Dostupni linkovi

Radio domovina


Šefovi delegacija Evropske Komisije, UNHCR-a i Misija OSCE-a u BiH, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, razgovarali su u Zagrebu o provedbi Ministarske Deklaracije o povratku izbjeglica, koja je potpisana 31. januara ove godine u Sarajevu i koja predstavlja prvi regionalni sporazum o povratku izbjeglica nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Predstavnica UNHCR-a u Hrvatskoj, Ketlin Bertrand, koja je i predsjedavala sastankom, izjavila je da vlade tri države trebaju intenzvirati napore u cilju stvaranja uslova za povratak izbjeglica ili njihovu lokalnu integraciju, ovisno o individualnoj želji svakog pojedinca, te im osigurati sva prava uključujući i pravo na smještaj u skladu sa međunarodnim standardima na koje su se tri zemlje obavezale.

* * * * *

Sporazum o 16 miliona konvertibilnih maraka kredita Razvojne banke Savjeta Evrope, za finansiranje održivog povratka, putem Fonda za povratnike Bosne i Hercegovine, doveden je u pitanje, jer Republika Srpska nije ispunila dio obaveza da u ovoj godini u Fond usmjeri četiri miliona, izjavio je nakon sastanka u Banjaluci, predsjednik Državne Komisije za izbjeglice Ivica Marinović:

„Možemo konstatirati kako je Republika Srpska, iz jednog konstruktivnog pristupa iz 2004. godine prešla u jednu pasivnu, indiferentnu, promatračku poziciju, kao i da su nepotpisivanjem sporazuma dovedeni u pitanje svi ovi projekti.“

Ministar za izbjeglice i raseljena lica Republike Srspke, Jasmin Samardžić, izjavio je da Vlada Republike Srpske u ovom trenutku nije spremna da potpiše sporazum na četiri miliona konvertibilnih maraka, jer je iznos, predviđen budžetom RS-a, od dva miliona i šesto hiljada nešto što ih ograničava:

„Spremni smo sporazum na taj iznos potpisati danas, a milion i četiristo hiljada da tražimo kroz aneks ugovora u narednom periodu, kada vidimo kakvo će biti punjenje budžeta.“

Ministar za izbjeglice i raseljene osobe Federacije, Edin Mušić:

„Ozbiljno smo računali na ovaj kreditni aranžman od 24 miliona u zbiru – osam miliona naših domaćih institucija i 16 miliona kredita, tako da bi time bilo riješeno još dodatno oko 100 jedinica za ljude u alternativnom smještaju i u kolektivnim centrima.“

Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH, Mirsad Kebo, posjetio je ovih dana opštine Rudo i Čajniče. Za naš program je tim povodom izjavio:

„Moram reći da sam bio u jednoj vrlo zanimljivoj posjeti istočnim dijelovima Bosne i Hercegovine, općinama Rudo i Čajniče, koje inače spadaju u nerazvijena područja, ali koje imaju velike prirodne potencijale i potrebu za stvaranjem uslova za povratak koji je objektivno, u odnosu na druge krajeve Bosne i Hercegovine, najniži. Međutim, ovdje postoji problem prvo stvaranja infrastrukturnih uslova da se ljudi vrate i drugo, problem zaposlenja. Jedan od velikih problema jeste elektrifikacija mjesne zajednice Strgačine. Općina je izdvojila 150 hiljada maraka za taj projekat, znači može se uraditi, međutim, nažalost, odgovorni predstavnici elektrodistribucije sa Pala nisu došli, već su poslali svoje predstavnike koji nisu mogli dati kompetentne odgovore na pitanja. Ali u svakom slučaju ću iskoristiti svoju poziciju državnog ministra da intervenišem – i mislim da ću uspjeti u tome – kod ministra energetike Republike Srpske, da izvrše tu svoju obavezu, jer upravo u Strgačini već nekoliko godina nema struje. Tu je zapravo bila struja dok je tu bila kasarna Vojske RS-a, međutim s njihovim odlaskom, otišla je i trafo stanica, tako da oko dvije stotine ljudi ovdje sada živi u uslovima koji su dakako daleko od bilo kakvog normalnog stanja. I ja ću upotrijebiti sav svoj autoritet da se tamo struja konačno dovede.“

Posjeta Čajniču:

