Premještanje pet ministarstava Vlade Federacije BiH iz Sarajeva u Mostar poreske obveznike koštat će između pet i šest miliona konvertibilnih maraka, a federalni budžet godišnje dodatno opteretiti za oko 3 miliona. Dislokacija ovih ministarstava u Mostar dejtonska je obaveza, na čijem izvršavanju insistira međunarodna zajednica, ne pitajući koliko košta i ko će to da plati.
Portparol Ureda Visokog predstavnika, Vedran Peršić, kaže da ova obaveza mora biti ispoštovana u najskorije vrijeme:
“Radi se i o obavezi iz Dejtonskog sporazuma. Tada je već dogovoreno između strana potpisnica da će se određen broj ministarstava prebaciti u grad Mostar, tako da se očekuje od federalnih vlasti da ispune tu pravnu obavezu, koja proizilazi još iz Dejtona. Obaveza postoji i samo, znači, mi pozivamo da se to do kraja ispoštuje.”
Federalni premijer, Ahmet Hadžipašić, kaže da neka od ministarstava već rade u Mostaru. Ipak, Vlada će morati usavršiti način organizacije ministarstava i zaposlenih u njima, s obzirom da je sjedište u Sarajevu, kao i većine drugih domaćih i međunarodnih institucija:
“Vlada bi sa tih pet ministarstava u Mostaru nastavila raditi, s tim što ne mislim da je to prepreka ali sigurno moramo računati da to preseljenje nosi određene troškove, da ljudi, ovaj dio zaposlenih koji je u Sarajevu, moraju se izjasniti da li će preći Mostar. Ako pređe u Mostar, onda sljeduju ga sve one klauzule oko odvojenog života, dodatka na određena stambena zbrinjavanja izd. Ili, ukoliko se ne odluče, moramo im tražiti rješenja u okviru drugih ministarstava. Vladi Federacije bi trebalo negdje 5 do 6 miliona maraka da izmjesti ta ministarstava. I sigurno je uvećanje troškova od 2 do 3 miliona na godišnjem nivou.”
Federalno ministarstvo prometa i komunikacija već određeno vrijeme u punom kapacitetu je u Mostaru. Resorni ministar Nedžad Branković, međutim, zbog obaveza kancelariju ima i u Mostaru i u Sarajevu.
Pitali smo ministra Brankovića koliko funkcionalno ministarstvo može raditi pri ovakvoj organizaciji:
“U našim uslovima, gdje je najveća količina kontakata, predstavnika raznih institucija domaćih i međunarodnih ipak smještena u glavnom gradu, određeni problem predstavlja to sjedište ministarstava. Međutim, mi smo unutar Ministarstva prometa i komunikacija veoma kvalitetno komunikacijski uvezani. Naše unutarnje funkcionisanje je napravljeno dosta kvalitetno, normalno još ćemo ga popravljati, tako da smo riješili u funkcioniranju Ministarstva tu fizičku barijeru zbog sjedišta Ministarstva u Mostaru.”
Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva također je jedno od pet čije sjedište je u Mostaru, daleko od rudnika, termoelektrana i energetskih kapaciteta. Ministar Izet Žigić smatra da je ovakva raspodjela politička odluka koja bi trebala ujediniti Mostar i više ga vezati za federalne institucije:
“Sigurno je da će ta rasutost ljudi u Vladi smanjiti efektivnost ljudi, jer puno je posla koja se završava, bez obzira na komunikacije koje su sad savremene, moderne, da se brzo razmjenjuju informacije, dokumenta itd., da postoje razgovori koji se moraju obavljati koje, ako su ljudi negdje blizu, na jednom mjestu, sigurno lakše rade. Međutim, smatram da iz ovih političkih razloga, prvenstveno političkih, ne ekonomskih ili nekih drugih, stvari treba uraditi tako da se ova ministarstva koja su zacratana ipak trebaju preseliti u Mostar.”
Praksa raspoređivanja različitih ministarstava u različite regije nije nepoznata praksa u evropskim zemljama, ali u BiH je to bio način političkog potkusurivanja, a ne ekonomske opravdanosti, ističe Mirko Puljić,profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu:
“Radi se ovdje o razlici u odnosu na te druge, sređene zemlje u onom smislu u kojem je ovo mehaničko disilociranje, dakle, jedan matematički balans po nekom etničkom ili stranačkom, odnosno političkom kriteriju, a ne nažalost po funkcionalnom. Jer ako bi se slijedio funkcionalni kriterij dislociranja ili rasporeda ministarstava, odnosno institucija države koje su predstavljene u ministarstvima ili nekim službama ministarstava, onda bi se neko od ministarstava savim izvjesno našlo u Tuzli. Ja bih pomenuo Ministarstvo industrije i energetike koje je najprirodnije tamo locirati. Pa možda i u Mostaru neko od ministarstava, recimo Ministarstvo trgovine i turizma ne bi bilo neprimjereno u Mostaru.”
