Dostupni linkovi

logo-print

Sanjam da stojim


BOŽIČEVIĆ: Često sanjam da stojim.

RSE: I kakav je to osjećaj?

BOŽIČEVIĆ: Divan.

RSE: Kristina je rođena s artogripozom, ukočenim zglobovima (artogriphosis multipla congenita). Stručnjaci u Lovranskoj ortopedskoj bolnici digli su od nje ruke, no prije nekoliko godina nadu joj je ponovo probudio jedan talijanski liječnik s Ortopedske klinike Zavoda za kirurgiju Sveučilišta u Modeni:

BOŽIČEVIĆ: Mama kaže da bi on ove aktivne mišiće spojio s onima koji ne rade i ispružio bi mi stopala i koljena.

RSE: Ali, za operaciju bi trebalo oko 100 tisuća eura, a budući da nitko od hrvatskih stručnjaka ne vjeruje u uspješnost takvog zahvata, Hrvatski zavod za zdravstveno osigiranje već je dva puta odbio zahtjev Kristininih roditelja i uskratio platiti liječenje u inozemstvu. Kristina se ne prestaje nadati. U međuvremenu postala je maturantica:

BOŽIČEVIĆ: Sada sam u Centru „Dubrava“. Tu je mladež sa posebnim potrebama. Tu sam već šest godina i jako mi se sviđa.

RSE: Ta cura sjajnog osmijeha i očiju, bori se neviđenom snagom i voljom, ističe odgojiteljica Anđelka Bartak:

BARTAK: Znate, kad ste mladi, imate jednu aknicu, pa se cijeli dan gledate u ogledalo i mislite: “Bože, što mi to smeta”. A nekad vam fali nešto što vam je jako potrebno. Potrebno vam je sve, i duša i oči sve, ali su vam potrebne i ruke i noge. Ona je svojim ustima nadoknadila svoje ruke. Ona zato kaže: “Dajte mi noge”.

BOŽIČEVIĆ: Mogu malo rukom crtati, ali ne mogu stisnuti olovku i crtež se onda jako slabo vidi. Zato se koristim ustima, jer sam na taj način brža.

RSE: Znači pišeš ustima?

BOŽIČEVIĆ: Da.

RSE: Smetali ti to zubima?

BOŽIČEVIĆ: Katkad znaju malo boljeti, ali dobro je, izdržim.

RSE: Služiš li se kompjutorom?

BOŽIČEVIĆ: Da.

RSE: Kako koristiš tastaturu?

BOŽIČEVIĆ: Držim olovku u ustima i onda tipkam. A ako nemam slučajno olovku u blizini, onda nosom. Ali ne dugo, zbog očiju, onda mi je preblizu. Samo ako nešto kratko moram zapisati, onda nosom.

RSE: Možeš pogoditi nosom?

BOŽIČEVIĆ: Mogu.

RSE: Jesi li to vježbala ili što?

BOŽIČEVIĆ: To je praksa. Kako s olovkom, tako i nosom.

RSE: Nepomičnih ruku i nogu, trzajima tijela uspijeva sama pokrenuti i invalidska kolica:

BOŽIČEVIĆ: Ja sam jako ponosna na to što mogu sama dosta toga.

BARTAK: Govori engleski, talijanski… Pomaže svima. Njene bilježnice su jako uredne, do savršenstva. Ona zna sve šta stoji u njenoj torbi, sve mora biti složeno po redu. Ja joj ne otvaram torbu, onda se sama snalazi. Otvori, izvadi sve što treba i sve spremi.

RSE: Kako vadiš stvari?

BOŽIČEVIĆ: Zubima.

BARTAK: Sačuvala je taj duh. Toliku ima borbenost da je htjela sve maksimalno, i više nego što može.

BOŽIČEVIĆ: Najviše si pomažem mozgom. Moram prvo smisliti nešto da bih to napravila. Neke stvari ne mogu napraviti onako kako drugi mogu, tako da smislim drugačiji način da to napravim.

BARTAK: Mi se nadamo da će ona upisati ili grafički dizajn ili neki drugi ogranak na likovnoj akademiji.

BOŽIČEVIĆ: Da, htjela sam dizajn, ali ne znam da li ću uspjeti, malo je teže…

RSE: A mama i tata?

BOŽIČEVIĆ: Tata je ribar, mama je u mirovini. Sretni su i jako ponosni na mene. I brat isto tako. Zove se Kristijan, ima 17 godina. Imenjaci smo. On je u Rijeci, ide u talijansku školu.

RSE: Voliš otići doma ili si se sad već navikla na Zagreb?

BOŽIČEVIĆ: Navikla sam se na Zagreb, ali dobro mi dođe tjedan dana dole u Rijeci. Volim biti doma, ali doma nemam društva, pa mi je malo dosadno.

RSE: Sramežljivo priznaje da u Zagrebu postoji i još nešto:

BOŽIČEVIĆ: Imam dečka.

RSE: Kako se zove?

BOŽIČEVIĆ: Nikola. On je pomoćni grafičar, također maturant, zadnja godina. Malo teže hoda, ali inače može sve sam. Stalno me vozika po školi.

RSE: Imaš li prijateljicu?

BOŽIČEVIĆ: Imam, Margaretu. Uvijek sve zajedno radimo, pomažemo jedna drugoj. Ona ima epidermolizu, kožnu bolest, i u kolicima je. Isto ide za grafičara, ali produžila je praksu za godinu dana, da završi sa mnom, tako je ona rekla – da zajedno odemo.

RSE: Ljudima koji imaju ruke i noge:

BOŽIČEVIĆ: Poručujem da nas se ne srame, da i mi isto nešto vrijedimo u životu.
XS
SM
MD
LG