„Čajniče isto spada u općine koje imaju veliki prirodni potencijal, znači šume, mogućnost proizvodnje zdrave hrane, turizma i tako dalje. Ljudima nije dovoljno napraviti kuću, oni trebaju od nečeg da žive. U selu Miljeno imamo primjer jednog izvanrednog povratka, ali činjenica je da to nije samo rekonstrukcija kuća, nego i angažovanje „Karitasa“ i švedske SIDA-e na projektima proizvodnje zdrave hrane. Oni su isporučili razne poljoprivredne proizvode, uvezali jedan lanac proizvodnje zdrave hrane i već ljudi ovdje imaju više standarde u zahtjevima šta ima sada treba. Na primjer, treba im obezbijediti autobus za djecu koja idu u srednju školu i tako dalje. Ali su pokazali jedan veliki entuzijazam i primjer kako organizirati život u povratničkim naseljima. Imaju, dakako, u obje općine punu podršku načelnika i rukovodstva općine, što je vrlo važno za jedan ukupni ambijent, dakle što je bezbjednosna situacija dobra, i povratak ima svoju šansu.“

* * * * *

Na pitanja koja su uputili naši slušaoci, odgovara pravnik Snježana Cepić iz Mreže centara za pružanje pravne pomoći „Vaša prava“ Kancelarija u Prijedoru:

RSE: Prvo pitanje glasi: „Da li nešto znate o novoj odluci za povrat stanova? Naime, moja prijateljica mi je javila da će se vratiti stanovi za koje je povrat tražen nakon 4. jula 1999. godine. Ja sam zahtjev podnijela 28. juna 2002. godine. Ima li bilo kakvih informacija o tome?“

CEPIĆ: U cilju rješavanja povrata imovine vlasnicima, odnosno nosiocima stanarskih prava na području BiH, doneseni su zakoni koji regulišu navedenu materiju. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, članom 5, rok za podnošenje zahtjeva za povrat stanova u Federaciji BiH je bio 4. jul 1999. godine, za stanove koji su proglašeni napuštenim, a 4. oktobar 1999. godine je bio krajnji rok za podnošenje zahtjeva za stanove koji nisu proglašeni napuštenim. Do 4. oktobra 1999. godine zahtjev za povrat stanova su mogle podnijeti četiri kategorije osoba:
osobe čije je stanarsko pravo poništeno sudskom odlukom,
osobe čiji stanovi nikad nisu proglašeni napuštenim,
osobe čiji su stanovi uništeni ili oštećeni
i osobe koje su se u periodu između 1. aprila 1992. godine i 7. avgusta 1998. godine dobrovoljno odrekli svog stanarskog prava, u zamjenu za stanarsko pravo za neki drugi stan.
Rok za podnošenje zahtjeva produžen je za period od 1. januara 2002. godine do 1. jula 2002. godine samo za srušene i napuštene stanove, znači za stanove koji su uništeni i devastirani. Ukoliko je gospođa podnijela zahtjev 28. juna 2002. godine, kao što navodi u pitanju, za srušen stan, zahtjev je podnijela u roku. Ali ukoliko je podnijela zahtjev navedenog datuma za stan koji nije srušen, zahtjev nije blagovremen i nadležni organ će odbaciti zahtjev svojim zaključkom kao neblagovremen zahtjev. Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenoj imovini regulisan je povrat stanova i u Republici Srpskoj. A krajnji rok za podnošenje zahtjeva je bio 19. april 2000. godine. A odredba roka za srušene stanove do 1. jula 2002. godine primjenjuje se i na Republiku Srpsku. Ja bih navela samo još jednu činjenicu vezanu za uništene devastirane stanove. Naime, radi se o Zakonu o privatizaciji državnih stanova koji je na snazi na području Republike Srpske, konkretno član 54 navedenog zakona koji reguliše da su nosiocima stanarskog prava, znači čiji je stan u sastavu ratom uništenih stambenih zgrada, grad odnosno opština dužni u roku od pet godina od dana stupanja na snagu ovog zakona, Zakona o privatizaciji državnih stanova, omogućiti otkup drugog odgovarajućeg stana, ali ne većeg od onog kojeg su koristili kao nosioci stanarskog prava. Znači, ovdje se daje još jedna mogućnost nosiocima stanarskog prava da se obrate opštinama za dodjelu drugog odgovarajućeg stana. Međutim, kako opštine obično ne raspolažu sa određenom stambenom jedinicom, često se dešava da ti postupci završavaju na sudu.

RSE: Nove odluke vezane za povrat stanova nije bilo?

CEPIĆ: Nije. Nikakva nova odluka nije donesena.

RSE: A pogotovo ne za ovaj datum nakon 4. jula 1999. godine.

CEPIĆ: Ne. Mnogi se nadaju da će doći do neke nove odluke jer veliki broj ljudi nije podnio zahtjeve za povrat stanarskog prava, međutim o tome ne možemo ni pričati, niti bilo šta reći. Ove zakonske odredbe koje sam navela su još uvijek takve, nisu promijenjene, znači ne postoji nikakav novi rok za podnošenje zahtjeva za povrat stanarskog prava.

