Nakon što je u protekla tri mjeseca provedena registracija raseljenih osoba u Bosni i Hercegovini, saopšteni su podaci koje iznosi ministar za ljudska prava i izbjeglice, Mirsad Kebo:
„Prema preliminarnim podacima, 59 825 porodica ili 185 346 raseljenih u BiH podnijelo je zahtjev za reregistraciju. To je za oko dvije trećine manje od broja registrovanih u 2000. godini, kada je popisom evidentirano 183 355 porodica ili 556 214 raseljenih osoba. Rezultati posljednje reregistracije pokazuju da je u Federaciji BiH podneseno oko 94 hiljade zahtjeva za 284 300 osoba, u Republici Srpskoj 82 hiljade za 48 500 osoba i u Distriktu Brčko 7,5 hiljada za 23 500 osoba. U Federaciji je najveći broj raseljenih porodica koje su pristupile reregistraciji na području Tuzlanskog kantona – 26 703, i Kantona Sarajevo – 22 733, zatim slijede Zeničko-dobojski sa 10 884, Srednjobosanski sa 10 533, Hercegovačko-neretvanski sa 9 064 i tako dalje. U pogledu reregistriranih raseljenih osoba po općinama prednjače kantonalna središta Tuzla, sarajevske općine, Zenica, Travnik, Sanski Most i druga. U Republici Srpskoj, među 14 odsjeka entiteskog Ministarstva za raseljena lica i izbjeglice, najveći je broj registriranih raseljenih porodica na području Banjaluke – 5 300, potom Bijeljine – 2579, Prijedora – 2 490, Trebinja – 2 368, Doboja – 2 215 i tako dalje. Kada se podaci o registriranim raseljenim osobama uporede sa pokazateljima o registrovanim povratcima u proteklih pet godina, dolazimo do ohrabrujućih podataka koji ukazuju da je većina osoba koje nisu prostupile reregistraciji, svoj status riješila povratkom na prijeratne adrese. Naravno, ima i onih koji su u međuvremenu iskoristili svoje pravo da se trajno nasele u mjestima raseljenja, a jedan boj je svoj status riješio odlaskom iz Bosne i Hercegovine. Sada nam slijede aktivnosti na reviziji statusa raseljenih osoba. Potrebno je pripremiti pravni okvir kako bi se osiguralo harmonizirano i ujednačeno rješavanje u postupku utvrđivanja prestanka statusa raseljenih osoba na području cijele BiH. Podaci dobiveni reregistracijom poslužiće pri eliminiranju dvojnih korisnika, sagledavanju stvarnih potreba, te za usmjeravanje raspoloživih resursa u istinske prioritete.“
Predstavnik Misije UNHCR-a u BiH, Udo Janz:
„Ohrabreni smo prvim podacima ove reregistracije, s obzirom na to da su brojke znatno manje u odnosu na prethodne procjene UNHCR-a.
Ovi rezultati, u najmanju ruku, idu u prilog tvrdnji da je stvarni broj
interno raseljenih osoba, kojima je još potrebna pomoć, mnogo manji nego što se to do sada pretpostavljalo. To navodi na zaključak da smo mi često podatke o povratku u proteklih deset godina podcjenjivali, a ne precjenjivali, kako su navodili mnogi. Mi smo uvijek oprezni kada gledamo ove brojke, jer razmišljamo da li su ljudi bili u mogućnosti da se registruju ili su bili spriječeni u tome. Smatram da je ova registracija bila uspješna jer je bilo dvojno informacija putem javnih glasila, te da su svi koji su to htjeli mogli ponovo da se evidentiraju u spisak raseljenih.“
Među 60 hiljada porodica koje će i dalje biti briga nadležnih domaćih organa vlasti, ali i međunarodnih organizacija, sasvim su sigurno i ove koje pominjemo.
