RSE: Da li je Balkan u ovom trenutku medju prioritetima Evropske Unije?
FERRERO: Da, to je jedan od prioriteta, iako Evropska Unija danas ima svoje probleme, a to su evropski ustav i referendumsko izjašnjavanja o ustavu u članicama Unije. No, usprkos svemu Balkan u Bruxellesu nije zaboravljen.
RSE: Koliko je dosadašnji koncept integracije u Uniju primjeren i za Balkan. Neki stručnjaci smatraju da bi se tradicionalni koncept trebao mijenjati?
FERRERO: Svako proširenje je drugačije od onog prethodnog. No, dvije stvari su u tom procesu bitne. Jedna je, da zemlja mora prihvatiti evropska pravila i zakonodavstvo. Radi se o stotinama stranicama zakonske regulative, i ta prilagodba je skupa, no svaka zemlja sama snosi troškove tih promjena . To je onaj tradicionalni dio koje je nedvojben i uvijek će biti isti, jer bez toga evropske zemlje ne bi mogle zajedno funkcionirati. S druge strane, ima onih koji smatraju da balkanske države još nisu spremne pridružiti se Uniji. No, kada bi postojao i drugačiji pristup, važno je reći da kada jednom počne proces pridruživanja, on se ne može zaustaviti, naravno ukoliko države poštuju preuzete obaveze. Ni jedna država ne želi biti zemlja drugog reda, tako da tradicionalni sistem pridruživanje jest onaj koji je na snazi, boljeg , za sada nema! Kada jednom država uđe u Evropsku Uniju , ona je dio EU sa svim onim što Unija znači. Ne treba zaboraviti da je EU nastala nakon Drugog svjetskog rata, kada se željelo da se prevladaju neprijateljstva medju narodima koji su bili na suprotnim stranama u tom ratu. To znači da će i u slučaju Balkana, Unija pomoći da se prevladaju neprijateljstva i napetosti medju državama koje su bile u sukobu. Unija osigurava strukturu koja će pomoći da se politička pitanja i problemi transformiraju u tehnička, to će utjecati i na normalizaciju odnosa medju zemljama. To nije niti unifikacija, niti obnova Jugoslavije, kako se ponegdje misli . Ono što će se dogoditi je nestajanje granica, kao i svuda u Evropi , ljudi će ih prelaziti, kako bi radili i to se mora shvatiti. No, ponavljam to nije obnova Jugoslavije.
RSE: Hrvatska je zemlja kandidat za EU , Makedonija se nada tom statusu, Srbija i Crna Gora je dobila Studiju izvodljivosti, Bosna i Hercegovina vjeruju da će istu studiju dobiti do konca mjeseca. Čini se da je Hrvatska najbliža Uniji, ali slučaj Gotovina i nesuradnja s Haškim tribunalom su joj i dalje glavna prepreka na putu prema Uniji. Koliko je to Hrvatsku udaljilo od Unije?
FERRERO: Ono što Hrvatska mora učiniti je poštovati evropske standarde i pravila, jer EU ih neće reducirati. Unija nije samo trgovinska, carinska zajednica. To je ono što nove članice , ali i kandidati ne razumiju ili ne žele razumijeti. Ne radi se samo o nestajanju granica kako bi se moglo kretati i raditi, bez poteškoća, tu su mnoga pravila koja se moraju poštovati, ona koja se tiču ljudskih prava i demokracije, a medju njima je i suradnja s Haškim sudom. To je dio pravila i EU ne može i ne želi prihvatiti njihovo kršenje. Zemlja koja se želi pridružiti Uniji mora poštovati ta pravila. Za Evropu su to fundamentalna politička i demokratska pitanja. Ako ih ne želite prihvatiti, nema ništa od pridruživanja. Evropski parlament to želi svima staviti do znanja u procesu pridruživanja. Nove članice mnogo toga moraju mijenjati, i to moraju učiniti i balkanske države.
RSE: Kakvo je Vaše mišljenje o budućnosti državne zajednice Srbija i Crna Gora?
