Dostupni linkovi

logo-print

Da li je prošlo vrijeme visokih predstavnika?


Institucija Visokog predstavnika u BiH treba da bude transformirana u “funkciju posebnoga izaslanika Europske unije za BiH”, zahtjev je predstavnika bh. institucija vlasti. On je proistekao iz nezadovoljstva potezima koje povlači Visoki predstavnik, a na osnovu ovlasti koje su mu date kako Dejtonskim sporazumom, tako i 1997. godine Bonskom odlukom Vijeća za implementiranje mira u BiH. Tada je od Ureda Visokoga predstavnika zatraženo da koristi ovlasti da smjenjuje sa dužnosti javne djelatnike koji krše zakon i Mirovni sporazum, te da, kada smatra neophodnim, nametne ključne zakone, ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela u BIH.

Bh. dužnosnici, osam godina poslije, smatraju da je vrijeme da se te ovlasti smanje i da budući mandat predstavnika međunarodne zajednice ne treba i ne može biti organiziran bez partnerskog sudjelovanja institucija BiH.

Predsjedavajući Povjerenstva za vanjske poslove bh. parlamenta, Martin Raguž:

“Mislimo da je pravi trenutak, pravo vrijeme da se ova tema raspravi i da se na neki način ona institucionalno otvori.”

Bh. dužnosnici stava su da trenutačne ovlasti Visokoga predstavnika stvaraju rizik da se u BiH stvori kultna ovisnost o djelovanju Visokoga predstavnika. Zastupnik u bh. parlamentu, Zlatko Lagumdžija:

“Mi se sada nalazimo u situaciji u kojoj Ustav BiH ima odgovarajuće manjkavosti, odnosno nedostatke koji nam onemogućavaju da postanemo evropska država u punom kapacitetu. Sa druge strane, problem koji imamo je što mnogi kažu da ne mogu se ti nedostatci ni otkloniti bez pomoći Visokog predstavnika. I dolazimo u poziciju da se postavlja pitanje, ključno pitanje: da li treba prvo promijeniti ustavne nedostatke, pa onda mandat Visokog predstavnika, ili prvo mandat Visokog predstavnika, pa ustavne nedostatke? Kada su u pitanju bonske ovlasti, ja lično smatram da se bonske ovlasti ne mogu ukinuti kao događaj, nego da se mogu ukinuti kao proces. Bonske ovlasti su ovdje postojale zato što se, kad su one donesene, sporo išlo, a još uvijek je postojala opasnost od novog izbijanja sukoba.”

Iako, kako kaže Lagumdžija, opasnosti od novog izbijanja sukoba nema, a time ni potrebe za bonskim ovlastima, demantiraju ga oni koji su na vladajućim pozicijama u BiH. Oni ukazuju na prisutnost problema nepostojanja suglasnosti među dužnosnicima koji dolaze iz reda tri konstitutivna naroda. Zastupnica u bh. parlamentu, Seada Palavrić, podsjeća da domaće vlasti nikada nisu bile u stanju da same prenesu ovlasti sa entiteta na državu. A kao ilustraciju koristi propale pregovore o reformi policije u BiH, te miting održan u Banjoj Luci, kojim je oko deset tisuća građana ovoga entiteta zatražilo očuvanje RS-a.

“Očigledno onim ljudima koji su izašli u Banjoj Luci upravljaju optuženi za ratne zločine i oni stvaraju javno mnijenje. A izborno tijelo je relevantno za političare RS-a i ja nisam sigurna da političari koji su izabrani u bilo koji nivo vlasti RS-a bi izašli sa sloganima koji su se mogli čuti na ulicama Banje Luke. Dakle, to je problem koji dok se ne riješi ne možemo razmišljati ni o izlaznoj strtegiji, a kamoli o povlačenju Visokoga predstavnika.”

Zastupnik u bh. parlamentu, Beriz Belkić, ukazuje na problem odnosa institucija BiH, pa i entiteta, prema Visokome predstavniku i njegovom mandatu:

“Postoje određene slabosti i kod nas koje su uticale na ovaj naš podređeni položaj u odnosima, odnosno nemogućnost uspostavljanja tih ozbiljnih, korektnih, otvoreni partnerskih odnosa. Dakle, prvo moramo odgovoriti da li smo održivi, da li smo sposobni da razvijamo zajednicu, društvo, ekonomiju i sve ostale segmente života koji garantuju ljudima neku budućnost i koji garantuju opstanak bh. zajednice. Ja mislim da mi u ovom trenutku, nažalost, nismo to sposobni iz prostog razloga što mi nemamo bh. društvo - imamo tri odvojene zajednice, tri odvojena društva, poprilično još uvijek u fazi nepovjerenja, da ne kažem suprotstavljena, i različitih tumačenja određenih stvari, pa čak i različitih vizija budućnosti, usuđujem se reći.”

Iz konstatacije koju iznosi Belkić proističe i stav međunarodne zajednice. A pojašnjava ga ministar vanjskih poslova BiH, Mladen Ivanić:

“Nije tu problem Visoki predstavnik. Nije njegova odluka da li će on biti prisutan ili ne. Nije ni međunarodna zajednica. U pitanju smo mi sami. Hoćemo li ili nećemo funkcionisati i odlučivati u ovoj zemlji, sa svim problemima, sa svim sukobima? To je suštinsko pitanje. Ima li tog povjerenja u Bosnu i Hercegovinu u svijetu? Ne mogu reći da postoji potpuno povjerenje da smo mi sve u stanju sami da uradimo. Još uvijek traje ozbiljna rasprava unutar institucija o tome hoće li ili ne nastaviti da postoji Visoki predstavnik. Najvjerovatnije rješenje će biti da će biti imenovan još jedan Visoki predstavnik, možda na nešto kraći period, možda do narednih izbora i vjerovatno sa redukovanim, ako ne i potpuno isključenim bonskim ovlaštenjima. I sa tog stanovišta, mislim da nije još uvijek postignuta saglasnost da se Kancelarija Visokog predstavnika promijeni u kancelariju specijalnog predstavnika.”

U BiH od 1995. godine do danas smijenila su se četiri visoka predstavnika međunarodne zajednice, koji su bili konačni autoriteti u tumačenju implementacije civilnoga dijela Mirovnog sporazuma. Tijekom tih mandata donesene je više od 640 odluka.
XS
SM
MD
LG