Dostupni linkovi

logo-print

Bolje ne može


Ko bi pretpostavio da je sijalica za svjetionik velika kao ping pong loptica.I tolika naravno, uz pomoć odgovarajućeg sistema lupa i ogledala osvijetli morsku pučinu i brodovima pokaže put.Ona na Mendri, jedinom naseljenom svjetioniku na Crnogorskom primorju, pet kilometara prije Ulcinja, a dva pješke makadamom od Valdanosa, nekadašnjeg vojnog odmarališta, putokaz je na životnoj raskrsnici bračnog para Stojanović i njihova dva dječaka.

RSE: Šta je najvažnije za dobrog svjetioničara?

STOJANOVIĆ: Pa, sada sam ja još dobar. Tek se “pečem”, što se kaže.

Mendra stoji na strmoj stijeni koja gleda prema Otrantu više od sto godina. Stojanović:

“Moj je posao da budem ovdje dvadesetčetiri sata, a ako svjetionik bude prestao da radi da obavijestim Obalsku stražu i oni dođu i taj kvar otklone”.

Stanko je završio Srednju poljoprivrednu u Baru, radio neko vrijeme u “AgroUlcinju”, a onda se firma ugasila. Nekoliko godina bio je na Birou rada i o tom periodu ne rado govori. Supruga Jadranka od prošlog avgusta nije primila ništa od ulcinjskog hotela “Albatros” u kojem radi kao kuvarica. Nemaština počela da razjeda. Stankova svjetioničarska plata je stoosamdeset eura. Mnogo u odnosu na ništa.

RSE: Možete li danas da živite od tih para?

STOJANOVIĆ: Moram.

RSE: Lovite li ribu?

STOJANOVIĆ: Još nijesam počeo. Treba barku još da napravim.

RSE: Ja vjerujem da ovdje ima ribe!

STOJANOVIĆ: Kažu da ima.

RSE: Hoćete li nabaviti neku kozu?

STOJANOVIĆ: Hoću.

U konkursu koji je raspisala Agencija za sigurnost i plovidbe u Baru izričito je naglašeno da budući svjetioničar mora biti oženjen:

RSE: Da ne bi čovjek možda malo...

STOJANOVIĆ: ...Skrenuo.

Zato mu je Agencija obezbijedila svu tehniku za kuću, uključujući i klima uređaj, a struja je ovdje uvedena prije samo desetak godina. Vode nema.

STOJANOVIĆ: Zimi se kišnica dolje staloži.

RSE: Kišnicom se možete kupati, ali za piće.

STOJANOVIĆ: To je iz Valdanosa. I ovu kišnicu prokuvamo, tako da nijesmo imali do sada nikakvih problema.

Sin Mirko pohađa drugi osnovne, a mlađi Nenad ima pet godina. Dok je tata ovih šest mjeseci učio svjetioničarski zanat od Milana, oni su bili kod babe i đeda. Ali Stanko će riješiti i taj problem:

“Imam neki motor. Imaću neka kola koja treba da nabavim i onda ću morati da ih prebačam do škole i da ih vraćam”.

Ko bi rekao da ni on, ni Jadranka još nemaju ni položen vozački ispit.

RSE: Je li Vas strah od situacija da dijete dobije temperaturu?

JADRANKA STOJANOVIĆ: Valjda neće. Biće nešto. Nekako ćemo se snaći. Moraće neko od nas da položi.

Stići do Mendre i u po bijela dana nije baš prijatno kroz ono šipražje.

RSE: Jeste li naoružani?

STOJANOVIĆ: Ima tuna puška firmina. To je poluautomatska puška.

RSE: Znate li da je koristite? Jeste li i to učili da bi došli ovdje?

STOJANOVIĆ: To sam u vojsci obavio.

RSE: Ima li ovdje divljih životinja?

STOJANOVIĆ: Kažu da ima divljih svinja, ali ja ih još nijesam vidio.

Svjetionik se pali fotoćelijom, tako da ni o tome Stanko ne mora da brine, ali mora biti uveče tu. Večernjim izlascima u grad je odzvonilo.

RSE: Ne morate da brinete o nekoj posebnoj garderobi?

STOJANOVIĆ: Ništa. Evo ovako. Nema puno naroda i tako.

RSE: Ipak, držite da ste ošišani, obrijani.

STOJANOVIĆ: Moram. To moram da budem.

RSE: To je po PS-u da morate biti uredni?

STOJANOVIĆ: Strogo po PS-u.

Novopečeni svjetioničar uskoro će dobiti uniformu. Djeca ne znaju što je to tranzicija i koje probleme može da donese. Važno je da su sa roditeljima.

RSE: Je l' znaju tvoji drugari iz škole da ćeš ti da se seliš na svjetionik?

MIRKO STOJANOVIĆ: Da.

RSE: Hoće li ti doći neko u goste od drugara?

MIRKO STOJANOVIĆ: Hoće. Možda će doć sa učiteljicom.

RSE: Pa, to će da bude cijela ekskurzija na čelu sa učiteljicom.

Kod Stojanovića smo zatekli njihovu kumu Sanju.

RSE: Šta su Vam naručili da donesete kada ste dolazili ovdje, usput?

SANJA: Trenutno ništa.

RSE: Zato što je praznik ili...?

SANJA: Jedino poruku napišu preko telefona i ja dođem.

RSE: Kilo šećera. Ima li toga?

SANJA: Biće, vjerovatno i toga.

RSE: Može li da bude nekad: “Stanko, 'ajde ti do grada, ostaću ja da čuvam svjetionik”?

SANJA: Može i to. Što da ne. Sigurno ćemo ga sačuvat.

RSE: Vi se do sada nijeste pokajali?

STOJANOVIĆ: Ne. Nijesam.

RSE: Koliko sam shvatila, zadovoljno djelujete.

STOJANOVIĆ: Odlično. Super. Bolje ne može.

Promiču brodovi pored Mendre ka sjeveru i prema jugu. Stanko i Jadranka boravak na njoj ne shvataju kao pogodnu pauzu do nečeg boljeg i uzbudljivijeg. Oni su, takođe, na putu, onom dobrom.
XS
SM
MD
LG