„Mene dečki stalno maltretiraju. Pogotovo Jurica i Matija.“
„U jednom trećem razredu tukli su šakama u trbuh jednog dečka.“
„Mučio je druge učenike. Tukao ih je, izazivao…“
Kako učitelji i nastavnici reagiraju? Da li se mogu nositi s njima?
„Ne. Učitelje baš briga.“
„Učitelji ih se čak i boje.“
Hrvatska je javnost proteklog tjedna bila zgrožena oproštajnim pismom zagrebačkog osmogodišnjaka u kojem piše majci da se zbog stalnog maltretiranja zločestog dečka iz razreda mora ubiti. Majka je igrom slučaja na vrijeme otkrila pismo i reagirala.
Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece Zagreba, dr Gordana Buljan Flander, ističe da je u upravo dovršenom istraživanju na vise od pet tisuća školske djece u Hrvatskoj 27 posto posvjedočilo da od svojih kolega svakodnevno doživljava nasilje u školi, a 15 posto priznalo da ga svakodnevno čini:
„Naše istraživanje je pokazalo da kod fizičkog nasilja samo 16 posto djece traži pomoć nastavnika, a kod verbalnog još i manje. Znači, djeca negdje doživljavaju da im nastavnici, odnosno odrasli neće pomoći.“
Ministar znanosti, obrazovanja i športa, Dragan Primorac, izvijestio je danas novinare da je u protekloj godini održano niz edukativnih seminara za učitelje i nastavnike kako bi im se olakšalo snalaženje u kriznoj situaciji:
„Među učenicima sklonim nasilničkom ponašanju prevladava verbalno nasilje, i to uglavnom negdje oko 22 posto. Onda nakon toga ide drugi oblik, to je kombinacija između verbalnog i fizičkog nasilja. A ono što je vrlo interesantno, najmanje je prisutno isključivo fizičko nasilje – oko 1,3 posto.“
No, istraživanja pokazuju kako je psihičko nasilje i stalno verbalno zadirkivanje jednako opasno. Dragan Primorac:
„Istraživanje provedeno u cijeloj Republici Hrvatskoj prema reprezentativnom uzorku osnovnih i srednjih škola, pokazalo je da je najveći opseg nasilničkog ponašanja najviši u tom obliku u osnovnim školama, te da se u pravilu radi o verbalnom i fizičkom vršnjačkom nasilju. Četrdeset i tri posto razrednika koji su dali izjave, prosuđuje da u njihovom razredu postoji barem jedan učenik kod kojeg se pokaže oblik nasilničkog ponašanja, što naravno varira od onog najblažeg.“
Dr Buljan Flander ističe da je na upravo dovršenim edukacijskim seminarima učiteljima i nastavnicima savjetovano da ne prelaze ni preko najmanjih oblika nasilja, već da odmah reagiraju:
„Ako se dogodi nasilje za vrijeme sata recimo kemije, da nastavnik kemije prestane govoriti o tomu o čemu je govorio što se tiče kemije, i da taj čas počne govoriti o nasilju – što to znači za žrtvu, što to znači za promatrače, što to znači za dijete koje se nasilno ponaša.“
Hrvatsko Ministarstvo znanosti i obrazovanja u suradnji s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi upravo rade na projektu umrežavanja cijele Hrvatske stručnim timovima za pomoć u kriznim intervencijama kojima će se moći obraćati ne samo ugroženi učenici, već i ugroženi nastavnici, a od iduće godine u hrvatskom bi školstvu, prema riječima ministra, trebalo biti zaposleno i puno vise pedagoga i psihologa.
„U jednom trećem razredu tukli su šakama u trbuh jednog dečka.“
„Mučio je druge učenike. Tukao ih je, izazivao…“
Kako učitelji i nastavnici reagiraju? Da li se mogu nositi s njima?
„Ne. Učitelje baš briga.“
„Učitelji ih se čak i boje.“
Hrvatska je javnost proteklog tjedna bila zgrožena oproštajnim pismom zagrebačkog osmogodišnjaka u kojem piše majci da se zbog stalnog maltretiranja zločestog dečka iz razreda mora ubiti. Majka je igrom slučaja na vrijeme otkrila pismo i reagirala.
Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece Zagreba, dr Gordana Buljan Flander, ističe da je u upravo dovršenom istraživanju na vise od pet tisuća školske djece u Hrvatskoj 27 posto posvjedočilo da od svojih kolega svakodnevno doživljava nasilje u školi, a 15 posto priznalo da ga svakodnevno čini:
„Naše istraživanje je pokazalo da kod fizičkog nasilja samo 16 posto djece traži pomoć nastavnika, a kod verbalnog još i manje. Znači, djeca negdje doživljavaju da im nastavnici, odnosno odrasli neće pomoći.“
Ministar znanosti, obrazovanja i športa, Dragan Primorac, izvijestio je danas novinare da je u protekloj godini održano niz edukativnih seminara za učitelje i nastavnike kako bi im se olakšalo snalaženje u kriznoj situaciji:
„Među učenicima sklonim nasilničkom ponašanju prevladava verbalno nasilje, i to uglavnom negdje oko 22 posto. Onda nakon toga ide drugi oblik, to je kombinacija između verbalnog i fizičkog nasilja. A ono što je vrlo interesantno, najmanje je prisutno isključivo fizičko nasilje – oko 1,3 posto.“
No, istraživanja pokazuju kako je psihičko nasilje i stalno verbalno zadirkivanje jednako opasno. Dragan Primorac:
„Istraživanje provedeno u cijeloj Republici Hrvatskoj prema reprezentativnom uzorku osnovnih i srednjih škola, pokazalo je da je najveći opseg nasilničkog ponašanja najviši u tom obliku u osnovnim školama, te da se u pravilu radi o verbalnom i fizičkom vršnjačkom nasilju. Četrdeset i tri posto razrednika koji su dali izjave, prosuđuje da u njihovom razredu postoji barem jedan učenik kod kojeg se pokaže oblik nasilničkog ponašanja, što naravno varira od onog najblažeg.“
Dr Buljan Flander ističe da je na upravo dovršenim edukacijskim seminarima učiteljima i nastavnicima savjetovano da ne prelaze ni preko najmanjih oblika nasilja, već da odmah reagiraju:
„Ako se dogodi nasilje za vrijeme sata recimo kemije, da nastavnik kemije prestane govoriti o tomu o čemu je govorio što se tiče kemije, i da taj čas počne govoriti o nasilju – što to znači za žrtvu, što to znači za promatrače, što to znači za dijete koje se nasilno ponaša.“
Hrvatsko Ministarstvo znanosti i obrazovanja u suradnji s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi upravo rade na projektu umrežavanja cijele Hrvatske stručnim timovima za pomoć u kriznim intervencijama kojima će se moći obraćati ne samo ugroženi učenici, već i ugroženi nastavnici, a od iduće godine u hrvatskom bi školstvu, prema riječima ministra, trebalo biti zaposleno i puno vise pedagoga i psihologa.