Bračni par Kujović već pet godina čeka na obnovu kuće u Mesićima kod Rogatice. Za sada žive u improvizovanoj kući, koja je pod teretom ovogodišnjeg snijega jedva izdržala. Do kada će izdržati Kujovići? Nura i Salko kazuju svoju tužnu priču:
„Zima nam sine, mi smo drveta potrošili Bog zna koliko, po cijelu noć smo ložili. I sa hranom slabo, ali ja samo apelujem da nam neko popravi kuću, da se ne mrznemo, jer ja više ovako ne mogu.“
„Molim da mi se kuća napravi, dočim od tog nema ništa. Pravio sam molbe onoj donaciji, ovoj donaciji, ali sam odbijen. Kako da pravim sam kuću kad novca nemam. Ovo što imam ne može mi biti ni za lijekove a kamoli da pravim kuću.“
Porodica Grahić se vratila u dobojsko naselje Pridjel Donji. Sadik Grahić je automehaničar, i dok njegova supruga i majka uglavnom stanište pronalaze kod rođaka i prijatelja, Sadikov dom je automehaničarska radiona:
„Ja popodne kad završim posao, pometem, očistim sebi, naložim vatru… Imam ona dva morska dušeka, ja njih razvučem, stavim spužvu i pokrijem se. Odem kod prijatelja da se okupam. Ako odem kod nekog od prijatelja ili rodbine, pa uveče sjedim, sve se nadam da će mi reći – daj čovječe ostani, spavaj kod nas. I ovo što imam malo sirotinje, ovaj alat, bojim se da će mi neko ukrasti, pa stalno dežuram.
Tražio je više puta pomoć da obnovi kuću:
„Koliko sam ja para potrošio za razne papire, pomislim da sam mogao kupiti 500 komada crijepa, sa hiljadu maraka bih pokrio kuću i riješio problem.“
I pored svih problema Sadik Grahić ne misli odustati:
„Ja sam se vratio u Pridjel. Ja hoću da tu budem, meni nigdje nije bolje. Ja sam prob’o i tamo i ovamo… Ja kad sjednem, pa gledam svoju krušku, kalemio sam je, u nju gledam, njoj se nadam, ona je moja u mom – to je moja sreća.“
Državna komisija za izbjegla i raseljena lica održala je vanrednu sjednicu, a o razlozima govori predsjednik Komisije Ivica Marinović:
„Izvanredni karakter ove sjednice je posljedica neadekvatnog odnosa i državnih i entitetskih i vlasti Distrikta Brčko, prema odlukama i projektima koje je prihvatilo ovo Državno povjerenstvo. Danas smo otklonili smetnje po pitanju projekta ,Sutra 2‘, u kome država participira sa šest miliona konvertibilnih maraka i Europsko povjerenstvo sa osam miliona konvertibilnih maraka. Donesena je odluka o udruživanju sredstava i donesena je odluka o potpisivanju Sporazuma o realiziranju sredstava iz Fonda za povratak prema UNDP-u, koji je ujedno i implementator projekta ,Sutra 2‘. S ovim odlukama je suglasno i Europsko povjerenstvo i projekat ,Sutra 2‘ može započeti odmah. Naravno, prvo svojom prezentacijom, a zatim i realizacijom. Danas smo također pristupili i parcijalnom potpisivanju sporazuma o udruživanju sredstava za 2005. godinu. U tom sporazumu predvidjeli smo obveze Vijeća ministara od jedan milijun konvertibilnih maraka, entiteta po četiri milijuna konvertibilnih maraka i Distrikta Brčko od 650 tisuća konvertibilnih maraka. Sve smetnje po neuplaćivanju sredstava Vlade Federacije BiH su otklonjene. Naime, Vlada Federacije BiH je jučer uplatila zadnju tranšu od milijun i trista pedeset konvertibilnih maraka u Fond za povratak i tako izvršila svoju obvezu. Sa zadovoljstvom možemo reći da su svi potpisnici Sporazuma o udruživanju sredstava iz 2004. godine izvršili svoje obveze. Mi sad trenutno imamo problem sa Republikom Srpskom, koja proračunom ima predviđenih nedostatnih dva milijuna i šesto i relokacijom pojedinih proračunskih stavki, potrebito je pronaći 1,4 milijuna, znači kako bi i oni bili u mogućnosti da prihvate ovaj Sporazum o udruživanju sredstava za 2005. godinu. Znači, potrebito je u idućim kontaktima uvjeriti vlasti Republike Srpske, što ćemo mi, naravno, i učiniti. I ja se nadam da ćemo u prezentaciji ovih projekata koji su poduprti od strane Državnog povjerenstva uvjeriti vlasti Republike Srpske, jer znamo da imaju rezervi da relociraju 1,4 milijuna i s ova 2,6 milijuna će biti u mogućnosti u potpunosti servisirati ove odluke i obveze koje smo prihvatili na Državnom povjerenstvu.“
* * * * *
Udruženje građana povratnika u Zvornik u ovom gradu djeluje od 2001. godine. Predsjednik je Hasan Grebić s kojim razgovaramo u ovoj emisiji:
RSE: Uz dobrodošlicu, gospodine Grebiću, recite da li ste iz ovih krajeva i kad ste se vratili?