Stvaranje tri nacionalna administrativna centra u državi, Sarajevo, Banja Luka i Mostar, koštat će njene građane dodatne milione konvertibilnih maraka i, kako procjenjuju ekonomisti, zemlju uvesti u još veću ekonomsku krizu, koja prijeti konačnim finansijskim kolapsom.
Portparol Ureda Visokog predstavnika, Vedran Peršić, kaže da ova obaveza mora biti ispoštovana u najskorije vrijeme:
“Radi se i o obavezi iz Dejtonskog sporazuma. Tada je već dogovoreno između strana potpisnica da će se određen broj ministarstava prebaciti u grad Mostar, tako da se očekuje od federalnih vlasti da ispune tu pravnu obavezu, koja proizilazi još iz Dejtona. Obaveza postoji i samo, znači, mi pozivamo da se to do kraja ispoštuje.”
Federalni premijer, Ahmet Hadžipašić, kaže da neka od ministarstava već rade u Mostaru. Ipak, Vlada će morati usavršiti način organizacije ministarstava i zaposlenih u njima, s obzirom da je sjedište u Sarajevu, kao i većine drugih domaćih i međunarodnih institucija:
“Vlada bi sa tih pet ministarstava u Mostaru nastavila raditi, s tim što ne mislim da je to prepreka ali sigurno moramo računati da to preseljenje nosi određene troškove, da ljudi, ovaj dio zaposlenih koji je u Sarajevu, moraju se izjasniti da li će preći Mostar. Ako pređe u Mostar, onda sljeduju ga sve one klauzule oko odvojenog života, dodatka na određena stambena zbrinjavanja izd. Ili, ukoliko se ne odluče, moramo im tražiti rješenja u okviru drugih ministarstava. Vladi Federacije bi trebalo negdje 5 do 6 miliona maraka da izmjesti ta ministarstava. I sigurno je uvećanje troškova od 2 do 3 miliona na godišnjem nivou.”
Federalno ministarstvo prometa i komunikacija već određeno vrijeme u punom kapacitetu je u Mostaru. Resorni ministar Nedžad Branković, međutim, zbog obaveza kancelariju ima i u Mostaru i u Sarajevu.
Pitali smo ministra Brankovića koliko funkcionalno ministarstvo može raditi pri ovakvoj organizaciji:
“U našim uslovima, gdje je najveća količina kontakata, predstavnika raznih institucija domaćih i međunarodnih ipak smještena u glavnom gradu, određeni problem predstavlja to sjedište ministarstava. Međutim, mi smo unutar Ministarstva prometa i komunikacija veoma kvalitetno komunikacijski uvezani. Naše unutarnje funkcionisanje je napravljeno dosta kvalitetno, normalno još ćemo ga popravljati, tako da smo riješili u funkcioniranju Ministarstva tu fizičku barijeru zbog sjedišta Ministarstva u Mostaru.”
Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva također je jedno od pet čije sjedište je u Mostaru, daleko od rudnika, termoelektrana i energetskih kapaciteta. Ministar Izet Žigić smatra da je ovakva raspodjela politička odluka koja bi trebala ujediniti Mostar i više ga vezati za federalne institucije:
“Sigurno je da će ta rasutost ljudi u Vladi smanjiti efektivnost ljudi, jer puno je posla koja se završava, bez obzira na komunikacije koje su sad savremene, moderne, da se brzo razmjenjuju informacije, dokumenta itd., da postoje razgovori koji se moraju obavljati koje, ako su ljudi negdje blizu, na jednom mjestu, sigurno lakše rade. Međutim, smatram da iz ovih političkih razloga, prvenstveno političkih, ne ekonomskih ili nekih drugih, stvari treba uraditi tako da se ova ministarstva koja su zacratana ipak trebaju preseliti u Mostar.”
Praksa raspoređivanja različitih ministarstava u različite regije nije nepoznata praksa u evropskim zemljama, ali u BiH je to bio način političkog potkusurivanja, a ne ekonomske opravdanosti, ističe Mirko Puljić,profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu:
“Radi se ovdje o razlici u odnosu na te druge, sređene zemlje u onom smislu u kojem je ovo mehaničko disilociranje, dakle, jedan matematički balans po nekom etničkom ili stranačkom, odnosno političkom kriteriju, a ne nažalost po funkcionalnom. Jer ako bi se slijedio funkcionalni kriterij dislociranja ili rasporeda ministarstava, odnosno institucija države koje su predstavljene u ministarstvima ili nekim službama ministarstava, onda bi se neko od ministarstava savim izvjesno našlo u Tuzli. Ja bih pomenuo Ministarstvo industrije i energetike koje je najprirodnije tamo locirati. Pa možda i u Mostaru neko od ministarstava, recimo Ministarstvo trgovine i turizma ne bi bilo neprimjereno u Mostaru.”
Stvaranje tri nacionalna administrativna centra u državi, Sarajevo, Banja Luka i Mostar, koštat će njene građane dodatne milione konvertibilnih maraka i, kako procjenjuju ekonomisti, zemlju uvesti u još veću ekonomsku krizu, koja prijeti konačnim finansijskim kolapsom.
