Dostupni linkovi

logo-print

Spomenik u ilegali


„Taj spomenik je doživio početak Domovinskog rata za samostalnu Hrvatsku, a onda je naravno bio miniran. Nije jedini, bilo ih je na tisuće. Izgleda da tome nismo mogli stati u kraj,“ kaže autor spomeniko Miro Vuco.

Spomenik je miniran jedne ljetne noći 1991. godine i razlomljen na tri dijela. U tom zlu imao je i sreću što je bilo ljudi u Opuzenu, poput Ljiljane Grljušić, koji su ga srušenog uspjeli sačuvati od rezanja:

„Bilo je pokušaja krađe, ali pošto je spomenik težak, ne može se ukrasti bez dizalice. Vjerojatno se to htjelo dobro unovčiti i otopiti u sekundarnu sirovinu. Spasili smo ga smještajem u taj jedan zatvoreni prostor i čekamo dalju sudbinu istog. Naročito naglašavam da se on više čuva u privatnoj režiji, ustvari najviše se čuva u privatnoj režiji, a ne brigom gradskih vlasti, niti nadležnih institucija Ministarstva kulture. U tom je tragedija ovog spomenika. Da nije par entuzijasta koji vode računa o njemu, ne bi ga vjerojatno ni bilo.“

Sutra u skladištu, nadomak Opuzena, tek će Ljiljana Grljušić, sa drugovima, položiti cvijeće pokraj spomenika Stjepanu Filipoviću, kojeg još uvijek drže u svojevrsnoj ilegali, u strahu od onih koji su ga već jednom minirali. Inače, većina Opuzenaca je za to da se spomenik njihovom hrabrom mještaninu vrati na svoje mjesto:

„Ja ga ne bi bila ni dizala. Tko se god metne, nek‘ stoji.“

„To je jedan mladi čovjek koji se rodio u to vrijeme, borio protiv fašizma, a to svakako treba cijeniti i poštovati. Ja sam za to da se vrati čak i ime škole, jer je bila i škola Stjepana Filipovića. Ja sam protiv svakog nasilja, on se upravo protiv toga i borio.“

„On je u simbol antifašizma u Ujedinjenim nacijama, a ovdje ga nema, u njegovom rodnom mjestu.“

„Tu je bio godinama, pa neka ga vrate. Nisu ga trebali ni dizat. Bio bi red da i mi imamo spomenik.“

Marinko Filipović, bivši saborski zastupnik Hrvatske seljačke stranke, blizak je rođak heroju Filipoviću:

„Moj otac i Stjepan su od dva brata djeca, rasli su u istoj kući. I na mojoj kući postoji velika spomen-ploča koju nitko ne smije dirnuti jer mi živimo u toj kući. Dakle, spomenik je srušen, ali ploča još uvijek postoji. I mi mislimo vratiti taj spomenik, to je dio naše povijesti, posebno ovakvi spomenici koji su simbol antifašističke borbe.“

Ljiljana Grljušić, koja je inače predsjednica Socijaldemokratske partije u Opuzenu, obraćala se hrvatskim vlastima sa zahtjevom da se spomenik vrati. Još se čeka na odgovor. Šutnja Ministarstva kulture potvrđuje riječi koautora spomenika, kipara Stjepana Gračana, koji kaže da politika postavlja i ruši spomenike. O tome Ljiljana Grljušić ima svoje mišljenje:

„Mislim da je ti velika sramota – birat ću riječi – za ugled Hrvatske u svijetu. Mislim da se deklarativno izjašnjavamo za jedno, a u nekim stvarima se ponašamo drugačije, pa i u pogledu ovog spomenika ovom antifašističkom junaku.“

Rušiteljima spomenika Stjepanu Filipoviću promakao je jedan detalj. Nisu srušili klupu na kojoj je stajao heroj. Nisu znali da je ona instrument hrabrosti ovog partizana. Naime, pred vješanje, kad je počeo svoj hrabri govor, Filipović je sam poskočio na klupicu za vješanje da ga tri tisuće okupljenih Valjevaca bolje vide i čuju. Filipovićeva klupa je još na križanju jadranske magistrale i bosanske transverzale:

„U najmanju ruku, ako se nikada ne vrati spomenik, klupu bi trebalo zaštititi. Na neki način, ona je meni sjajna tamo u tom nekakvom prostoru, kao da čeka Filipovića da se popne na nju u svoju vječnost,“ rekao je kipar Vuco, koji kaže da je spomenik moguće restaurirati i da je on spreman za taj rad.
XS
SM
MD
LG