GREBIĆ: Da, iz Zvornika sam. Vratio sam se 2001. godine, tačnije 31. marta. Više se u Federaciju BiH da živim nisam vraćao.
RSE: A jeste li pomišljali koji put na to?
GREBIĆ: Nisam. Da sam htio pomišljati, onda se ne bih ni vraćao, ne bih preživljavao one trenutke koji su bili poprilično teški.
RSE: To kažem upravo zbog toga što pretpostavljam da ste imali mnoštvo problema kad ste se vratili.
GREBIĆ: Vratili smo se u jednu devastiranu kuću, bez vrata, prozora, struje, bez ikakvih uslova za život. Sve se to preživjelo, ostao sam ovdje s porodicom, živim ovdje, radim u ovom Udruženju, istina volonterski, ali eto, radi se.
RSE: Koliko se ljudi inače vratilo u Zvornik?
GREBIĆ: Po našim informacijama ovdje iz Udruženja, iako nemamo precizan podatak, vratilo se negdje između 16 i 17 hiljada ljudi.
RSE: Kad uporedite s predratnim brojem stanovnika, koji je to onda procenat?
GREBIĆ: To je negdje oko 35 do 40 posto.
RSE: I to su zaista oni ljudi koji su se vratili.
GREBIĆ: Da, to su istinski povratnici koji su se vratili i koji tu žive i rade. Odnosno, slabo rade jer zaposlenja nema. Znate da je ova legalna svjetska pljačka, privatizacija, kod nas tako prošla; ljudi rade u poljoprivredi, udružuju se u zemljoradničke zadruge, žive i preživljavaju kako znaju i umiju.
RSE: Koliko uspjeha ima to udruživanje u zemljoradničke zadruge?
GREBIĆ: Udruženje građana je napravilo plan razvoja poljoprivredne proizvodnje sa poljoprivrednim institutom u Sarajevu još 2003. godine, plan poljoprivrednog razvoja na području opštine Zvornik do 2005. godine, gdje je planirano formirati nekih sedam zemljoradničkih zadruga, od toga je već registrovano četiri i dvije uspješno rade.
RSE: Dakle, umjesto da čekaju da im neko obezbijedi posao, ljudi se snalaze sami.
GREBIĆ: Da, ljudi se snalaze sami, udružuju se u zemljoradničke zadruge, odnosno uspostavljaju u te kooperantske odnose. Proizvode krastavac, malinu… Poznato vam je da je „Voćar“ možda jedan od najaktivnijih zemljoradnika u BiH.
RSE: U kakvom je stanju stambeni fond?
GREBIĆ: Momentalno imate negdje oko još šest hiljada devastiranih objekata na području opštine Zvornik.
RSE: To je veliki broj. Kakve su šanse da se to popravi?
GREBIĆ: Postoje neki projekti. Zahvaljujući Evropskoj uniji, projektu Kars 2003, „Mercy Corpsu“ i Savezu za izbjegla i raseljena lica, na području ove regije će se raditi 187 kuća. Državna komisija, odnosno Ministarstvo za ljudska prava, radiće nekih 54 kuće, holandska Vlada 40 kuća i imamo nagovještaja da će ASB raditi nekih 40 kuća za povratnike Bošnjake i 15 kuća za interno raseljene Srbe.
RSE: Što se tiče tog stambenog fonda koji treba popraviti, da li su ostale one kuće čiji je stepen oštećenja veliki, ili su to neka manja oštećenja?
GREBIĆ: Ne bih vam mogao to tačno kazati po stepenu oštećenja, ali ima puno kuća koje su potpuno uništene.
RSE: Možete li izdvojiti neka od područja opštine Zvornik, gdje je najbolji povratak?
