Dostupni linkovi

logo-print

Zašto ima mnogo oportunista?


Subota, 23. april 2005. godine
Nisam od onih koji imaju dobar običaj da vode svoj dnevnik. Učinim to samo ponekad, na molbu prijatelja, kao u ovom slučaju. Već je gotovo podne. Slušam vijesti na medijima. Vidim, jenjava velika hajka i povika na crnogorskog ministra inostranih poslova koji, sva je prilika, luk niti jeo, niti ga mirisao. Ali, kada je to potrebno za konstrukciju kakve afere, ne pomažu vam argumenti. Izgleda, bitno je započeti po oprobanom sistemu diskvalifikacije koji glasi: Neistina je kad jastuk od perja prospete po vjetru, a demant je da pokupite perje. Onda svi imaju dovoljno materijala i tema za raspravu, ne vodeći pri tome računa o interesu države Crne Gore. Konačno, ovdje malo ko još vodi računa o zajedničkim interesima. Odavno su prošla ta vremena. Sada većina čuva svoju kožu i svoj partikularni interes. Pri tome se osjeća prisustvo toliko vidljivog oportunizma koji gotovo čak da i površnog posmatrača štipa za oči i uši. Oni koji praktikuju taj vulgarni oportunizam kao da ne brinu što je toliko očigledan i lišan svakog stila, time pokazujući deficit sopstvenog personaliteta. Deficit personaliteta u krajnjem vodi populizmu. Zar ne?

Nedjelja, 24. april 2005. godine
Lijepo je iskoristiti vikend za odmor i spavati duže nedjeljom, ali kako kada je napolju fantastičan proljećni dan. Sjedam u kola sa majkom i odlazimo kod rodbine petnaestak kilometara od Podgorice. Tetka koja povremeno boravi u Crnoj Gori ima komfornu kuću u japanskom stilu sa prelijepim dvorištem. Boje prirode u bašti oko kuće su nenadmašne. Ne mogu odoljeti i mojom digitalnom foto-kamerom pravim nekoliko vrhunskih snimaka prirode koji će krasiti ekran mog kućnog računara. Koristim priliku da se nadugo i uživo ispričam sa mojom sestrom Zoricom koja je doputovala iz Njujorka na kratak odmor i susret sa familijom. Često razgovaramo direktno putem kompjuterskih mikrofona posredstvom Interneta, ali uživo je sasvim drugačije. Priča mi o životu na istočnoj obali SAD-a i o najnovijim medicinskim otkrićima u istraživačkom institutu u kojem radi. Kao ljubitelj informatičkih tehnologija nezaobilazno dogovaramo nove načine audio vizualne komunikacije preko Interneta i instaliramo najnovije software u njen laptop.

Ponedjeljak, 25. april 2005. godine
Startuje nova nedjelja. Još od školskih dana imam taj osjećaj da kada prođe ponedjeljak nazire se već kraj tek počele nedjelje. Tako i danas. Taj me osjećaj nikako ne napušta, čak i sada kada je opseg obaveza neuporedivo veći. Poslije današnjih obaveza na fakultetu odlazim na sastanak u Opštinu Podgorica u vezi sa koordinacijom projekta koji, zajednički sa opštinom sprovodimo mi u Udruženju za demokratsko pravni poredak. Vraćam se zadovoljan. Zaista je lijepo kada u državnim organima naiđete na ljude koji prepoznaju dobre inicijative civilnog sektora i koji su spremni na iskrenu saradnju.

Utorak, 26. april 2005. godine
Od jutros je oblačno vrijeme. Kiša povremeno pada. Dan, iako usred aprila, pomalo liči na jesenji. Proljeće zna biti nepredvidivo. Cijelog dana sam bio na fakultetu radeći na pripremi programa za predmet u narednom semestru. Univerzitet usklađuje principe sa Bolonjskom deklaracijom. Iako imamo još prilično do potpune harmonizacije sa evropskim principima visokog obrazovanja, važno je da se počelo, iako postoje mnogobrojne nedorečenosti. Progres nije u samom cilju, već u kretanju ka njemu, kako neko ispravno reče.
Poslije podne se vrijeme popravilo na kratko. Tek toliko je bilo dovoljno da jedan moj drug, pasionirani fotograf u slobodno vrijeme, inače jedan od rukovodilaca u jednom državnom organu, dođe na krov moje zgrade kako bi fotografisao građevinu novog mosta Milenijum u Podgorici. Na žalost, ubrzo se vrijeme ponovo pogoršalo pa smo umjesto kristalno jasnih fotografija spektakularne nove građevine u centru Podgorice napravili nekoliko jako dobrih slika dolazeće oluje. Na njima se vidi jasna granica između vedrog neba i ogromnog crnog kišnog oblaka, pa liče na umjetničke fotografije. Cijena je bila da se pokisne, ali vrijedilo je.

