorilo vrata za sve zemlje u okruženju, a tu najveći i najprimarniji uticaj ima Srbija i Crna Gora. Nažalost, naši proizvodi iz Bosne i Hercegovine mogu da završe na tržištu Srbije uglavnom u prvoj fazi repromaterijala, nikako u fazi gotovih proizvoda. Ima više razloga. Jedan od razloga je i administrativna barijera koju je vlada Srbije donijela. Šta se dešava sa odlaskom na sajam u Užice? Nama kamion od juče ujutro stoji na graničnom prelazu Karakaj, jer, Bože moj, za prehrambene proizvode koji imaju životinjsko porijeklo mora se dobiti saglasnost od Ministarstva poljoprivrede, bez obzira što ti proizvodi imaju određene carinske dokumente. To je sve S-obrazac koja prati robu pri izvozu.''

Ima dosta neriješenih stvari vezano za Sporazum o slobodnoj trgovini. Propao je i projekt Buk Bijela. Koliko je u svemu tome uticala politika, koliko ekonomija, pitamo gospodina Mičića:

''Projekt Buk Bijela nije propao zbog nas. Neće Crna Gora. Ima alternativno rješenje: idemo u izgradnju Buka Bijela koji će zadovoljiti potrebe Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Zašto robovati? Da smo podigli pet kapitalnih objekata, kao što je Buk Bijela, kao što je koridor 5C, kao što je autoput Gradiška - Banja Luka, pa mi ne bismo imali radnika. Mi bismo morali da uvozimo radnu snagu.''

Bosanskohercegovački poljoprivrednici, koji su do sada nebrojeno puta prosvjedovali, tražeći da se političari konačno dogovore kako bi se ekonomska suradnja odvijala na zadovoljstvo svih, imaju jedinstvenu definiciju problema uplitanja politike u ekonomiju. Predsjednik Udruge poljoprivrednika Bosne i Hercegovine, Ranko Bakić:

''Mi ih zovemo petokolonašima koji su spremni da izdaju interese domaće proizvodnje i interese domaćih proizvođača na uštrb da se neke druge zemlje, neke druge privrede i neke druge poljoprivrede razvijaju.''

Politički analitičari stava su da ovakvi problemi, gdje je tanka crta između politike i gospodarstva, postoje jer zemlje svoje odnose još uvijek koordiniraju kroz percepciju raspada bivše Jugoslavije. Ekonomisti će reći da je izlaz u tomu da se zemlje zapadnoga Balkana stimuliraju na uspostavi odnosa sličnih onima koji postoje između zemalja članica Evropske unije - regionalna politička i ekonomska suradnja, što je osnova Evropske unije i put prema prosperitetu.

* * * * *

Što bolja ekonomija, njeno jačanje i podsticanje dovešće na kraju i do trajne stabilizacije političkih odnosa, tvrde stručnjaci u Hrvatskoj.

Zaostajanje političkih odnosa za onima u gospodarstvu je u stvari logično, ocjenjuje dugogodišnji predsjednik Hrvatske gospodarske komore, Nadan Vidošević,
unazad nekoliko dana i predsjednik uprave jednog od najvećih hrvatskih izvoznika, Kraša, jer i Hrvatska i Srbija i Crna Gora su još uvijek u tranziciji:

''Nije ništa neobično što se održavaju kontinuirani ekonomski odnosi koji rastu. Često je percepcija politike bitno drugačija nego stvarni odnosi. Da nema stvarne potrebe za međusobnom gospodarskom suradnjom, onda ona ne bi rasla. Te političke manifestacije su ipak jedan trzaj prošloga. Mislim da to ostaje definitivno iza nas.''

Podravkin interes je poslovni interes, kaže na naše pitanje o zaostajanju političkih za ekonomskim odnosima dviju zemalja, direktor tržišta Srbije u Podravki, Nediljko Baričić:

''Teško je komentirati vaše pitanje iz jednostavnog razloga što je naš posao usmjeren na gospodarske aktivnosti i to nas dodatno motivira. Ne bavimo se onim dijelom priče koji ste spomenuli i nemamo vremena za takve stvari. Najvažnije je što nas naši kupci doživljavaju kao poslovne partnere. To je suština cijele naše priče. Mislim da je taj odnos specifičan zbog mnogo čega, uvažavajući povijesne trenutke koji su ostali iza nas. Podravka s tim aktivnostima na srpskom i crnogorskom tržištu nije opterećena. Kada bi politika išla u tom smjeru kako bi nam olakša taj posao i u jednom i u drugom smjeru, sigurno da bi rezultati bili još kvalitetniji i još bolji.''

Direktor beogradskog predstavništva Hrvatske gospodarske komore, Goran Masnec, kaže kako je na
vladama da omoguće bolju suradnju gospodarstvima dviju zemalja:

''Vlade dviju zemalja moraju poduzeti neke korake da ti gospodarski odnosi što bolje funkcioniraju. Stoga je na njima da sklope određene sporazume. Jedan najznačajniji, koji je na snazi skoro godinu dana, je Sporazum o zoni slobodne trgovine, koji je sigurno doprinjeo da se robna razmjena dosta poveća.''

Gospodarska suradnja bila bi još bolja, kaže Masnec, da se potpišu i tri preostala sporazuma o veterinarskoj suradnji, o fito-patološkoj suradnji i o zračnom prometu:

''Smatramo da su ti sporazumi također dosta važni da bi se proširila i poboljšala gospodarska suradnja između Srbije, Crne Gore i Hrvatske.''


* * * * *

I na kraju današnje priče o tome zašto je u regionu zapadnog Balkana ekonomska saradnja uspješnija od političke, prenosimo riječi direktora Evropske banke za obnovu i razvoj, Jean Lemier, koji kaže: "Privatni sektor sada obuhvata preko 60 odsto regionalne privrede''. Kada bi vlade istim intenzitetom jačale tržišne ekonomije kroz privatizaciju i uvođenje novih institucija koje promovišu konkurentnost, korporacijsko upravljanje i unapređivale bankarski sektor, bilo bi dvostruko više stranih investitora na Balkanu.
XS
SM
MD
LG