GREBIĆ: To su Križevići, Klisa, Snagovo, Kula-Grad, Divić, Kozluk. Tu je najveći broj povratnika.
RSE: Šta mislite kako će taj povratak teći dalje? Ima li još zainteresovanih ljudi?
GREBIĆ: Zainteresovanih ima. Spontanih povratnika, kako ih ružno nazivaju, u opštinu Zvornik imamo negdje oko hiljadu i tri stotine, koji žive po tuđim kućama, po neuslovnim stanovima…
RSE: Kakva je politička ili sigurnosna situacija? Ima li incidenata?
GREBIĆ: Što se tiče sigurnosne situacije, ona je zadovoljavajuća. Međutim, najveći problem je zapošljavanje, jer osim opštine, suda i MUP-a, u drugim javnim ustanovama ne radi niti jedan povratnik Bošnjak.
RSE: A u ovim što ste nabrojali, koliko otprilike radi?
GREBIĆ: U MUP-u nemamo niti jednog Bošnjaka na rukovodećim radnim mjestima, u opštini imamo nešto malo, u sudu rade tri ili četiri povratnika.
RSE: Ima li vaše Udruženje saradnju sa lokalnim organima vlasti, sa opštinama?
GREBIĆ: Imamo dobru saradnju sa lokalnim vlastima. Što vrijeme više odmiče, saradnja je na sve boljem nivou.
RSE: Sve vas više uvažavaju, pretpostavljam.
GREBIĆ: Pa može se tako reći, da nas uvažavaju, da nas prihvataju kao ozbiljne partnere u nekim stvarima. Na samom startu, kad smo došli, imali smo malo problema sa tom opštinskom komisijom za povratak, međutim, iskreno da vam kažem, u Zvorniku je bila takva politička situacija da su se za četiri godine promijenila četiri načelnika. Evo sad je peta godina i peti načelnik i nadam se da se više neće mijenjati. Tako da je to malo pravilo te probleme, međutim, što se tiče Udruženja, Udruženje s njima ima odličnu saradnju.
RSE: Jednostavno se shvatilo da povratak nezadrživo ide. Možda je na početku bilo onih koji su se nadali da se Bošnjaci neće vratiti, ali to je već prošlost.
GREBIĆ: Da, to je prošlost. Shvatilo se da se Bošnjaci vraćaju, jednostavno se prihvatilo to da Zvornik mora biti otvoren grad i da povratak nema alternativu, što bi rekao gospodin Banjanović.
RSE: Pretpostavljam da je i on zaslužan za promjenu ukupne atmosfere.
GREBIĆ: Svakako. On je dole u Kozluku; tamo povratak teče odlično, odnosno tamo su se već svi vratili i obnavljaju stambene objekte, infrastrukturu, čiste… Kozluk je istinski preporođen njihovim povratkom.
RSE: Možete li još na kraju reći nekoliko podataka o Udruženju, imate li članstvo, gdje se nalazite, da li vam ljudi dolaze…?
GREBIĆ: Udruženje egzistira od 2001. godine, zahvaljujući Savezu za izbjegla i raseljena lica BiH, čiji smo član. Radili smo u projektu Kars 2001 sa HELP-om iz Sarajeva, onda u projektu Kars 2003 s „Mercy Corpsom“. S njima smo učestvovali u više projekata – u Karsu 2001, zatim u pomoći povratnicima u Republiku Srpsku, u obnovi 16 kuća na području opštine Zvornik, sada s njima sarađujemo u Karsu 2003. Što se tiče članstva, imamo običaj da kažemo da su svi naši povratnici naši članovi. Članarina je minimalna – pet maraka za godinu dana. Udruženje se nalazi u strogom centru grada, preko puta robne kuće, ulica Karađorđeva. Ljudi nam se mogu obratiti, mogu doći. Evo sad kroz ovaj posljednji projekat – Kars 2003 – smo pomogli ljudima da apliciraju. Stvorila se zaista jedna prava klima i atmosfera. Od 671 aplikanta, 662 su ispunjavalu uslove zahvaljujući Udruženju. Mi smo ovdje angažovali četiri čovjeka koji su non-stop radili na pregledu tih papira, tako da smo im poprilično pomogli. Pomogli smo i ovima iz državnog ministarstva, iako nismo kod njih u projektu, ali smo im pomogli, jer nama je osnovni cilj povratak i pomoć povratnicima.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