Srijeda, 27. april 2005. godine
Vidim, mediji danas prenose glavnu vijest sa jučerašnjeg skupštinskog zasjedanja o tome da su usvojeni policijski zakoni. Napokon je i ta oblast pravnog sistema u Crnoj Gori regulisana propisima koji su u skladu sa principima neophodnim za naše članstvo u međunarodnim integracijama. Treba podsjetiti da prijem Crne Gore u Evropsku uniju u dogledno vrijeme neće značiti da nam je neko poklonio mogućnost da svoje interese ostvarimo u društvu jačih i razvijenijih zemalja, već da smo se mi sami razvili i postali jači ispunjenjem standarda u svim oblastima. Jasan zaključak koji se odmah nameće jeste da ćemo na to pričekati još jedan respektabilno dug period vremena.
Vijest koja je danas stidljivo plasirana u medijima jeste ona da je gospodin don Branko Butega, župnik crkve svetog Eustahija u Kotoru, poznat kao ličnost zavidnik duhovnih intelektualnih referenci, osuđen na plaćanje novčane kazne i to zbog krivičnog djela klevete. Ne ulazeći u pojedinosti konkretnog slučaja, ne mogu se oteti utisku da se principijelnost i iskazivanje svoga autentičnog stava potkovanog jakim personalitetom u ovoj sredini uvijek skupo plaća. Primjeri za to su mnogobrojni. Ljudi sa jakom ličnošću i moralnim skrupulama, alergični na nepravdu, ne praktikuju okretanje svog stava prema smjeru duvanja vjetra. Zato uvijek i podnose skupu cijenu svoga stava. Nije hrabar, već lud, onaj koji ide frontalno na samu opasnost a da ne zna šta ga pri tome čeka. Hrabar je onaj ko zna šta ga čeka ali i dalje ide sam protiv zla. Oportunisti na svim nivoima, ljudi bez stava, nemaju sličnih problema. Valjda ih je zato tako veliki broj.

Četvrtak, 28. april 2005. godine
Rano jutro. Osam je sati. Studentima držim predavanje o procesnim mehanizmima zaštite interesa građana u situacijama kada se odugovlači u upravnom postupku. Dok govorim o tome razmišljam kako se ta pravila i procedure krše kod nas. Ako je poznato da poštovanje procedure znači demokratiju, izvodim zaključak da je demokratija u zemljama tranzicije na staklenim nogama. Najveći kršioci pravila i procedura, samim tim i demokratije, koji takvim kršenjem pravila najviše profitiraju, a nalaze se na gotovo svim nivoima jednog sistema, često forsiraju oprobane recepte eliminacije neposlušnih. Naime, s jedne strane krše pravila na svakom koraku, a kada žele eliminisati pravdu, koja im kani stati na put, pozivaju se na suvoparne formalne procesne odredbe protumačene onako kreativno u skladu sa sopstvenim interesom koji nema veze ni sa pravičnošću, niti sa legitimitetom.
Žurim u zgradu opštine u vezi akcije Izbora najboljeg opštinskog službenika, koji u direktnoj komunikaciji sa građanima pokaže najveći stepen profesionalizma i ljubaznosti. Kvalitetna inicijativa nevladine organizacije naišla je na jako dobar odziv kod opštinske vlasti. Svjetski trendovi se ipak prate, što je jako dobro.
Dok prolazim mojom ulicom vidim radnike koji sijeku višedecenijska stabla koja su moj kvart činila lijepim i mirnim mjestom. Urbanizacija u vidu izgradnje novog mosta i saobraćajnica ima svoju cijenu. Prijatelji iz opštine me tješe. Kažu, posadićemo nova drva. Ipak, nije mi lako gledati ono što sam vidio maločas. Nema sumnje, ko živi sa emocijama, živi u paklu.

Petak, 29. april 2005. godine
Početak je praznika. Ljudi se pripremaju za odmor u vidu nekoliko slobodnih dana. Valjda će meteorološke prilike ipak ići na ruku malom izletu do primorja koji planiram za vikend.
Maločas sam se čuo sa mojim drugom Veselinom koji boravi u Beču na specijalizaciji u oblasti evropskog prava. Hrabar i otresit čovjek, novinar koji je prije par mjeseci ostavio stalno i sigurno radno mjesto u jednom državnom mediju u Podgorici. Vidjevši postojeće perspektive, odlučio je da je bolje da predstojeći period provede u inostranstvu i pripremi se za neko novo vrijeme koje dolazi sporo ali neumitno. Jedan od malobrojnih ljudi za koje znam da će se vratiti da pomogne svojoj zemlji znanjem koje će steći vani. Vidim da je već uspostavio dobre kontakte u novoosnovanom Društvu crnogorsko-austrijskog prijateljstva, kao i u austrijskom Ministarstvu inostranih poslova. Drago mi je zbog njega. Znam da će uspjeti.
XS
SM
MD
LG