Dostupni linkovi

Zaboravljeni u kontejnerima


“Iako tesko zivimo vazno je da smo bezbedni”, kazu Srbi smesteni u kolektivnom centru u Gracanici. 60 Srba, uglavnom iz Pristine, Obilica i Kosova Polja, koji su za vreme martovskog nasilja prosle godine morali da napuste svoje domove, sada zivi u kontejner-kucicama. Medju njima je i desetoro dece, a ima i puno starih i bolesnih.

Olgica Subotic je izbegla iz Obilica:

"Uslovi su veoma teski, hleb nam donosi “Djurdjevak” decije obdaniste. Oni nam izjutra posalju po jedan hleb, onda kombi donese rucak. Na kazan tesko je. Mi ovde nemamo nikakve obaveze, zivimo kao paraziti. Vraceni smo u kameno doba”.

Subotic sada zivi sama posto joj se kcerka udala i otisla. Ona kaze da kolektivni centar niko od nadleznih ne obilazi:

"Niti nas lekari obilaze, niti UNMIK, niti nasi iz opstine, niti niko da nas pita dali mislimo da se vratimo. Prepusteni smo sami sebi".

Koletivni smestaj sa 26 kontejnera je poklon ruske vlade i nalazi se na parkignu stovarista u Gracanici. Svaka porodica ima po jednu prostoriju, dva lezaja, a kupatilo je zajednicko.

Pavle Miric, penzioner iz Obilica, kaze da je takav zivot tezak kako za decu tako i za odrasle:

“Zimi nam je bilo hladno, a leti vrucina da nismo mogli niti unutra niti vani da sedimo. Dobili smo po jedna sporet, frizider. Za dvoje moze a ko ima malu decu vrlo tesko”.

Za vreme martovskog nasilja prosle godine mnogi Srbi iz centralnog Kosova morali su da napuste svoje domove. Oni su najpre bili prebaceni u vojni kamp KFORa u Pristini, zatim su izvesno vreme boravili u sali skole u Gracanici, da bi nakon toga bili prebaceni u kontejnere.

Blagica Trajkovic je sa muzem do 17. marta zivela u Pristini kod pravoslavne crkve. U nemirima crkva je spaljena, a porodicna kuca Trajkovica opljackana. Tada je stariji bracni par morao da napusti Pristinu. Blagica kaze da je od svega najvaznije osetiti slobodu:

"Za sada nema bolje. Za jelo niko nije umro gladan, ali muka je samo sto kazu bez kuce, bez dece rasterane. Svi smo rasterani. Ja ima dva sina i cerku, imam pet unucica. Cerka mi u Kraljevu, sin mi je u Nisu, a najmladji sin mi se zamonasio. I kad vidis svi u teskim uslovima zivimo”.

U martovskom nasilju prosle godine 22 ljudi je poginulo. Spaljeno je vise od 800 uglavnom srpskih kuca, a vise od 3 000 pripadnika srpske i romske zajednice napustilo je svoje domove. Sredstvima vlade Kosova srpske kuce su uglavnom obnovljene, ali Srbi kazu da su izgubili svaku nadu u povratak i bolji zivot.

Olgica Subotic i Pavle Miric ne veruju da ce se vratiti u Obilic:

"U Obilicu nema povratka, ljudi koji su se vratili posle 18. marta ponovo napustaju. Nikakve uslove za zivot nemaju, niti im ko pomaze, prepusteni su sami sebi. Zivot nije kad ispred zgrade stoji vojno vozilo KFORa. Udjes u zgradu i zakljucas se".

"Nemamo bezbednost, nemamo slobodu kretanja, nemamo gde da idemo da kupimo nesto”.

Upitana dali veruje u povratak u Pristinu Blagica Trajkovic kaze da se za sada samo nada:

“Sad za sad ne verujem tamo nema Srba, ja kao jedinka ne mogu da se vratim. Moj muz je Pristevac, kad mu pomenes da proda kucu on drhti, zato se razboleo, ne zeli da proda a za kasnije videcemo sad za sad imamo nadu. A najsrecnija bih bila kada bih se vratila u svoju kucu.
XS
SM
MD
LG