„Prema preliminarnim podacima, 59 825 porodica ili 185 346 raseljenih u BiH podnijelo je zahtjev za reregistraciju. To je za oko dvije trećine manje od broja registrovanih u 2000. godini, kada je popisom evidentirano 183 355 porodica ili 556 214 raseljenih osoba. Rezultati posljednje reregistracije pokazuju da je u Federaciji BiH podneseno oko 94 hiljade zahtjeva za 284 300 osoba, u Republici Srpskoj 82 hiljade za 48 500 osoba i u Distriktu Brčko 7,5 hiljada za 23 500 osoba. U Federaciji je najveći broj raseljenih porodica koje su pristupile reregistraciji na području Tuzlanskog kantona – 26 703, i Kantona Sarajevo – 22 733, zatim slijede Zeničko-dobojski sa 10 884, Srednjobosanski sa 10 533, Hercegovačko-neretvanski sa 9 064 i tako dalje. U pogledu reregistriranih raseljenih osoba po općinama prednjače kantonalna središta Tuzla, sarajevske općine, Zenica, Travnik, Sanski Most i druga. U Republici Srpskoj, među 14 odsjeka entiteskog Ministarstva za raseljena lica i izbjeglice, najveći je broj registriranih raseljenih porodica na području Banjaluke – 5 300, potom Bijeljine – 2579, Prijedora – 2 490, Trebinja – 2 368, Doboja – 2 215 i tako dalje. Kada se podaci o registriranim raseljenim osobama uporede sa pokazateljima o registrovanim povratcima u proteklih pet godina, dolazimo do ohrabrujućih podataka koji ukazuju da je većina osoba koje nisu prostupile reregistraciji, svoj status riješila povratkom na prijeratne adrese. Naravno, ima i onih koji su u međuvremenu iskoristili svoje pravo da se trajno nasele u mjestima raseljenja, a jedan boj je svoj status riješio odlaskom iz Bosne i Hercegovine. Sada nam slijede aktivnosti na reviziji statusa raseljenih osoba. Potrebno je pripremiti pravni okvir kako bi se osiguralo harmonizirano i ujednačeno rješavanje u postupku utvrđivanja prestanka statusa raseljenih osoba na području cijele BiH. Podaci dobiveni reregistracijom poslužiće pri eliminiranju dvojnih korisnika, sagledavanju stvarnih potreba, te za usmjeravanje raspoloživih resursa u istinske prioritete.“
Predstavnik Misije UNHCR-a u BiH, Udo Janz:
„Ohrabreni smo prvim podacima ove reregistracije, s obzirom na to da su brojke znatno manje u odnosu na prethodne procjene UNHCR-a.
Ovi rezultati, u najmanju ruku, idu u prilog tvrdnji da je stvarni broj
interno raseljenih osoba, kojima je još potrebna pomoć, mnogo manji nego što se to do sada pretpostavljalo. To navodi na zaključak da smo mi često podatke o povratku u proteklih deset godina podcjenjivali, a ne precjenjivali, kako su navodili mnogi. Mi smo uvijek oprezni kada gledamo ove brojke, jer razmišljamo da li su ljudi bili u mogućnosti da se registruju ili su bili spriječeni u tome. Smatram da je ova registracija bila uspješna jer je bilo dvojno informacija putem javnih glasila, te da su svi koji su to htjeli mogli ponovo da se evidentiraju u spisak raseljenih.“
Među 60 hiljada porodica koje će i dalje biti briga nadležnih domaćih organa vlasti, ali i međunarodnih organizacija, sasvim su sigurno i ove koje pominjemo.