RSE: Drugo pitanje: „Koliko vremena ima nosilac stanarskog prava za otkup stana, nakon što je procedura pokrenuta a privremeni korisnik iseljen? Kome pripada stan ukoliko vlasnik stanarskog prava pravovremeno ili uopšte ne dođe u Bosni i Hercegovinu i stan otkupi? Kakva su prava sadašnjeg privremenog korisnika u vezi ovog
stana?“

CEPIĆ: Ukoliko je vlasnik stanarskog prava u roku podnio zahtjev za otkup stana, on nije ograničen rokom za otkup stana, nego je nadležni organ dužan, ukoliko je podnosilac zahtjeva prikupio i predao svu validnu dokumentaciju, postupiti po zahtjevu u roku od 90 dana. Ukoliko nadležni organ ne riješi zahtjev u navedenom roku, klijent može podnijeti tužbu nadležnom sudu i znači tražiti od suda da sud donese svoju odluku, to jest da donese presudu koja će zamijeniti ugovor o otkupu stana. To je vezano za ovaj prvi dio pitanja. Vezano za drugi dio pitanja, ukoliko je vlasnik stanarskog prava podnio zahtjev za otkup stana, i taj proces još teče, ali nije dostavio validnu dokumentaciju, te pravovremeno ili uopšte ne dođe u Bosnu i Hercegovinu i stan otkupi, nadležni organ, kome je podnesen zahtjev, mora odlučiti svojim aktom o zahtjevu za povrat stana. Znači, nadležni organ, kojem je podnesen zahtjev za otkup stana, mora donijeti odluku o otkupu stana. Međutim, mislim da ovdje pitanje podnosi privremeni korisnik stana, tako da mogu reći da je ovaj stan za koji se on interesuje u procesu otkupa i da sadašnji privremeni korisnik ne ostvaruje ama baš nikakva prava na taj predmetni stan. Koliko sam shvatila iz ovog pitanja, on je jako dugo u tom stanu, međutim, zna se da jedino nosilac stanarskog prava može podnijeti zahtjev za otkup stana i isti otkupiti, dok privremeni korisnik ne ostvaruje nikakva prava na tom predmetnom stanu, bez obzira koliko je vremena proveo u tom stanu.

RSE: I bez obzira što radi u istoj firmi koja je vlasnik predmetnog stana.

CEPIĆ: Firma jeste vlasnik tog stana, ali je firma taj stan dodijelila na korištenje drugom licu i to drugo lice je bilo nosilac stanarskog prava do 1992. godine. Ustvari ono je vjerovatno podnijelo i zahtjev za povrat tog stana, dobilo od nadležnog organa rješenje kojim mu se taj stan vraća u posjed, on je i ušao u posjed tog stana, zaključio novi ugovor, podnio zahtjev za otkup stana. Znači to što privremeni korisnik radi u tom preduzeću koje je vlasnik stana, isto tako nema apsolutno nikakve veze.

RSE: Prelazimo na sasvim drugu problematiku. Naša slušateljka piše: „Čula sam u jednoj od vaših emisija, a mislim da je govorila pravnica iz udruženja ,Vaša prava‘, kako zastarijevaju računi za komunalne usluge nakon godinu dana. Međutim, nisam shvatila da li se taj zakon odnosi i na Republiku Srpsku. Ja, naime, živim u okolici Banjaluke i od Elektroprivrede stalno dobivam račun za utrošenu energiju tokom ratnih godina. Pošto se radi o vikendici u kojoj niko nije boravio, ja to ne želim da platim. Nikakvu sudsku odluku nisam dobila, samo račune i opomene preduzeća. Šta da radim?“