FERRERO: Srbija i Crna Gora dobila je Studiju izvodljivosti kao jedna država, ali Bruxelles im je piznao pravo na paralaleni kolosjek na putu prema Uniji. Teško je reći kakva će biti budućnost odnosa medju njima. Pretpostavljam da će ostati kao jedna država, jedna vrsta konfederacije, s različitim pravilima, i jednom vrstom nezavisnosti. U Evropi postoji takav slučaj. To je Belgija, s dva dijela , valonski i flamanski , koji imaju sasvim drugačija zakonodavstva, i tek neke zajedničke poslove. Ne vjerujem da će doći do nove podjele, ali EU je fleksibilna kada je riječ o odnosima unutar neke države, i u procesu pridruživanja te razlike bit će prihvaćene kao činjenice u sporazmu unutar neke države.
RSE: Kakav bi po Vama mogao biti konačni status Kosova?
FERRERO: Očito je samo jedno, iako to mnogi ne žele ćuti. U organizaciji u kojoj radim stav je slijedeći – sadašnji status je neodrživ. Čini se da je nemoguća integracija Kosova u Srbiju, ali i sadašnja situacija je neodrživa. Evropska Unija mora biti uključena u razgovore o konačnom rješenju, a koje bi garantiralo i prava srpske manjine. Najvjerojatnije to će biti jedna vrsta nezavnosti, ali put do toga bit će vrlo dug i težak no drugo rješenje trenutačno ne vidim. To će tražiti i promjenu Rezolucije UN, ali i ukupnih odnosa u regiji. Pregovori će biti dugotrajni i teški , jer trebat će mijenjati i mentalitet u procesu pregovora o tome kako normalizirati odnose izmedju Kosova i Srbije. I kada sve zbrojite – uvijek se pojavljuje tek jedno rješenje. To je jedna vrsta nezavisnosti, ali ne bih se izjašnjavao kakva bi ona bila – da li bi bila puna ili djelomična nezavisnost, da li će postojati neki posebni sporazum, no dugoročno gledano, Srbija i Kosovo ne mogu ostati zajedno.
FERRERO: Da, to je jedan od prioriteta, iako Evropska Unija danas ima svoje probleme, a to su evropski ustav i referendumsko izjašnjavanja o ustavu u članicama Unije. No, usprkos svemu Balkan u Bruxellesu nije zaboravljen.
RSE: Koliko je dosadašnji koncept integracije u Uniju primjeren i za Balkan. Neki stručnjaci smatraju da bi se tradicionalni koncept trebao mijenjati?
FERRERO: Svako proširenje je drugačije od onog prethodnog. No, dvije stvari su u tom procesu bitne. Jedna je, da zemlja mora prihvatiti evropska pravila i zakonodavstvo. Radi se o stotinama stranicama zakonske regulative, i ta prilagodba je skupa, no svaka zemlja sama snosi troškove tih promjena . To je onaj tradicionalni dio koje je nedvojben i uvijek će biti isti, jer bez toga evropske zemlje ne bi mogle zajedno funkcionirati. S druge strane, ima onih koji smatraju da balkanske države još nisu spremne pridružiti se Uniji. No, kada bi postojao i drugačiji pristup, važno je reći da kada jednom počne proces pridruživanja, on se ne može zaustaviti, naravno ukoliko države poštuju preuzete obaveze. Ni jedna država ne želi biti zemlja drugog reda, tako da tradicionalni sistem pridruživanje jest onaj koji je na snazi, boljeg , za sada nema! Kada jednom država uđe u Evropsku Uniju , ona je dio EU sa svim onim što Unija znači. Ne treba zaboraviti da je EU nastala nakon Drugog svjetskog rata, kada se željelo da se prevladaju neprijateljstva medju narodima koji su bili na suprotnim stranama u tom ratu. To znači da će i u slučaju Balkana, Unija pomoći da se prevladaju neprijateljstva i napetosti medju državama koje su bile u sukobu. Unija osigurava strukturu koja će pomoći da se politička pitanja i problemi transformiraju u tehnička, to će utjecati i na normalizaciju odnosa medju zemljama. To nije niti unifikacija, niti obnova Jugoslavije, kako se ponegdje misli . Ono što će se dogoditi je nestajanje granica, kao i svuda u Evropi , ljudi će ih prelaziti, kako bi radili i to se mora shvatiti. No, ponavljam to nije obnova Jugoslavije.