Bračni par Kujović već pet godina čeka na obnovu kuće u Mesićima kod Rogatice. Za sada žive u improvizovanoj kući, koja je pod teretom ovogodišnjeg snijega jedva izdržala. Do kada će izdržati Kujovići? Nura i Salko kazuju svoju tužnu priču:
„Zima nam sine, mi smo drveta potrošili Bog zna koliko, po cijelu noć smo ložili. I sa hranom slabo, ali ja samo apelujem da nam neko popravi kuću, da se ne mrznemo, jer ja više ovako ne mogu.“
„Molim da mi se kuća napravi, dočim od tog nema ništa. Pravio sam molbe onoj donaciji, ovoj donaciji, ali sam odbijen. Kako da pravim sam kuću kad novca nemam. Ovo što imam ne može mi biti ni za lijekove a kamoli da pravim kuću.“
Porodica Grahić se vratila u dobojsko naselje Pridjel Donji. Sadik Grahić je automehaničar, i dok njegova supruga i majka uglavnom stanište pronalaze kod rođaka i prijatelja, Sadikov dom je automehaničarska radiona:
„Ja popodne kad završim posao, pometem, očistim sebi, naložim vatru… Imam ona dva morska dušeka, ja njih razvučem, stavim spužvu i pokrijem se. Odem kod prijatelja da se okupam. Ako odem kod nekog od prijatelja ili rodbine, pa uveče sjedim, sve se nadam da će mi reći – daj čovječe ostani, spavaj kod nas. I ovo što imam malo sirotinje, ovaj alat, bojim se da će mi neko ukrasti, pa stalno dežuram.
Tražio je više puta pomoć da obnovi kuću:
„Koliko sam ja para potrošio za razne papire, pomislim da sam mogao kupiti 500 komada crijepa, sa hiljadu maraka bih pokrio kuću i riješio problem.“
I pored svih problema Sadik Grahić ne misli odustati:
„Ja sam se vratio u Pridjel. Ja hoću da tu budem, meni nigdje nije bolje. Ja sam prob’o i tamo i ovamo… Ja kad sjednem, pa gledam svoju krušku, kalemio sam je, u nju gledam, njoj se nadam, ona je moja u mom – to je moja sreća.“
Državna komisija za izbjegla i raseljena lica održala je vanrednu sjednicu, a o razlozima govori predsjednik Komisije Ivica Marinović:
„Izvanredni karakter ove sjednice je posljedica neadekvatnog odnosa i državnih i entitetskih i vlasti Distrikta Brčko, prema odlukama i projektima koje je prihvatilo ovo Državno povjerenstvo. Danas smo otklonili smetnje po pitanju projekta ,Sutra 2‘, u kome država participira sa šest miliona konvertibilnih maraka i Europsko povjerenstvo sa osam miliona konvertibilnih maraka. Donesena je odluka o udruživanju sredstava i donesena je odluka o potpisivanju Sporazuma o realiziranju sredstava iz Fonda za povratak prema UNDP-u, koji je ujedno i implementator projekta ,Sutra 2‘. S ovim odlukama je suglasno i Europsko povjerenstvo i projekat ,Sutra 2‘ može započeti odmah. Naravno, prvo svojom prezentacijom, a zatim i realizacijom. Danas smo također pristupili i parcijalnom potpisivanju sporazuma o udruživanju sredstava za 2005. godinu. U tom sporazumu predvidjeli smo obveze Vijeća ministara od jedan milijun konvertibilnih maraka, entiteta po četiri milijuna konvertibilnih maraka i Distrikta Brčko od 650 tisuća konvertibilnih maraka. Sve smetnje po neuplaćivanju sredstava Vlade Federacije BiH su otklonjene. Naime, Vlada Federacije BiH je jučer uplatila zadnju tranšu od milijun i trista pedeset konvertibilnih maraka u Fond za povratak i tako izvršila svoju obvezu. Sa zadovoljstvom možemo reći da su svi potpisnici Sporazuma o udruživanju sredstava iz 2004. godine izvršili svoje obveze. Mi sad trenutno imamo problem sa Republikom Srpskom, koja proračunom ima predviđenih nedostatnih dva milijuna i šesto i relokacijom pojedinih proračunskih stavki, potrebito je pronaći 1,4 milijuna, znači kako bi i oni bili u mogućnosti da prihvate ovaj Sporazum o udruživanju sredstava za 2005. godinu. Znači, potrebito je u idućim kontaktima uvjeriti vlasti Republike Srpske, što ćemo mi, naravno, i učiniti. I ja se nadam da ćemo u prezentaciji ovih projekata koji su poduprti od strane Državnog povjerenstva uvjeriti vlasti Republike Srpske, jer znamo da imaju rezervi da relociraju 1,4 milijuna i s ova 2,6 milijuna će biti u mogućnosti u potpunosti servisirati ove odluke i obveze koje smo prihvatili na Državnom povjerenstvu.“
* * * * *
Udruženje građana povratnika u Zvornik u ovom gradu djeluje od 2001. godine. Predsjednik je Hasan Grebić s kojim razgovaramo u ovoj emisiji:
RSE: Uz dobrodošlicu, gospodine Grebiću, recite da li ste iz ovih krajeva i kad ste se vratili?