CEPIĆ: Materija koja reguliše navedeno pitanje je materija regulisana Zakonom o obligacionim odnosima. Zakon o obveznim odnosima Federacije BiH i Zakon o obligacionim odnosima Republike Srpske su naslijeđeni zakoni bivše SFRJ. Znači, radi se o naslijeđenim zakonima bivše SFRJ sa neznatnim izmjenama, vezano za zastaru per scriptio komunalnih usluga, jer električna energija spada u vrstu komunalnih usluga Zakona o obligacionim odnosima i Federacije BiH i Republike Srpske, koji je svojim članom 378, stav 1, regulisao jednogodišnji rok zastare za isporučenu električnu energiju i toplotnu energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka, odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva. Kako se iz ovog pitanja vidi da se radi o potrošnji za utrošenu električnu energiju tokom ratnih godina, u objektu u kojem niko nije boravio, očigledno je da se radi o zastari potraživanja, u skladu sa navedenim članom 378 Zakona o obligacionim odnosima. Sudska odluka se može dobiti samo na osnovu pokrenutog postupka, jer, koliko sam shvatila, gospođa se žali da joj stižu samo računi i opomene, a da joj ne stiže nikakva druga odluka. Znači, sudska odluka se može dobiti samo na osnovu pokrenutog postupka pred nadležnim sudom i nakon sprovedenih svih procesnih radnji na osnovu Zakona o parničnom postupku, te u tom pravcu je neophodno podnijeti tužbu sudu. Pretpostavljam, pošto se radi o osobi koja ima prebivalište na području Banjaluke, da je tu nadležan Osnovni sud Banjaluka, radi utvrđivanja visine duga i zastare potraživanja. Gospođa se može obratiti u našu Kancelariju u Banjaluci, gdje će naši pravnici prvo zatražiti od Elektrodistribucije da joj se dostavi listing potraživanja, to jest listing duga za utrošenu električnu energiju, iz kojeg će se tačno vidjeti, po godinama, o kojim potraživanjima se radi i pravnici Kancelarije u Banjaluci će napraviti jednu tužbu na osnovu koje će se pred sudom utvrditi koliki je taj dug i zastara tog potraživanja.

* * * * *

Od oktobra prošle godine, svakog petka u 22 sata i 15 minuta, na talasima BH Radija 1, se emituje emisija pod nazivom „Radio domovina“, namijenjena građanima Bosne i Hercegovine koji žive izvan domovine. Urednica Jelena Radojević o ovom zanimljivom projektu kaže:

RADOJEVIĆ: Riječ je o skoro milion i po naših građana koji žive van Bosne i Hercegovine. Emisija je na programu BH Radija 1 je od 15. oktobra prošle godine i emituje se svakog petka u terminu od 22 sata i 15 minuta do 23 časa. S tim što nas, naravno, naši slušaoci mogu slušati i u repriznom terminu – svake srijede od 20 do 21 čas. Naravno, osim talasa BH Radija 1, slušaoci nas mogu slušati i na Internet adresi www.pbsbh.ba

RSE: I šta je uglavnom sadržaj emisije?

RADOJEVIĆ: Glavni sadžaj, odnosno svrha same emisije je da naše građane informiše o dešavanjima kako u zemlji, tako i među našim građanima, odnosno njihovim udruženjima i organizacijama u svijetu. Počevši od krovne organizacije naših građana u inostranstvu, znači Svjetskog saveza dijaspore BiH, pa do njihovih lokalnih organizacija. Takođe nam je cilj upoznati naše građane u Bosni i Hercegovini sa uspješnim ljudima koji žive u inostranstvu. U proteklom periodu pratili smo predstavljanje bosanskohercegovačkih književnika koji su svoja djela, između ostalog, predstavili i na Međunarodnom sajmu knjige u Sarajevu. A nakon toga planiramo zajedno sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH pratiti i njihovu aktivnost na predstavljanju najpoznatijih i najuspješnijih Bosanaca i Hercegovaca u svijetu. Pa će, između ostalog, prostor u našoj emisiji naći i svi oni ljudi koji žive van BiH, a koji su uspješni u poslu kojim se bave, bilo da je riječ o umjetnosti ili biznisu, odnosno sportu. Takođe nam je cilj govoriti o pozitivnim aspektima poslovanja naših ljudi, znači kada govorimo o privredi, otvaranju biznis klubova u inostranstvu, ulaganjima naših građana i njihovih udruženja u privredu Bosne i Hercegovine.

RSE: S kim sarađujete, odnosno ko s vama sarađuje da bi se napravila jedna emisija?

RADOJEVIĆ: Uspostavili smo saradnju sa nekoliko bosanskohercegovačkih radio-stanica u inostranstvu. Riječ je o Radiju BiH u Geteborgu, Radiju Bosna u Amsterdamu, Radiju Melburn, naravno riječ je o programu koji se emituje na jeziku naroda BiH, Radiju Bosna u Njujorku i Bosanskom programu Radija Atlanta. Takođe imamo dobru saradnju i sa kolegom Harisom Halilovićem u Minhenu, koji je novinar po profesiji, ali ujedno i predsjednik Zajednice udruženja građana BiH u Bavarskoj, Saksoniji i Tiringiji. Takođe nam je veliko zadovoljstvo što smo uspjeli uspostaviti zaista dobru saradnju sa bosanskohercegovačkim organizacijama i udruženjima u svijetu. Tako da u onim dijelovima svijeta, odnosno zemljama u kojima nemamo novinare, odnosno radio-stanice s kojima sarađujemo, imamo te naše zajednice i udruženja koja nam izlaze u susret i informišu nas o aktivnostima i dešavanjima u tim dijelovima svijeta.

* * * * * *

Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
XS
SM
MD
LG