RSE: Hrvatska je zemlja kandidat za EU , Makedonija se nada tom statusu, Srbija i Crna Gora je dobila Studiju izvodljivosti, Bosna i Hercegovina vjeruju da će istu studiju dobiti do konca mjeseca. Čini se da je Hrvatska najbliža Uniji, ali slučaj Gotovina i nesuradnja s Haškim tribunalom su joj i dalje glavna prepreka na putu prema Uniji. Koliko je to Hrvatsku udaljilo od Unije?
FERRERO: Ono što Hrvatska mora učiniti je poštovati evropske standarde i pravila, jer EU ih neće reducirati. Unija nije samo trgovinska, carinska zajednica. To je ono što nove članice , ali i kandidati ne razumiju ili ne žele razumijeti. Ne radi se samo o nestajanju granica kako bi se moglo kretati i raditi, bez poteškoća, tu su mnoga pravila koja se moraju poštovati, ona koja se tiču ljudskih prava i demokracije, a medju njima je i suradnja s Haškim sudom. To je dio pravila i EU ne može i ne želi prihvatiti njihovo kršenje. Zemlja koja se želi pridružiti Uniji mora poštovati ta pravila. Za Evropu su to fundamentalna politička i demokratska pitanja. Ako ih ne želite prihvatiti, nema ništa od pridruživanja. Evropski parlament to želi svima staviti do znanja u procesu pridruživanja. Nove članice mnogo toga moraju mijenjati, i to moraju učiniti i balkanske države.
RSE: Kakvo je Vaše mišljenje o budućnosti državne zajednice Srbija i Crna Gora?
FERRERO: Srbija i Crna Gora dobila je Studiju izvodljivosti kao jedna država, ali Bruxelles im je piznao pravo na paralaleni kolosjek na putu prema Uniji. Teško je reći kakva će biti budućnost odnosa medju njima. Pretpostavljam da će ostati kao jedna država, jedna vrsta konfederacije, s različitim pravilima, i jednom vrstom nezavisnosti. U Evropi postoji takav slučaj. To je Belgija, s dva dijela , valonski i flamanski , koji imaju sasvim drugačija zakonodavstva, i tek neke zajedničke poslove. Ne vjerujem da će doći do nove podjele, ali EU je fleksibilna kada je riječ o odnosima unutar neke države, i u procesu pridruživanja te razlike bit će prihvaćene kao činjenice u sporazmu unutar neke države.
RSE: Kakav bi po Vama mogao biti konačni status Kosova?
FERRERO: Očito je samo jedno, iako to mnogi ne žele ćuti. U organizaciji u kojoj radim stav je slijedeći – sadašnji status je neodrživ. Čini se da je nemoguća integracija Kosova u Srbiju, ali i sadašnja situacija je neodrživa. Evropska Unija mora biti uključena u razgovore o konačnom rješenju, a koje bi garantiralo i prava srpske manjine. Najvjerojatnije to će biti jedna vrsta nezavnosti, ali put do toga bit će vrlo dug i težak no drugo rješenje trenutačno ne vidim. To će tražiti i promjenu Rezolucije UN, ali i ukupnih odnosa u regiji. Pregovori će biti dugotrajni i teški , jer trebat će mijenjati i mentalitet u procesu pregovora o tome kako normalizirati odnose izmedju Kosova i Srbije. I kada sve zbrojite – uvijek se pojavljuje tek jedno rješenje. To je jedna vrsta nezavisnosti, ali ne bih se izjašnjavao kakva bi ona bila – da li bi bila puna ili djelomična nezavisnost, da li će postojati neki posebni sporazum, no dugoročno gledano, Srbija i Kosovo ne mogu ostati zajedno.