GREBIĆ: Da, iz Zvornika sam. Vratio sam se 2001. godine, tačnije 31. marta. Više se u Federaciju BiH da živim nisam vraćao.
RSE: A jeste li pomišljali koji put na to?
GREBIĆ: Nisam. Da sam htio pomišljati, onda se ne bih ni vraćao, ne bih preživljavao one trenutke koji su bili poprilično teški.
RSE: To kažem upravo zbog toga što pretpostavljam da ste imali mnoštvo problema kad ste se vratili.
GREBIĆ: Vratili smo se u jednu devastiranu kuću, bez vrata, prozora, struje, bez ikakvih uslova za život. Sve se to preživjelo, ostao sam ovdje s porodicom, živim ovdje, radim u ovom Udruženju, istina volonterski, ali eto, radi se.
RSE: Koliko se ljudi inače vratilo u Zvornik?
GREBIĆ: Po našim informacijama ovdje iz Udruženja, iako nemamo precizan podatak, vratilo se negdje između 16 i 17 hiljada ljudi.
RSE: Kad uporedite s predratnim brojem stanovnika, koji je to onda procenat?
GREBIĆ: To je negdje oko 35 do 40 posto.
RSE: I to su zaista oni ljudi koji su se vratili.
GREBIĆ: Da, to su istinski povratnici koji su se vratili i koji tu žive i rade. Odnosno, slabo rade jer zaposlenja nema. Znate da je ova legalna svjetska pljačka, privatizacija, kod nas tako prošla; ljudi rade u poljoprivredi, udružuju se u zemljoradničke zadruge, žive i preživljavaju kako znaju i umiju.
RSE: Koliko uspjeha ima to udruživanje u zemljoradničke zadruge?
GREBIĆ: Udruženje građana je napravilo plan razvoja poljoprivredne proizvodnje sa poljoprivrednim institutom u Sarajevu još 2003. godine, plan poljoprivrednog razvoja na području opštine Zvornik do 2005. godine, gdje je planirano formirati nekih sedam zemljoradničkih zadruga, od toga je već registrovano četiri i dvije uspješno rade.
RSE: Dakle, umjesto da čekaju da im neko obezbijedi posao, ljudi se snalaze sami.
GREBIĆ: Da, ljudi se snalaze sami, udružuju se u zemljoradničke zadruge, odnosno uspostavljaju u te kooperantske odnose. Proizvode krastavac, malinu… Poznato vam je da je „Voćar“ možda jedan od najaktivnijih zemljoradnika u BiH.
RSE: U kakvom je stanju stambeni fond?
GREBIĆ: Momentalno imate negdje oko još šest hiljada devastiranih objekata na području opštine Zvornik.
RSE: To je veliki broj. Kakve su šanse da se to popravi?
GREBIĆ: Postoje neki projekti. Zahvaljujući Evropskoj uniji, projektu Kars 2003, „Mercy Corpsu“ i Savezu za izbjegla i raseljena lica, na području ove regije će se raditi 187 kuća. Državna komisija, odnosno Ministarstvo za ljudska prava, radiće nekih 54 kuće, holandska Vlada 40 kuća i imamo nagovještaja da će ASB raditi nekih 40 kuća za povratnike Bošnjake i 15 kuća za interno raseljene Srbe.
RSE: Što se tiče tog stambenog fonda koji treba popraviti, da li su ostale one kuće čiji je stepen oštećenja veliki, ili su to neka manja oštećenja?
GREBIĆ: Ne bih vam mogao to tačno kazati po stepenu oštećenja, ali ima puno kuća koje su potpuno uništene.
RSE: Možete li izdvojiti neka od područja opštine Zvornik, gdje je najbolji povratak?
GREBIĆ: To su Križevići, Klisa, Snagovo, Kula-Grad, Divić, Kozluk. Tu je najveći broj povratnika.
RSE: Šta mislite kako će taj povratak teći dalje? Ima li još zainteresovanih ljudi?
GREBIĆ: Zainteresovanih ima. Spontanih povratnika, kako ih ružno nazivaju, u opštinu Zvornik imamo negdje oko hiljadu i tri stotine, koji žive po tuđim kućama, po neuslovnim stanovima…
RSE: Kakva je politička ili sigurnosna situacija? Ima li incidenata?
GREBIĆ: Što se tiče sigurnosne situacije, ona je zadovoljavajuća. Međutim, najveći problem je zapošljavanje, jer osim opštine, suda i MUP-a, u drugim javnim ustanovama ne radi niti jedan povratnik Bošnjak.
RSE: A u ovim što ste nabrojali, koliko otprilike radi?
GREBIĆ: U MUP-u nemamo niti jednog Bošnjaka na rukovodećim radnim mjestima, u opštini imamo nešto malo, u sudu rade tri ili četiri povratnika.
RSE: Ima li vaše Udruženje saradnju sa lokalnim organima vlasti, sa opštinama?
GREBIĆ: Imamo dobru saradnju sa lokalnim vlastima. Što vrijeme više odmiče, saradnja je na sve boljem nivou.
RSE: Sve vas više uvažavaju, pretpostavljam.
GREBIĆ: Pa može se tako reći, da nas uvažavaju, da nas prihvataju kao ozbiljne partnere u nekim stvarima. Na samom startu, kad smo došli, imali smo malo problema sa tom opštinskom komisijom za povratak, međutim, iskreno da vam kažem, u Zvorniku je bila takva politička situacija da su se za četiri godine promijenila četiri načelnika. Evo sad je peta godina i peti načelnik i nadam se da se više neće mijenjati. Tako da je to malo pravilo te probleme, međutim, što se tiče Udruženja, Udruženje s njima ima odličnu saradnju.
RSE: Jednostavno se shvatilo da povratak nezadrživo ide. Možda je na početku bilo onih koji su se nadali da se Bošnjaci neće vratiti, ali to je već prošlost.
GREBIĆ: Da, to je prošlost. Shvatilo se da se Bošnjaci vraćaju, jednostavno se prihvatilo to da Zvornik mora biti otvoren grad i da povratak nema alternativu, što bi rekao gospodin Banjanović.
RSE: Pretpostavljam da je i on zaslužan za promjenu ukupne atmosfere.
GREBIĆ: Svakako. On je dole u Kozluku; tamo povratak teče odlično, odnosno tamo su se već svi vratili i obnavljaju stambene objekte, infrastrukturu, čiste… Kozluk je istinski preporođen njihovim povratkom.
RSE: Možete li još na kraju reći nekoliko podataka o Udruženju, imate li članstvo, gdje se nalazite, da li vam ljudi dolaze…?
GREBIĆ: Udruženje egzistira od 2001. godine, zahvaljujući Savezu za izbjegla i raseljena lica BiH, čiji smo član. Radili smo u projektu Kars 2001 sa HELP-om iz Sarajeva, onda u projektu Kars 2003 s „Mercy Corpsom“. S njima smo učestvovali u više projekata – u Karsu 2001, zatim u pomoći povratnicima u Republiku Srpsku, u obnovi 16 kuća na području opštine Zvornik, sada s njima sarađujemo u Karsu 2003. Što se tiče članstva, imamo običaj da kažemo da su svi naši povratnici naši članovi. Članarina je minimalna – pet maraka za godinu dana. Udruženje se nalazi u strogom centru grada, preko puta robne kuće, ulica Karađorđeva. Ljudi nam se mogu obratiti, mogu doći. Evo sad kroz ovaj posljednji projekat – Kars 2003 – smo pomogli ljudima da apliciraju. Stvorila se zaista jedna prava klima i atmosfera. Od 671 aplikanta, 662 su ispunjavalu uslove zahvaljujući Udruženju. Mi smo ovdje angažovali četiri čovjeka koji su non-stop radili na pregledu tih papira, tako da smo im poprilično pomogli. Pomogli smo i ovima iz državnog ministarstva, iako nismo kod njih u projektu, ali smo im pomogli, jer nama je osnovni cilj povratak i pomoć povratnicima.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba